Opažena svjetlost dosad najveće energije - Monitor.hr
19.01.2016. (23:01)

Opažena svjetlost dosad najveće energije

Znanstvenici s opservatorija MAGIC (Major Atmospheric Gamma-ray Imaging Cherenkov) otkrili su pulsno elektromagnetsko zračenje najvećih dosad opaženih energija koje emitira neutronska zvijezda u središtu supernove uočene 1054. godine, poznate kao Rakov pulsar.

Nova mjerenja otkrila su elektromagnetsko zračenje energija nekoliko puta većih od najvećih energija iz prethodnih opažanja, što nije predviđeno ni jednim dosadašnjim teorijskim modelom emisije elektromagnetskog zračenja iz pulsara ili neutronskih zvijezda.

Koautori rada o ovome, objavljenog u časopisu Astronomy&Astrophysics, su i osmero hrvatskih znanstvenika sa sveučilišta u Zagrebu, Rijeci i Splitu.

Rakov pulsar je ostatak zvijezde koja je u eksploziji supernove stvorila Rakovu maglicu. Taj je pulsar 50% masivniji od Sunca, ali je zbijen u kuglu promjera od samo 10 km, koja načini 30 okretaja oko svoje osi u sekundi. Okružen je kolosalnim magnetskim poljem, koje je deset tisuća milijardi puta jače od magnetskog polja Sunca. Ovo snažno magnetsko polje dominantno određuje gibanje nabijenih čestica te ih prisiljava na rotaciju istom briznom kojom rotira i površina pulsara. To područje oko pulsara nazivamo magnetosferom. Rotirajuće magnetsko polje stvara intenzivno električno polje toliko snažno da čupa elektrone s površine pulsara. Ti elektroni koji se ubrzano gibanju s površine pulsara, kao i svaki naboj pri ubrzanom gibanju, emitiraju snop elektromagnetskog zračenja kojega uočimo svaki put kad prolazi kroz naše vidno polje, slično kao što uočavamo svjetlosni snop koji emitira svjetionik.

Opservatoriji MAGIC i VERITAS neočekivano su otkrili, 2011. godine, fotone ogromnih energija, kvante elektromagnetskog zračenja emitirane iz Rakovog pulsara. Emma de Oña Wilhelmi iz Instituta za svemirske znanosti (IEEC-CSIC, Barcelona), glavni istraživač ovoga programa opažanja, kaže: “Proveli smo temeljita opažanja Rakovog pulsara teleskopima MAGIC kako bismo razumjeli ovu pojavu i izmjerili najveću energiju pulsnog elektromagnetskog zračenja”. Roberta Zanin iz ICCUB-IEEC, Barcelona, nadopunjuje: “Nova mjerenja otkrila su elektromagnetsko zračenje energija nekoliko puta većih od najvećih energija iz prethodnih opažanja, iznad TeV (TeV je energija koju bi imao elektron ubrzan naponom od tisuću milijardi volti), a što nije predviđeno ni jednim dosadašnjim teorijskim modelom emisije elektromagnetskog zračenja iz pulsara ili neutronskih zvijezda.

Uočena su dva precizna snopa fotona takvih energija koja bi trebala nastajati izvan površine neutronske zvijezde, odnosno na samom rubu magnetosfere, ili čak izvan magnetosfere. Na taj bi način put na kojem elektron ubrzava bio dovoljno dugačak za nastanak elektromagnetskog zračenja tako ogromnih energija, a zračenje ne bi bilo apsorbirano u iznimno snažnom magnetskom polju unutar magnetosfere. Iznenađujuće je da snopovi elektromagnetskog zračenja na energijama TeV dolaze istovremeno sa snopovima elektromagnetskog zračenja manjih energija, kao što su X-zrake čije su energije milijune puta manje, a koji su najvjerojatnije nastali unutar same magnetosfere. Ova precizna sinkronizacija snopova elektromagnetskog zračenja na svim energijama, od radiovalova pa do gama-zraka, ukazuje da oni dolaze iz istog, relativno malog područja emisije. Daniel Galindo Fernandez (ICCUB-IEEC, Barcelona), kaže: “Gdje i kako nastaje emisija elektromagnetskog zračenja energija TeV, još uvijek nam nije poznato i teško je to objasniti postojećim teorijama”. David Carreto Fidalgo, sa Sveučilišta Complutense u Madridu, dodaje: “Pitanje gdje je to malo područje i koji su fizički procesi odgovorni za taj učinak predstavlja veliki izazov našem znanju fizike”.

Glasnogovornik kolaboracije MAGIC, Razmik Mirzoyan s Instituta za fiziku Max Planck u Münchenu, kaže: “Ovo je još jedan iznimno važan rezultat kolaboracije MAGIC o zagonetnom nebeskom tijelu koje je, usput rečeno, drugi objekt nakon Sunca koji je najviše istražen u svim područjima energija elektromagnetskog zračenja. Od samog početka rada eksperimenta MAGIC, od 2004. godine, intenzivno smo opažali Rakovu maglicu i Rakov pulsar. I to se zaista isplatilo. Otkrili smo značajna svojstva ovog objekta i tako podastrijeli bitne informacije našim kolegama teoretičarima kako bi objasnili što se tamo događa”. MAGIC je osmišljen da bude najprikladniji instrument među teleskopima toga tipa baš za ovakavu vrstu opažanja.” Visokoenergijske gama-zrake su, kako ističe Nikola Godinović, glasnici najsilovitijih procesa u svemiru te nam omogućavaju proučavanje fizičkih procesa koji se odvijaju u ekstremnim uvjetima ogromnih gustoća masa i energija koje je nemoguće realizirati u laboratorijima, a koji vladuju u području neutronskih zvijezda kao što je ovdje slučaj. Rakov pulsar je opažan kroz dulji vremenski period te je bilo potrebno pažljivo isplanirati i optimizirati vrijeme opažanja vodeći računa i o transparetnosti atmosfere i dodijeljenom vremenu opažanja drugih izvora, navodi Dijana Dominis Prester, glavni planer opažanja teleskopima MAGIC. Ana Babić navodi da kao zamjenik voditelja za rad i sigurnost teleskopa MAGIC svakodnevno detaljano prati sve relevantne parametere ovih složenih instrumenata kako bi se održala visoka razina pouzdanosti i stabilnosti perfomanci teleskopa, a što je omogućilo da se prikupe kvalitetni podaci iz Rakovog pulsara zahvaljujući i softverskom alatu kojeg je razvila i održava hrvatska grupa.


Slične vijesti

Ponedjeljak (22:00)

Samo se ne zna kamo se širi

Svemir se širi brže nego što to predviđaju standardni kozmološki modeli

Kozmolozi se suočavaju s Hubbleovom napetosti – nepodudaranjem brzine širenja svemira izmjerenog u ranom (67,4 km/s/Mpc) i lokalnom svemiru (oko 73,5 km/s/Mpc). Nova međunarodna analiza, koristeći preciznije “ljestve kozmičkih udaljenosti” i podatke teleskopa Webb, potvrđuje da razlika nije pogreška u mjerenju, već stvarna astronomska zagonetka. Iako lokalna mjerenja dosljedno pokazuju brže širenje, razlog tog ubrzanja ostaje nepoznat. Znanstvenici se nadaju da će nadolazeći teleskop Nancy Grace Roman konačno razjasniti širi li se svemir brže nego što fizikalni modeli predviđaju ili nam nedostaje ključni dio slagalice o evoluciji kozmosa. Bug

08.04. (00:00)

Razglednice su poslali, sad se trebaju vratiti kući

Povijesni prelet misije Artemis II: Nove spektakularne fotke

Posada misije Artemis II uspješno je završila povijesni prelet oko Mjeseca, zabilježivši preko 10.000 fotografija. Astronauti su svjedočili spektakularnom “zalasku Zemlje” i rijetkoj pomrčini Sunca koja je iz njihove perspektive trajala gotovo sat vremena. Tijekom misije, ekipa je promatrala bazene Hertzsprung i Orientale, potonji prvi put viđen ljudskim okom. Emotivan vrhunac bio je imenovanje dvaju kratera: Integrity i Carroll, potonji u čast preminule supruge zapovjednika Wisemana. Misija je spojila vrhunsku znanost s dubokim ljudskim emocijama, pripremajući put za buduća istraživanja dubokog svemira. CNN

04.04. (00:00)

Evo jedna skupna fotka svih nas

Povratak čovječanstva Mjesecu: Prve snimke misije Artemis II

NASA je objavila prve fotografije Zemlje snimljene iz letjelice Orion tijekom misije Artemis II. Na snimkama se vidi naš planet u spektakularnim bojama, uz uočljiv zeleni sjaj aurore. Ovo je prvi put u više od 50 godina da ljudi promatraju Zemlju iz ove perspektive. Četveročlana posada, koju čine Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen, nalazi se na desetodnevnom putovanju oko Mjeseca. Ova misija predstavlja ključni korak prema ponovnom slijetanju ljudi na Mjesečevu površinu, prvi put nakon završetka programa Apollo 1972. godine. Jutarnji

  • Astronauti prvi put nakon više od 50 godina napustili Zemljinu orbitu (Bug)

03.04. (12:00)

Mali gutljaj za čovjeka, ali veliki za gašenje kofeinske krize

ISSpresso: kava u bestežinskom stanju


Godinama su astronauti pili dehidriranu mješavinu iz vrećica, no suradnja tvrtki Lavazza i Argotec donijela je prekretnicu: ISSpresso. Ovaj inženjerski pothvat koristi čelične cijevi i tlak od 400 bara kako bi nadvladao mikrogravitaciju. Uz inovativnu šalicu koja koristi kapilarnost, Samantha Cristoforetti prva je 2015. uživala u autentičnom mirisu i okusu kave. Osim podizanja morala, ovaj uređaj služi kao važan eksperiment u dinamici fluida, dokazujući da su zemaljski užici nužni i na putu prema zvijezdama. No, uređaj su ipak vratili na Zemlju 2017. CogCoffee

03.04. (01:00)

Patuljci s opasnim namjerama

Patuljaste galaktike: Neočekivani “upaljači” ranog svemira

Znanstvenici su pomoću teleskopa James Webb i Hubble otkrili da su za kozmičku reionizaciju – proces koji je svemir učinio prozirnim za svjetlost – zaslužne male, ali iznimno aktivne patuljaste galaktike. Iako se ranije vjerovalo da su “kozmičku maglu” rastjerale masivne galaktike ili crne rupe, podaci iz skupa Abell 2744 pokazuju da su upravo ovi mali sustavi proizvodili nevjerojatne količine ionizirajućih fotona. Ovo otkriće ključno je za razumijevanje rane evolucije svemira i pretvaranja mračnog, neutralnog plina u prozirnu plazmu. Science Alert, Index

19.03. (15:00)

Čuvajte ju vi malo bolje, koji ste tamo dolje

Astronaut koji je više puta promatrao Zemlju s Međunarodne svemirske postaje: Vidio sam krhki sustav koji nam omogućuje život, nisam vidio ekonomiju

Tijekom boravka u orbiti tisućama je puta promatrao planet i došao do zaključka da čovječanstvo zapravo živi u velikoj zabludi. Kako objašnjava, pogled na Zemlju iz svemira potpuno je drukčiji od onoga koji imamo s njezine površine. Iz orbite su jasno vidljivi krhki sustavi koji omogućuju život, poput atmosfere, oceana i ekosustava, no ljudi se prema njima često ponašaju kao da postoje samo da bi služili globalnoj ekonomiji. Ovakvu promjenu u načinu razmišljanja astronauti nazivaju „efekt pregleda“ (Overview Effect). Termin je još 1987. godine uveo svemirski filozof Frank White kako bi opisao snažnu promjenu svijesti koju mnogi astronauti dožive kada Zemlju vide iz svemira. Često govore o osjećaju dubokog divljenja, o novom poštovanju prema ljepoti i krhkosti planeta, kao i o snažnom osjećaju povezanosti s čovječanstvom i cijelom Zemljom. N1

03.03. (13:00)

Sunce se rađa

Chandra prvi put snimila astrosferu oko mlade zvijezde slične Suncu

Astronomi su pomoću rendgenskog opservatorija Chandra X-ray Observatory prvi put izravno snimili astrosferu oko mlade zvijezde HD 61005, udaljene oko 120 svjetlosnih godina. Zvijezda, stara oko 100 milijuna godina, nalikuje ranom Suncu i proizvodi znatno snažnije zvjezdane vjetrove – 25 puta gušće i tri puta brže od današnjih Sunčevih. Sustav, prozvan “Moljac”, okružen je gustim međuzvjezdanim plinom koji omogućuje detekciju rendgenskog zračenja. Otkriće pomaže znanstvenicima bolje razumjeti razvoj Sunčeve heliosfere u ranim fazama Sunčeva sustava. Bug

28.02. (15:00)

Katastrofa koja život znači

Kozmički impuls: Kako je udar S2 nahranio ranu Zemlju

Prije 3,26 milijardi godina, gigantski hondritni meteorit S2 (do 58 km) pogodio je Zemlju, izazvavši globalni tsunami i isparavanje oceana. Iako katastrofalan, udar je bio ključan za biosferu arhaika. Oslobađanjem golemih količina fosfora iz samog tijela meteorita te miješanjem oceanskih slojeva bogatih željezom, stvoreni su idealni uvjeti za procvat tadašnjih prokariota. Dok je Chicxulub presudio dinosaurima, S2 je djelovao kao „kozmičko gnojivo“: umjesto uništenja, obogaćivanje voda nutrijentima dalo je novi zamah primitivnoj fotosintezi temeljenoj na željezu, dokazujući da su rani ekosustavi bili iznimno otporni na svemirske kolizije. Nenad Raos za Bug

25.02. (15:00)

In a galaxy far far away

Otkrili planetarni sustav gdje su zvijezdi bliži plinoviti, a dalji stjenoviti planeti

Tradicionalni modeli formacije planetarnih sustava kažu da radijacija zvijezde “odnosi” plinovite atmosfere bližih planeta, ostavljajući samo njihove čvrste jezgre, dok se plinoviti divovi formiraju u hladnijim, udaljenijim regijama gdje mogu akumulirati plin. Povijesno gledano, sve naše teorije o formiranju planeta temeljile su se isključivo na onome što poznajemo iz vlastitog Sunčeva sustava. Međutim iz ESA-e ističu da sve veći broj otkrivenih egzoplanetarnih sustava prisiljava znanstvenike na reviziju tih starih postavki. Znanstvenici su istražili različite scenarije, uključujući zamjenu mjesta planeta ili gubitak atmosfere uslijed sudara, no te su teorije zasad odbačene. Umjesto toga, pronađeni su dokazi da planeti u ovom sustavu nisu nastali istodobno. Bug