• 03.03. (19:30)

    Izbor za izbore

    Pavičić: Nakon pojave Dalije Orešković i inicijative Možemo! birači se ne mogu žaliti da im se nude samo stare, sažvakane opcije

    “Ovaj put hrvatskim se liberalnim i lijevim glasačima doista nudi nešto novo. Ovaj se put doista ne mogu žaliti da im se nude samo stare, sažvakane opcije. Ako i ovi izbori donesu visoku apstinenciju, ako donesu turobni status quo i nastavak zagušujuće partijske države – za to neće biti krivi Plenković i Vrdoljak. Krivi će biti oni koji su i sad ostali kući. Oni – koji nisu ništa poduzeli”, piše Jurica Pavičić za Jutarnji.



  • Slične vijesti

    Jučer (21:30)

    Ponos, predrasude i nijanse

    Jurica Pavičić o “Poslije svega” – teen varijaciji “50 nijansi sive”

    Junakinja Poslije svega (5,7) je Tessa (Langford), čedna provincijalka koja odlazi na studij. Na sveučilištu se nađe okružena raskalašenom družbom partijanera među kojima je i zagonetni Englez Hardin. Bahat i nedosežan, on je Tessin antipod. Film uvelike počiva na poveznici s Jane Austin – na koju se film nerijetko referira, a sam Hardin postavljen je osviješteno kao tinejdžerski Darcy. “After” bi se mogao opisati i kao teen-varijacija “Pedeset nijansi sive” u kojoj čedna naivka pada na mračnog, arogantnog tipa punog tajni – Jurica Pavičić za Jutarnji.

    Ponedjeljak (11:30)

    Jurica Pavičić: Kako je po cijeni od 660 eura niknulo civilizacijsko zlodjelo

    Pedesetak metara zapadnije, praktički nad samom plažom, prošle se godine počeo dizati betonski neboder koji je možda najbolje utjelovljivao poraz urbanosti u kvartu Bačvice. Bio je neusporedivo viši od ičega uokolo, kućama iznad sebe otimao je svjetlo i zrak, agresivno je nagrđivao vedutu naguravajući svoje prostačke gabarite na usku parcelu između željezničke pruge i šetnice uz plažu. Da antipatični sarkazam bude potpun, ta negacija ikakve harmonije nosi tripadvisorski naziv. Zove se nikako drukčije doli – “Villa Harmony” – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    15.04. (16:30)

    Maršal ponovo među nama

    Jurica Pavičić: Našom provincijom opet jaše lady Yu

    Kineska delegacija iskazala je interes da na mjestu negdašnjeg inkubatora komunističke doktrine sagradi “zabavni park posvećen drugu Titu”, jer Kumrovec ionako posjećuju brojni kineski turisti, a Tito je – kako su istaknuli sugovornici – “veliki brend”. A da stvar bude da kraja apsurdno ironična, pobrinuo se puki onomastički slučaj. Od svih milijardu zamislivih kineskih imena, ugledna se šangajska poduzetnica, eto, baš trebala prezivati – Yu! – napisao je odličnu kolumnu Jurica Pavičić za Jutarnji.

    15.04. (14:00)

    Jurica Pavičić: “Pet Sematary” – solidno ostvarenje prema romanu Stephena Kinga

    Pet Sematary (krivo spelovanje je namjerno, “Groblje kućnih ljubimaca”) katalog je svega onog što čini srce imaginarija Stephena Kinga. Tu su i ljupki sjeverni gradić, i ljudska oholost, i kolektivna tajna, i nadnaravno koje kažnjava grijeh racionalnosti. Sve te motive redatelji Widmyer i Kölsch su skockali u solidan, neizuzetan, ali sasvim OK film. Autorima se može prigovoriti da u prvom dijelu stravu previše crpe iz fleš-bekova i snova, no prema kraju film postaje ozbiljni filozofski horor o smrti – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    07.04. (23:30)

    Grad turistima!

    Jurica Pavičić o strategiji prometnog razvoja Splita: Maksimiziranje postojećeg užasa

    Premještanje željezničke postaje iz centra, čime se ubija transportna integracija koja je danas velika prednost grada. Seljenje trajektnog prometa u sjevernu luku, čime se otočane tjera na 45 minuta dulju plovidbu. Uklanjanje javnih funkcija s istočne obale luke, da bi se otvorio prostor luksuznoj stanogradnji i hotelima. Split United predviđa zagušenje hotelima čak i na zapadnom obodu plaže Bačvice – piše Pavičić koji je u čudu jer su strategiju pisali Austrijanci pa je očekivao razum.

    07.04. (18:30)

    Divlji u videoteci

    Jurica Pavičić: ‘Mandy’ – prvi doista kultni film 21. stoljeća

    “Skaredan, ekstravagantan, vizualno bizarno prenapuhan i po svemu zamislivom ekscesan. Kritika ga obožava. Na društvenim mrežama i forumima prepričavaju se gegovi iz filma i gonetaju njegova tajna značenja. Interne dosjetke filma postale su klasici YouTubea. ‘Mandy’ redatelja Panosa Cosmatosa – od ovog je tjedna dostupan i hrvatskim gledateljima u digitalnim videotekama” – Jurica Pavičić.

    05.04. (20:30)

    Kiseli kupus

    Jurica Pavičić o filmu ‘Mi’: Ćušpajz koji se s mozgom nije sastao

    “Film je žanrovski traljav, ima malo mjesta na kojima vas zaista zaplaši, a žanrovski učinak svodi se mahom na najurivanje sa zlopogleđama po kući. Peeleovo pripovijedanje neuredno je do ruba skandaloznog. Politička alegorija u konačnici se izlije iz korita i postaje bizarno pretenciozna. Američka kritika ili je odviše pristojna ili odviše politički korektna da bi to izgovorila naglas” – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    01.04. (09:30)

    U(s)hit i rezignacija

    Jurica Pavičić: Narod uhićenjima ne vjeruje

    Bojim se da nisam bio jedini koji je tada mislio da počinje nova era, da je gnojni čir napokon pritisnut i da se – eto – rješavamo možda kronične, ali ipak dječje bolesti. Svi zajedno povjerovali smo u mit u “normalizaciji” kao linearnom i ireverzibilnom putu u neku fukuyamanski, liberalno-demokratski kraj povijesti. Vjerovali smo – čuj sad – da su ustaški ispadi bili dječja bolest, da je šovinizam bio dječja bolest, da je režimska RTV 90-ih bila dječja bolest, da je opresivna dominacija HDZ-a bila dječja bolest, da su tuđmanistički kič i ceremonijalna kultura bili dječja bolest, pa i da je sam Tuđman bio dječja bolest. Tako smo – ispada – mislili da je dječja bolest bila i masovna institucionalna korupcija. Mislili smo da stiže veliko nacionalno resetiranje u kojem će cijela jedna politička elita zajedno sa svojom ideologijom završiti tamo gdje spada. Na guljenju krumpira. E, jesmo bili blesavi – rezignirano komentira Jurica Pavičić.

    28.03. (22:30)

    Riječki dečki

    Jurica Pavičić: Kome smeta queer baletan u spotu o Rijeci?

    Splićaninu se sviđa kako je zagrebački Ličanin oslikao Rijeku: “Kontejneri, luka, bifei u uzobalnim lučicama, atmosfera dotrajale ugarske i dotrajale titovske modernosti… Opet je tu degradirani socijalistički šik, opet je tu “okupatorski” fin-de-siecle, tu su kontejneri, škver na umoru, luka, dizalice, rafinerija. Matanić je prvo kreirao, pa u ovom spotu cementirao ikonografiju Rijeke kao grada dekadentne modernosti”.

    26.03. (07:30)

    Betonska kultura

    Jurica Pavičić: Pričigin… jedino mjesto gdje se hrvatski novinar ili pisac na trenutak osjeća kao da je Mick Jagger

    Svakog travnja, šest dana u tjednu, netko me napuni entuzijazmom i radošću, netko me posjeti da postoje drugi kao ja, a to znači da nisam sasvim zahirio… Festival koji je smislio profesor Filipić postao je neka vrsta kohezivnog tkiva za onaj dio slobodoumne, liberalne buržoazije koji se 359 dana u godini osjeća napušten, u manjini, zagubljen i izbezumljen u kolektivitetu društva s kojim se ne može identificirati – Jurica Pavičić, Jutarnji.

  • Slične vijesti

    Jučer (21:30)

    Ponos, predrasude i nijanse

    Jurica Pavičić o “Poslije svega” – teen varijaciji “50 nijansi sive”

    Junakinja Poslije svega (5,7) je Tessa (Langford), čedna provincijalka koja odlazi na studij. Na sveučilištu se nađe okružena raskalašenom družbom partijanera među kojima je i zagonetni Englez Hardin. Bahat i nedosežan, on je Tessin antipod. Film uvelike počiva na poveznici s Jane Austin – na koju se film nerijetko referira, a sam Hardin postavljen je osviješteno kao tinejdžerski Darcy. “After” bi se mogao opisati i kao teen-varijacija “Pedeset nijansi sive” u kojoj čedna naivka pada na mračnog, arogantnog tipa punog tajni – Jurica Pavičić za Jutarnji.

    Prekjučer (23:00)

    Jurica Pavičić o nedavno prikaznom filmu povodom smrti scenaristice Zore Dirnbach: Kako je ‘Deveti krug’ 60 godina ostao najvažniji hrvatski film o holokaustu

    Iscrpnije...
    Ponedjeljak (11:30)

    Jurica Pavičić: Kako je po cijeni od 660 eura niknulo civilizacijsko zlodjelo

    Pedesetak metara zapadnije, praktički nad samom plažom, prošle se godine počeo dizati betonski neboder koji je možda najbolje utjelovljivao poraz urbanosti u kvartu Bačvice. Bio je neusporedivo viši od ičega uokolo, kućama iznad sebe otimao je svjetlo i zrak, agresivno je nagrđivao vedutu naguravajući svoje prostačke gabarite na usku parcelu između željezničke pruge i šetnice uz plažu. Da antipatični sarkazam bude potpun, ta negacija ikakve harmonije nosi tripadvisorski naziv. Zove se nikako drukčije doli – “Villa Harmony” – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    15.04. (16:30)

    Maršal ponovo među nama

    Jurica Pavičić: Našom provincijom opet jaše lady Yu

    Kineska delegacija iskazala je interes da na mjestu negdašnjeg inkubatora komunističke doktrine sagradi “zabavni park posvećen drugu Titu”, jer Kumrovec ionako posjećuju brojni kineski turisti, a Tito je – kako su istaknuli sugovornici – “veliki brend”. A da stvar bude da kraja apsurdno ironična, pobrinuo se puki onomastički slučaj. Od svih milijardu zamislivih kineskih imena, ugledna se šangajska poduzetnica, eto, baš trebala prezivati – Yu! – napisao je odličnu kolumnu Jurica Pavičić za Jutarnji.

    15.04. (14:00)

    Jurica Pavičić: “Pet Sematary” – solidno ostvarenje prema romanu Stephena Kinga

    Pet Sematary (krivo spelovanje je namjerno, “Groblje kućnih ljubimaca”) katalog je svega onog što čini srce imaginarija Stephena Kinga. Tu su i ljupki sjeverni gradić, i ljudska oholost, i kolektivna tajna, i nadnaravno koje kažnjava grijeh racionalnosti. Sve te motive redatelji Widmyer i Kölsch su skockali u solidan, neizuzetan, ali sasvim OK film. Autorima se može prigovoriti da u prvom dijelu stravu previše crpe iz fleš-bekova i snova, no prema kraju film postaje ozbiljni filozofski horor o smrti – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    07.04. (23:30)

    Grad turistima!

    Jurica Pavičić o strategiji prometnog razvoja Splita: Maksimiziranje postojećeg užasa

    Premještanje željezničke postaje iz centra, čime se ubija transportna integracija koja je danas velika prednost grada. Seljenje trajektnog prometa u sjevernu luku, čime se otočane tjera na 45 minuta dulju plovidbu. Uklanjanje javnih funkcija s istočne obale luke, da bi se otvorio prostor luksuznoj stanogradnji i hotelima. Split United predviđa zagušenje hotelima čak i na zapadnom obodu plaže Bačvice – piše Pavičić koji je u čudu jer su strategiju pisali Austrijanci pa je očekivao razum.

    07.04. (18:30)

    Divlji u videoteci

    Jurica Pavičić: ‘Mandy’ – prvi doista kultni film 21. stoljeća

    “Skaredan, ekstravagantan, vizualno bizarno prenapuhan i po svemu zamislivom ekscesan. Kritika ga obožava. Na društvenim mrežama i forumima prepričavaju se gegovi iz filma i gonetaju njegova tajna značenja. Interne dosjetke filma postale su klasici YouTubea. ‘Mandy’ redatelja Panosa Cosmatosa – od ovog je tjedna dostupan i hrvatskim gledateljima u digitalnim videotekama” – Jurica Pavičić.

    05.04. (20:30)

    Kiseli kupus

    Jurica Pavičić o filmu ‘Mi’: Ćušpajz koji se s mozgom nije sastao

    “Film je žanrovski traljav, ima malo mjesta na kojima vas zaista zaplaši, a žanrovski učinak svodi se mahom na najurivanje sa zlopogleđama po kući. Peeleovo pripovijedanje neuredno je do ruba skandaloznog. Politička alegorija u konačnici se izlije iz korita i postaje bizarno pretenciozna. Američka kritika ili je odviše pristojna ili odviše politički korektna da bi to izgovorila naglas” – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    01.04. (09:30)

    U(s)hit i rezignacija

    Jurica Pavičić: Narod uhićenjima ne vjeruje

    Bojim se da nisam bio jedini koji je tada mislio da počinje nova era, da je gnojni čir napokon pritisnut i da se – eto – rješavamo možda kronične, ali ipak dječje bolesti. Svi zajedno povjerovali smo u mit u “normalizaciji” kao linearnom i ireverzibilnom putu u neku fukuyamanski, liberalno-demokratski kraj povijesti. Vjerovali smo – čuj sad – da su ustaški ispadi bili dječja bolest, da je šovinizam bio dječja bolest, da je režimska RTV 90-ih bila dječja bolest, da je opresivna dominacija HDZ-a bila dječja bolest, da su tuđmanistički kič i ceremonijalna kultura bili dječja bolest, pa i da je sam Tuđman bio dječja bolest. Tako smo – ispada – mislili da je dječja bolest bila i masovna institucionalna korupcija. Mislili smo da stiže veliko nacionalno resetiranje u kojem će cijela jedna politička elita zajedno sa svojom ideologijom završiti tamo gdje spada. Na guljenju krumpira. E, jesmo bili blesavi – rezignirano komentira Jurica Pavičić.

    28.03. (22:30)

    Riječki dečki

    Jurica Pavičić: Kome smeta queer baletan u spotu o Rijeci?

    Splićaninu se sviđa kako je zagrebački Ličanin oslikao Rijeku: “Kontejneri, luka, bifei u uzobalnim lučicama, atmosfera dotrajale ugarske i dotrajale titovske modernosti… Opet je tu degradirani socijalistički šik, opet je tu “okupatorski” fin-de-siecle, tu su kontejneri, škver na umoru, luka, dizalice, rafinerija. Matanić je prvo kreirao, pa u ovom spotu cementirao ikonografiju Rijeke kao grada dekadentne modernosti”.