Pofuk: Vrhunac ljudske evolucije je elita duha koja čovjeka uzdiže i pokazuje mu vrhunce jedinstvenih ljudskih sposobnosti - Monitor.hr
06.10.2020. (08:49)

Oni koji dijele svoje bogatstvo

Pofuk: Vrhunac ljudske evolucije je elita duha koja čovjeka uzdiže i pokazuje mu vrhunce jedinstvenih ljudskih sposobnosti

Daleko od interesa i pažnje histerične javnosti ostaje šačica ljudi toliko silno i nezamislivo bogatih da ostaju neokrznuti i neprimijećeni. Njihovo ih bogatstvo štiti dok žive u svom paralelnom svemiru odvojenom od onog za što su nas uvjerili da je ljudska stvarnost. Njima je njihovo osobno bogatstvo važnije od trivijalnosti koje guše svaku suvislu misao. Oni su zaokupljeni svojim blagom koje neprestano prevrću gledajući kako iz njega izvući što više koristi, kako ga još uvećati i kako ga sa što više ljudi podijeliti. Ne pričam o tajkunima ili njihovoj obijesnoj djeci, nego o istinskoj eliti, o umjetnicima – piše Branimir Pofuk nakon je upoznao Harlequin Art Collective.


Slične vijesti

12.01. (11:30)

Emotivni inokulat

Pofuk: Čim ljudskost i solidarnost razotkriju nesposobnost države, Plenkoviću se uključi radar za neprijateljsku djelatnost

Živimo u svijetu i vremenu velikog testiranja naše ljudskosti, slobode i emocija. Jedini poželjan osjećaj koji se sustavno i sistemski gaji u svrhu pokornosti građana je strah. Njega nikad previše. Ako imate premalo straha od pandemije, nazvat će vas bioteroristima. A ako imate previše sućuti i solidarnosti prema ljudima u nevolji, prozvat će vas humanitarnim teroristima kojima je ljudskost samo maska za agendu demontiranja države – piše vrlo pronicljivo Branimir Pofuk o premijeru cijepljenom od svake emocije.

27.12.2020. (10:00)

Laku noć, džezeri

Branimir Pofuk razgovara sa Bajagom: Meni je začuđujuće koliko su ljudi uspjeli ostati normalni

  • Pišete rukom na papiru?
  • Da. Tako sam navikao i volim žvrljati i precrtavati kad nešto pogriješim, sve su mi pjesme tako dosta “ižvrljane”. Tek kad je otpjevano i snimljeno, onda unesem tekst u kompjutor. Moj prijatelj Duško Kovačević sve svoje tekstove i drame još uvijek kuca na pisaćem stroju s dva prsta, i to na onom starom na kojem se baš mora jako udarati. Mogao bi uzeti barem električni, da mu bude lakše, ali kaže da to nije isti osjećaj. Tako i ja mislim da bi drukčije zvučale pjesme kad bih ih pisao i brisao na kompjutoru. Pišem velikim slovima kemijskom olovkom i kad pogriješim, onda precrtam, tako da mogu vidjeti što sam precrtao. Večernji list

21.12.2020. (20:30)

Koncert za klavir i maske

Pofuk: Pogorelić u Lisinskom za pamćenje. Dvaput

U dvoranu Lisinski zbog epidemioloških mjera smije ući samo 250 posjetitelja pa svima zainteresiranima Branimir Pofuk, koji je bio na oba koncerta, donosi sjajan opis doživljaja: Ne pamtim koncert Ive Pogorelića s kojeg nisam otišao s osjećajem da je Maestro ponovo nadmašio sam sebe, pomaknuo granice pijanizma, proširio zvučne obzore klavira i priredio još jedan koncert za pamćenje. I ne ponavljam se ja, nego taj osjećaj kada kažem da je tako bilo i ovaj put, kada je Ivo Pogorelić 5. i 6. prosinca svirao u ciklusu Lisinski subotom u Zagrebu… nisam se ni prve ni druge večeri mogao oteti dojmu da ne sjedim u koncertnoj dvorani, nego da sam pacijent nekog sanatorija ili zatvorenik neke kazneno-popravne ustanove koju je iz samilosti pohodio veliki umjetnik da nam malo uljepša tegobnu svakodnevicu. Tako raštrkani po cijeloj dvorani, s maskama na licu, doista smo mnogo više sličili pacijentima ili zatvorenicima… Na kraju druge večeri Ivo Pogorelić je izašao treći put na pozornicu da se pokloni, dozvan dugotrajnim pljeskom. Svaki par dlanova kao da je pljeskao za desetoro onih kojih nema. Prije nego što će se duboko pokloniti publici i otići, Pogorelić je dulje nego ikada prije, mnogo, mnogo dulje ukipljen stajao i gledao u dvoranu, gotovo praznu i u nas pod maskama. Činilo mi se kao pokušava shvatiti što to gleda i upamtiti svaku pojedinost tog prizora… – piše Branimir Pofuk za Večernji.

16.12.2020. (18:30)

Strah od ljudi

Branimir Pofuk: Ne prepuštajte se strahu od bolesti, ali isto tako ni strahu od onih čiji je strah manji od vašeg

Jedni se boje zaraze toliko da nijednu mjeru ne smatraju pretjeranom. Štoviše, većinu mjera koje su sada na snazi smatraju nedovoljno strogima. Osim zaraze, oni se osobito boje onih koji se zaraze ne boje. Taj strah dovodi do agresivnosti onih ustrašenijih prema onima premalo ustrašenima. Međutim, kod ovih drugih, koji se manje ili nimalo ne boje zaraze, rađa se strah od agresivnosti ovih prvih, ustrašenijih i savjesnijih. Strah da će vas označiti tim trenutno najgorim mogućim, a društveno sasvim prihvatljivim etiketama: antivakcer i antimasker – piše Branimir Pofuk.

08.12.2020. (15:30)

Crno bijeli novac

Igor Mirković: Jeftini nas je kapitalizam pojeo, obrisao nam ideale, a nije nam donio lovu

Branimir Pofuk pričao je s Igorom Mirkovićem o novoj sezoni serije ‘Crno-bijeli svijet’, za koju scenarista kaže kako je mislio da će “biti u prvom redu nostalgičan izlet za ljude koji su tada živjeli, a ispalo je da nas najviše vole njihova djeca”. Razgovor je otišao šire, do Motovuna: “Kad god se steže remen, kulturu tim remenom gotovo udave i na to se moramo spremiti. Bit će to potpuni reset, start od nule, povratak u garažu. S jako malo novca morat ćemo napraviti čaroliju zbog koje će ljudi biti spremni potegnuti do Motovuna. Siromaštvo ćemo morati nadoknaditi dobrim idejama i svježinom”.

08.12.2020. (09:21)

Da, zna se

Pofuk: Odgovor na urlajuće pitanje “Znate li vi tko sam ja?!” uvijek je i svuda isti – bagra

U nekom drugom i drukčijem sistemu državni tajnik Sučić ne bi ni dobio priliku da sam piše i potpisuje ostavku. U nekom drugom i drukčijem sustavu, državni tajnik Sučić te noći ne bi slobodno napustio policijsku stanicu, nego bi barem do jutra ostao na triježnjenju i “hlađenju”. U nekom drugom i drukčijem sustavu ne bi bilo šanse da državnom tajniku Sučiću, koliko god pijan bio, uopće padne na pamet da policiji u lice zaurla “Znate li vi tko sam ja?” zato što je odgovor na to pitanje uvijek i svuda isti: da, znamo, ti si bahato đubre i bagra – osvrnuo se Branimir Pofuk u Večernjem neuobičajeno oštro na slučaj visokopozicioniranog HDZ-ovca koji je prijetio policajcu.

01.12.2020. (10:30)

Od božje ruke do božje noge

Pofuk: Umrli su i dječak Diego i Bog igre Maradona

Za mene je sve rečeno slikom na svodu jedne sportske dvorane u Buenos Airesu na kojoj je, u parafrazi Michelangelova ‘Stvaranja’, Maradona Bog koji vrškom prsta udahnjuje život Adamu – Messiju. Umrli su i dječak Diego i Bog igre Maradona. Ja tugujem za obojicom. Utoliko više što svijet napuštaju u trenutku kada je igra zabranjena, igrališta zatvorena, a stadionski hramovi zaključanih i praznih tribina potpuno obesmišljeni – osvrće se (neočekivani) ljubitelj nogometa Branimir Pofuk na smrt nogometnog velikana.

16.11.2020. (19:00)

Joj ne, opet Trump! Dosta više s njim!

Pofuk: Razlog zašto Trump ne priznaje poraz je vrlo jednostavan – njegov je rječnik za to presiromašan

Engleski jezik kojim govori Donald Trump je rudimentaran, brojem riječi koje koristi siromašan, semantički zbrkan i smušen, na razini u najboljem slučaju nekog tinejdžera čije poznavanje jezika u školi tavori između dvojke i trojke. Nažalost, kao što to kod svih ljudi redovito biva, zbrka i siromaštvo u jeziku izravno je i uzročno i posljedično povezano sa zbrkom i siromaštvom u mislima. Do sličnih su zaključaka došli i politički sasvim nepristrani lingvisti koji su se posljednjih godina stručno pozabavili razinom i osobinama Trumpovih oratorskih i kognitivnih sposobnosti.. Neznanje, siromaštvo duha i misli, spojena s vulgarnom samohvalom, agresivnošću i bahatošću, bez imalo inhibicija i sposobnosti samokritične autorefleksije, ukratko, najgora moguća kombinacija… – još jedan tekst o Trumpu ima opravdanje što je – dobar. Napisao Branimir Pofuk, Večernji list.

10.11.2020. (13:30)

Država mora na liječenje

Pofuk: Za Trumpa sve je to veliki reality show, ali ogorčenost i mržnja koje je posijao su stvarni

Sama pojava i uspon Donalda Trumpa na tržištu političkih ideja i emocija, a pogotovo njegova pobjeda na predsjedničkim izborima prije četiri godine, posljedice su neispunjenih obećanja, otuđenosti i zatvorenosti u bjelokosne kule moći prethodnih političkih garnitura na vlasti. No, za Trumpa je sve to jedan veliki televizijski reality-show, područje na kojem je on u cijeloj svojoj poduzetničko-poslovnoj karijeri bio najuspješniji. Kada mu predsjednička emisija bude skinuta s programa, on će već naći načina izliječiti svoj povrijeđeni monumentalni ego. Ali, njegovi sljedbenici nastavit će živjeti s vrlo stvarnim osjećajima tjeskobe, straha, poniženosti, ogorčenosti i mržnje. To se liječi desetljećima – osvrće se suosjećajno Branimir Pofuk na osjećaje Trumpovim simpatizera.