Posljednjih 47 km autoceste do Dubrovnika koštat će još 6 milijardi kuna - Monitor.hr
03.07.2019. (12:30)

Grad visokih cijena svega

Posljednjih 47 km autoceste do Dubrovnika koštat će još 6 milijardi kuna

HAC je krenuo u projekt izgradnje ostatka autoceste do Dubrovnika – sad je gotova do pred Metković, otkud do čvora Duboka netom ispred pelješkog mosta ima 18,4 kilometra ceste preko teškog terena gdje bi trebalo sagraditi pet tunela i novi most preko Neretve, što bi koštalo 2,3 milijarde kuna. U čvoru Duboka završila bi autocesta i počela nova državna cesta od 32 kilometra koja bi se spuštala na Pelješki most i prolazila preko Pelješca. Državna bi cesta stala u čvoru Doli gdje bi počela autocesta prema Dubrovniku u dužini od 28,6 kilometara s deset vijadukata, devet tunela i osam podvožnjaka, što će koštati 3,675 milijardi kuna. Pelješki most i nova cesta preko Pelješca košta oko 3 milijarde, što znači da bi 79 km autoceste, mosta i državne ceste koštalo 9 milijardi kuna. Jutarnji…


Slične vijesti

27.03. (09:00)

Kao da ga je Musk dizajnirao

ARRES: Prvo autonomno robotsko vozilo za popravak cesta

Ovo vozilo zove se Autonomous Road Repair System – skraćeno ARRES – i trenutno je na testiranju u Hertfordshireu (Velika Britanija). Koristi razne senzore, kamere i drugu tehnologiju u kombinaciji s opremom koja sama popunjava pukotine. Uz to, ARRES ima sposobnost daljinskog upravljanja, a smisao projekta je razviti nešto što može samostalno obavljati popravke na cestama 24 sata dnevno. Revija HAK

12.01. (09:00)

Raskružje

Amerikanci grade drugo ‘turbokružno’ raskrižje: biste li se snašli u njemu?

Turbokružna raskrižja su prvi put osmišljena u Nizozemskoj 90-ih godina prošlog stoljeća, a dizajnirana su s idejom da se dodatno poveća sigurnost. Za razliku od drugih kružnih tokova s više traka, oni imaju povišene razdjelnike traka koji sprečavaju vozače da mijenjaju trake dok voze u krugu. Cesta koja vodi do kružnog toka dizajnirana je tako da razvrsta vozače u trake prije nego što uđu u raskrižje. Tamo, pak, mogu jednostavno slijediti svoju traku, vozeći u raskrižju i završiti na ispravnom izlazu. Revija HAK

10.01. (11:22)

Sol na cesti: dobra protiv poledice, ali i potencijalno opasna jer privlači divljač

04.01. (18:00)

Nije sve u brzini, ima nešto i u širini

Manje je nesreća zabilježeno na užim cestama nego na onim širokima


Istraživanje provedeno u sedam američkih gradova pokazalo je zanimljive rezultate. Unatoč očekivanjima da veća širina prometnih traka dovodi do manje nesreća, istraživači su zaključili suprotno. Analizirajući 7670 dionica cesta, fokusirali su se na 1117 dionica i otkrili da su uže gradske ceste sigurnije od širih. Većina gradskih odjela za prijevoz preferira gradske ulične trake širine od 3 do 3.6 metara, gdje je to moguće. Međutim, znanstvenici su otkrili da na cestama gdje je širina 2.75 metara nema značajnijeg smanjenja nesreća pri brzini od 32 km/h, ali se drastično smanjio broj sudara pri brzini od 50 do 55 km/h. Osim toga, uže ceste potiču sigurnost pješaka s više prostora za nogostupe i biciklističke staze. (RevijaHAK)

09.08.2023. (13:00)

Zimsko-ljetna služba

Tijekom najvećih vrućina Nizozemci ceste zalijevaju slanom vodom

Sol i ceste obično vežemo za zimski period kad treba spriječiti poledicu. Nizozemski cestari, pak, za najvećih vrućina obilno posipaju ceste solju, odnosno zalijevaju prometnice otopinom u kojoj je najvažniji sastojak sol! Tako sprečavaju oštećenja asfalta, odnosno snižavaju temperaturu podloge na kojoj se vozi. Kako? Sol iz zraka izvlači vlagu koja barem djelomično hladi asfalt. Tako se sprečava pucanje asfalta. Ovu metodu najčešće koriste općine i regije u istočnom dijelu Nizozemske i dosad se pokazala dobrom. Revija HAK

24.07.2023. (12:00)

Ceste koje zrače

Žele prekriti ceste radioaktivnim materijalom

Brojne grupe i udruge koje se kreću od ekoloških do konzervativnih pozivaju guvernera Floride Rona DeSantisa da stavi veto na prijedlog zakona, jer ako bude potpisan, omogućio bi korištenje fosfogipsa (nusproizvoda proizvodnje gnojiva) u izgradnji cesta diljem ove države. Agencija za zaštitu okoliša (EPA) zabranjuje upotrebu fosfogipsa zbog opasnosti koju predstavlja za cestare i okoliš. Mnogo je protivnika ovog zakona. Neki tvrde da je to opasan način da se industrija gnojiva oslobodi nusproizvoda jer ne bi morali pakirati i sigurno skladištiti fosfogips, već bi ga jednostavno mogli dati državi na korištenje (Florida je već uskladištila više od 1 milijarde tona takvog materijala). Već su ga htjeli “progurati” 2020. godine, no nakon provedenih peticija su ipak odustali od njegovog uvođenja. Materijal inače nema visoku radioaktivnost, no dovoljnu da izaziva zabrinutost. Revija HAK

13.07.2023. (13:58)

U Japanu tjeraju medvjede od cesta i gradova zastrašujućim vukovima – robotima

07.07.2023. (19:00)

Tamo gdje je Juri Stubliću ostalo srce

Beton vs asfalt: prednosti i mane obje vrste cesta

Britanci će sve svoje betonske autoceste zamijeniti asfaltnima. Proces će biti iznimno skup jer skidanje betonske podloge i postavljanje asfaltne nije jednostavan posao. Jedan od glavnih motiva za promjenu je povećana buka na betonu. Materijal je čvršći i ne apsorbira zvuk kao asfalt. Betonske autoceste su izdržljivije, zahtijevaju manje popravaka tijekom godina korištenja i bolje podnose ekstremne vremenske uvjete. Održavanje asfaltnih cesta je jednostavnije, odnosno moguće je krpanje rupa i svih anomalija. Curenje ulja ne oštećuje betonske ceste – asfaltne oštećuje. Betonske ceste su skuplje, a i potrebno je više vremena za njihovu izgradnju. Snijeg i led se brže otapaju na asfaltu. Na kraju, asfaltne ceste su sigurnije jer omogućuju bolje prianjanje, dok su betonske ceste klizavije. Revija HAK 

22.06.2023. (10:31)

Zelena linija između dvije bijele na cesti znači ograničenje brzine do 100 km/h

14.03.2023. (00:00)

Ako vas pitaju negdje, onako, usput

Makadamska cesta dobila je ime po škotskom inženjeru Johnu McAdamu

U 19. stoljeću jednog čovjeka mučili su grbavi putovi za kočije. Škot John Loudon McAdam (McAdam = makadam) imenovan je 1816. godine geodetom za cestarsko poduzeće Bristol Turnpike Trust. On je počeo prepravljati nefunkcionalne ceste koristeći lomljeni kamen sa šljunkom na čvrstoj podlozi od temeljnih, krupnijih komada kamenja. Njegove nove ceste bile su ispupčene. To je osiguralo da kišnica može brzo napustiti kolnik umjesto da prodre dublje u strukturu. To su mnogi prepoznali kao najveći napredak u izgradnji cesta od Rimljana gotovo 2000 godina prije. Proces će kasnije postati poznat kao makadamizacija ili jednostavno makadamske ceste. Prvi sloj ceste bio je debeo oko 20 centimetara, a kamenje nije bilo duže od 7,5 centimetara. Gornji sloj bio je debeo 5 centimetara i bio je ograničen na 2 centimetra dužine. Revija HAK