Ekipa iz Prime Timea u novoj epizodi rešeta HDZ-ov “vrtić”. Glavna zvijezda je Josip Dabro koji je na pokladama, valjda pod utjecajem “šećera”, pjevao ode Anti Paveliću, pa se poslije vadio da je to samo “turistička pjesma o Madridu”. Dok ministar Piletić “umoran” odlazi jer 15.000 ljudi nije dočekalo inkluzivni dodatak, Plenković glumi političkog Gandhija – on ne bi ništa zabranjivao, pa ni ustašluke, jer “sloboda narodu” (osim kad je ta sloboda opasna). Pojavio se i robot Tonka koja se ulizuje šefu bolje od prosječnog uhljeba. Ukratko: teški dejavu i totalni apsurd!
U ovoj epizodi, ekipa Prime Timea secira državu koja je postala poligon za 5D političko šibicarenje. U fokusu je Plenkovićevo uporno nastojanje da ovlada Ustavnim i Vrhovnim sudom, dok se u pozadini odvija prava socijalna horor-komedija. Saznajemo da je sustav toliko učinkovit da je 15.000 ljudi umrlo čekajući rješenja o inkluzivnom dodatku, na što donedavni ministar Piletić hladno poručuje da će se novac isplatiti (odnosno, poručivao je) – makar i nakon smrti. Birokracija ovdje službeno pobjeđuje biologiju.
Dok ministar Habijan u urede “uhabijanjuje” svoje fitness partnere i trgovce mliječnim proizvodima da mu vode digitalnu transformaciju, desnica puca po šavovima. Marko Perković Thompson našao se na udaru državne inspekcije zbog ilegalne gradnje u Čavoglavama, na što odgovara ironičnim ispričavanjem mravima i vjevericama. Zaključak je brutalan: oni koji se najviše kunu u domovinu, poput Thompsona i sličnih, zapravo su prvi koji pljuju po njezinim zakonima i institucijama čim im stanu na žulj. Ova Hrvatska im jednostavno nije dovoljno “njihova” da bi je poštovali.
Borna u svom prepoznatljivom stilu zaključuje da je hrvatska politika postala poligon za rotaciju bankarskih kadrova. Dok jedni odlaze na basnoslovne briselske plaće, drugi se poput Ćorića vraćaju u Vladu nakon “doškolovanja” u HNB-u. Za Bornu je to dokaz da sustav prvenstveno štiti banke, koje su godinama nekažnjeno naplaćivale nezakonite naknade, dok se narod zabavlja ideološkim sukobima i “gustom maglom” domovinskih tema. Na kraju poentira s umjetnom inteligencijom – robotica Tonka zvuči mu jednako umjetno kao i domaći političari, sugerirajući da u svijetu gdje banke i algoritmi vode igru, ljudsko dostojanstvo ostaje u drugom planu.
Borna Sor u ovoj epizodi “čestita” blagoslovljene blagdane kroz rešetke Remetinca, analizirajući poklone koje nam je donio “Deda Sud”. Glavne zvijezde su bivši moćnici poput Mikulića i Beroša, čije su sudske drame opisane kao pravi božićni filmovi, ali s elementima horora. Borna se sprda s “poniznošću” koju nam serviraju političari, dok istovremeno plače za zaplijenjenom tonom pirotehnike na Trešnjevci. Ukratko: politički kaos, sudske odbijenice i Borna koji pokušava objasniti zašto smo “izuzetno dobro pozicionirani” dok nas tresu afere.
Dečki se vraćaju s bolovanja i odmah “pale” atmosferu pričom o izgorenom Vjesniku te Plenkovićevu majstorskom slalomu oko odgovornosti. Središnji “udar” je uhićenje glavnog inspektora Mikulića zbog mita, popraćeno premijerovim klasičnim “nismo znali” narativom. Završnica pripada Thompsonu i njegovu ratu sa zagrebačkom vlašću oko koncerata, dok mu istovremeno vještaci broje ilegalne kvadrate po Čavoglavama. Ukratko: malo korupcije, prstohvat mita i puno “domoljubnog” eskapizma. Idealno za pogledati uz kavu, onako usput.
Bacili su ekipa iz Prime Time-a opušteni pogled na aktualni cirkus. Krenulo je od unutarnjih izbora u zagrebačkom HDZ-u gdje je novi šef, Ivan Matijević, zbog brige o prometu i “woke ideologiji” brzo postao zvijezda sprdnje. Naravno, nisu pošteđeni ni Plenkovićevi hvalospjevi o tome kako njegova Vlada financira sve u Zagrebu. Ipak, najsočniji dio je oštra kritika “kukastog stola” u Saboru, gdje su revizionisti poput Igora Vukića pokušali Jasenovac prikazati kao “radni logor”, što je izazvalo reakcije, ali i podsjetnik na sramotni izostanak političke i moralne odgovornosti ministara u Hrvatskoj.
Borna secira ulet maskiranih likova na srpski kulturni događaj. Tvrdi kako je to samo početak, jer su se huliganski napadi na srpsku manjinu proširili na Rijeku i Zagreb. To je, kao, nova taktika da se navijači prestanu mlatiti međusobno – genijalno, jel’ da? (A sad im maske koje su do prije godinu nerado morali nositi odjednom nisu fašizam). Politička elita, od HDZ-a do Domovinskog pokreta, službeno ih osuđuje iako istovremeno stvaraju klimu povijesnog revizionizma, gdje se Za dom spremni tolerira. Zaključuje da je to organizirani terorizam koji se na kraju isplati, jer su Srbi od straha već počeli otkazivati događaje. Ukratko, Vlada glumi da pere ruke, a Borna sumnja da je cijela stvar zapravo samo “građanski rat unutar HDZ-a”. Čista, masna, politička hipokrizija.
Ako satiru uzmemo kao preteču političke borbe, satiričari nisu radili u dobrom i pozitivnom društvu. Ako to uzmemo u obzir, onda se to nimalo ne isplati u smislu zarade, a tu su cenzura, autocenzura i tabu teme kojima se nastojimo baviti. Ali u smislu časti, nema boljeg. Takoreći ste jedini ili vas ima nekoliko i nema konkurencije na tržištu, pa ćemo u rubrici hrvatskih satiričara biti zapisani zlatnim slovima jer neće biti nikog drugog. Što se tiče video i TV satire, sada su aktivne samo “Prime time” i Šprajcovo “Stanje nacije” u kojem i ja dajem svoj doprinos. Dakle, spala knjiga na dva slova. Borna Sor u razgovoru za Novosti. Nedavno je Borna zajedno s Domagojem Zovakom održao tribinu na temu satire (Novosti).
U fokusu je šokantan povratak bivšeg ministra Vilija Beroša, optuženog za mito, na zahtjevno mjesto neurokirurga, unatoč dugogodišnjoj pauzi i kritikama struke. Također se analiziraju potezi Domovinskog pokreta, gdje Ivan Penava predstavlja Vlatku Vukelić, povjesničarku kontroverznog dosjea (od slikanja za Playboy do optužbi za hakiranje i negiranje dječjih logora). U dodatku, kritiziraju se visoki profiti trgovačkih lanaca i ekonomska politika. “Zaključak je jasan: Dok jedni kradu profit na njokima, drugi kradu e-mailove, a treći se s optužnicom vraćaju na operacijski stol – jer u Hrvatskoj je opasno zaboraviti ne samo vožnju bicikla, već i mito.
Borna je, bježeći od cijevi i grijanja iz 19. stoljeća s Orlovca, u novoj epizodi Prime Time-a uspio otkriti da se u Hrvatskoj korupcija sporije sudi nego što se seljačka buna (iz 1653.) rješava. Satiričar se seli, no država je i dalje nezaustavljiva HDZ-ova dinastija. Izbori u stranci važniji su od parlamentarnih, a jedina prava dehumanizacija, kako nas uči premijer, je kad se HDZ-ovca ne želi poslužiti u birtiji. A tek Tolušićeva “bol u leđima” zbog koje se suđenje odgađa – prava sitnež smo mi, kmetovi, koji sve to plaćamo.