Rammstein u Beogradu: Ne trebate ih obožavati, ali ih trebate doživjeti - Monitor.hr
27.05.2024. (19:00)

Nisu baš eco friendly, to je sigurno

Rammstein u Beogradu: Ne trebate ih obožavati, ali ih trebate doživjeti

U pitanju je spektakl kojemu morate svjedočiti da biste mu vjerovali. Statistika je već naširoko poznata – 77 šlepera dovuklo je u beogradsko Ušće sastavni materijal za binu koja se gradila čak šest dana. To impozantno zdanje izgleda poput kakvog distopijskog dvorca, nekog komada scenografije kakvog bismo mogli vidjeti u nekom od poglavlja sage o Mad Maxu, a kako bi se taj dojam upotpunio, tu je i više od tisuću litara benzina koji se spali po nastupu, pa vam tako u pojedinim trenucima glave prelijeću vatreni projektili koji na suprotnoj strani gledališta pale ognjene stupove u eksplozijama koje pošteno zagriju cijeli park.

Nikakvo prepričavanje ne može dovoljno dobro prenijeti dojam snage zvuka i silne pirotehnike uz video projekcije i kompleksno osvjetljenje te sve ostale podražaje koje ovaj spektakl čine doživljajem koji želite čim prije ponoviti samo da biste se uvjerili kako vam se sve ono što se na njemu odvija na pozornici niste tek umislili. Ravno do dna


Slične vijesti

Srijeda (22:00)

Poznati hitovi i svi mobitele u zrak

Alphaville na Zagrebačkom velesajmu – nostalgija i huk Paviljona 9

Interes publike svakako je bio i više nego solidan – po slobodnoj procjeni je nekoliko tisuća ljudi došlo na koncert koji je došao 40 godina prekasno. Oni koji su svoje formativne glazbene godine živjeli u tim istim osamdesetima, poput autora ovog teksta, dobro znaju da su pjesme Alphavillea bile neizostavne na tulumima.

S izvedbom „A Victory Of Love“ Alphaville počeo voditi publiku prema finalnoj katarzi koju je još više pojačala pjesma „Sounds Like Melody“ čiju izvedbu je snimalo na tisuće mobitela u dvorani i koji se nisu spuštali kad je došao trenutak za najveći hit – baladu „Forever Young“ s kojom je jedino i mogao biti završen i službeni dio.

„State Of Dreams“ donijela je oproštaj Mariana Golda i Alphavillea od zagrebačke publike taman kad je već i sparina u paviljonu postajala dodatna otegotna okolnost. Takve su nekako bile i osamdesete koje su odavno u sferi romantiziranja – bilo je dobre glazbe, ali i stalno nekih remetilačkih faktora koji su bili tu kako bi ubili gušt. Zoran Stajčić za Ravno do dna čeka kad će obnoviti Dom sportova.

05.09. (18:00)

I nagrada za najproračunatiji bend ide - kome?

Stilin: Koncerti Radioheada tu su da ispušu napuhani Oasisov balon

Bend će održati pet rezidencija od po četiri datuma – u Madridu, Bologni, Kopenhagenu, Londonu i Berlinu. Karta za parter košta od 97 eura (Madrid) do 110 eura (Berlin), a može se kupiti isključivo nakon prethodne registracije na stranicama benda, bez posrednika, prekupaca i ostalih lihvara. Znajući da su Radiohead oduvijek bili pioniri manevriranja oko lopovskih namjera financijske i glazbene industrije, ovo se moglo očekivati, no igra ide još dalje. Bend je, naime, odlučio po jedan euro od svake ulaznice donirati Liječnicima bez granica jednoj od rijetkih organizacija oko čije pozitivne uloge u ublažavanju posljedica pakla u Gazi postoji opći konsenzus. Ukratko, win-win situacija – bend se vrati u koncertnu formu, zaradi solidnu lovu i usput malo popegla nagriženi imidž, fanovi dobiju glazbu koja im je godinama bolno nedostajala i uštede malo putnih troškova, lihvari dobiju šipak. Bojan Stilin za tportal

29.08. (12:00)

Možda neće napuniti Hipodrom, ali će okupiti one ljude koji znaju po što su došli

Stajčić: Jazz se daleko više izvodi u Hrvatskoj nego što se tome pridaje medijski značaj

Istraživanje iz 2023. pokazuje da jazz u Hrvatskoj sluša 7,2% populacije, smjestivši se između punka i soula, unatoč minimalnom broju jazz klubova. Ipak, zemlja broji više od četrdeset jazz festivala godišnje, od Zagreba do Štrigove, često decentralizirano i spontano. Jazz tako postaje važan kulturni adut lokalnih sredina, jačajući turistički i kulturni identitet bez formalne strategije. Festivalima poput Ponta Lopud i Rab Jazz Festival, smještenim u kasno ljeto, publika se podsjeća da jazz u Hrvatskoj opstaje i cvjeta unatoč skromnoj infrastrukturi. Zoran Stajčić za Ravno do dna

24.08. (19:00)

Metal veterani – sigurniji od državnih obveznica

Sve veća popularnost heavy metala: Koncerti bendova tvrđeg zvuka dobrano pune blagajne

Summer Breeze u Dinkelsbühlu privukao je 45.000 posjetitelja i 130 bendova, među njima Machine Head i Blind Guardian, donoseći lokalnoj ekonomiji prihode veće od božićne sezone. Heavy metal pokazuje se kao stabilan i dugoročan biznis: fanovi troše izdašno, vjerni su bendovima desetljećima, a festivali poput Wackena i Summer Breezea redovito se rasprodaju. Dok je Wacken već pod kontrolom velikih investitora poput KKR-a, Summer Breeze ostaje u rukama lokalne tvrtke – i na pozornici i u blagajnama sve zvuči savršeno usklađeno. DW

12.08. (01:00)

Kad je Maksimir bio veći od hipodroma – barem u decibelima

U2 Zagreb 2009. i dalje drži status najspektakularnije (strane) produkcije, razlog leži u kombinaciji faktora koji se rijetko poklapaju

Ono što je činilo U2 360° Tour posebnim nije bila samo brojka. Pozornica visoka 50 metara, nadimka “The Claw”, bila je najveća ikad konstruirana, a konfiguracija je omogućavala publici da okruži bend sa svih strana. U doba kada su veliki koncerti u Hrvatskoj uglavnom značili standardne rock produkcije, U2 su donijeli nešto što je graničilo s umjetničkom instalacijom. Ali možda je najvažniji faktor bio trenutak u kojem se koncert dogodio. Hrvatska je 2009. bila u procesu pridruživanja Europskoj uniji, Zagreb se pozicionirao kao regionalni centar, a veliki međunarodni kulturni događaji imali su simboličku težinu koja je nadilazila puko glazbeno iskustvo. U2 je pretvorio Zagreb u rock centar svijeta. Usprkos brojnim pokušajima, nitko od stranih izvođača nije uspio ponoviti taj uspjeh. Domaći izvođači imaju svoja pravila – Thompsonov rekord je to nadmašio, ali kada govorimo o stranim imenima i svjetskim turnejama, U2 Zagreb ostaje nenadmašen. Dijelom je to zbog promjena u glazbenoj industriji. U2 Zagreb nije bio samo koncert, već kulturni fenomen koji je ujedinilo generacije slušatelja. Muzika

08.08. (01:00)

Bitku po bitku, pa do konačne pobjede

Bajaga i Instruktori u Puli: Prisustvovali su nečem većem od običnog koncerta, nečem što budi nadu da se ipak nećemo vratiti u devedesete

Momčilo Bajagić Bajaga i njegovi Instruktori na udaru (za)branitelja nađu se svakih nekoliko godina, najčešće u trenucima kada naše društvo ozbiljnije zakorači udesno, pa su im ovoga puta otkazani koncerti u Sisku i Solinu, dok je uoči nastupa u Puli Facebook stranica organizatora bila puna komentara u rasponu od uobičajenog nacionalističkog vrijeđanja do izravnih prijetnji. Stoga su iz Incognito Agencyja bili prisiljeni izdati priopćenje u kojem su naveli kako će sve poruke u kojima se spominju bombe i drugo toplo ili hladno oružj prijaviti policiji, a svirka u Malom rimskom kazalištu u Puli na kraju je završila u kategoriji visokog rizika.

Tako smo u petak imali prilike gledati scene primjerenije nogometnim derbijima nego novom susretu s glazbenikom koji je devedesetih pjevao protiv rata (povećani broj redara, policajci sa psima) i čiji se jedan od najvećih hitova zove “Samo nam je ljubav potrebna“. Kako to često biva, silni napadi odbili su im se o glavu jer su izazvali kontrareakciju svih onih normalnih kojima društvene mreže nisu samo poligon za uvrede i prijetnje pa se broj kupljenih karata posljednjih dana rapidno povećavao do te mjere da je nekoliko sati prije početka stigla obavijest kako je koncert rasprodan. Koncerti report na Ravno do dna.

28.07. (00:00)

Novi Ferragosto

Završio još jedan RockLive festival, rekordan po posjećenosti i s line-upom za svakoga ponešto

Ovako izgleda ljetni open air festival sa šarolikim programom na kontinentu. Od 24-27. srpnja u Koprivnici na prostoru bivše vojarne svirali su Let 3, Kultur Shock, Darko Rundek & Ekipa, S.A.R.S., Stole, Bad Copy, Nipplepeople, Edo Maajka, Krankšvester, Cold Snap i drugi. Line-up za svakoga ponešto, od rocka, repa do metala i drugih žanrova. Festival je to koji se održava 14. godinu i svake godine im posjećenost sve više raste. Na Klikaju su neke fotke (ima i za prvi i drugi dan), a izvještaje donose i Poprock, Glazba…

26.07. (15:00)

Ljetni shock za koncert u klubu

Kultur Shock bez problema nakrcao zagrebačku Močvaru usred ljeta

Kultur Shock koji će iduće godine navršiti svoj trideseti rođendan od samog starta bio je neka vrsta „izbjegličkog benda“ koji je okupljao muzičare sa svih strana svijeta koji su došli u Ameriku kako bi tamo kusali „kruh sa sedam kora“. Taj mali ljudski melting pot odrazio se i na sam izričaj – Gino je donio tegobni lelek Istoka i metriku ritma svoje nekadašnje sredine i prosuo ga tamo pred okorjelu grunge i metal ekipu među kojima je u jednom periodu bio i izvorni Japanac na basu koji je prionuo na dešifriranje ritma kojeg nikad dotad nije čuo. Bio toplotni val ili grmljavinsko nevrijeme (a tog dana je bilo i jednog i drugog), vjerna fanovska baza u Močvari nije propustila nastup grupe na kojoj će brassevi i violina biti u savršenoj koliziji s teškim gitarskim rifovima i s frontmenom koji bez izuzetka uvijek ostavlja svoje srce na pozornici. Ravno do dna o koncertu početkom tjedna.

26.07. (01:00)

Osim ako se braća ponovno posvađaju

Povratak Oasisa: Kao da idete na finalnu utakmicu koja ne može završiti drugačije nego pobjedom

Većina bendova ima obožavatelje. Oasis ima navijače. Poput nogometnog kluba. Otud je i Adidas u igri kao glavni merch faktor – Oasis je jedino ime iz svijeta rocka koje se ispisuje na dresovima. Stalno negdje duboko u podsvijesti čuči i gubitnička opcija: „Hoće li se braća posvađati baš uoči vašeg odlaska na koncert kao što su to učinili 28. kolovoza 2009. u Parizu?“ Možda to i jest jedan od glavnih pokretača Oasis euforije – ta lebdeća opasnost da stvari u svakom trenutku mogu poći u krivom smjeru. Ali tako je to u rocku, posebno među onima koji su na Olimpu tog istog rocka – bez aure neke vrste opasnosti očigledno ne ide. Zoran Stajčić za Ravno do dna, koji zaključuje tekst s ovime: Nismo bili devedesetih u Manchesteru kad se ova velika rock priča događala, ali izgleda da smo došli u trenutku kad se taj ogromni plimni val ponovno uzdignuo kako bi nas potpuno preplavio.