Raos: Nova folija za čuvanje leda, sladoleda i ledenjaka - Monitor.hr
19.02.2022. (17:00)

Bolje sladoled u ruci nego led u gori

Raos: Nova folija za čuvanje leda, sladoleda i ledenjaka

Mnogi pokušavaju pronaći postupak kojim bi zaštitili led od taljenja, no rješenje problema daleko je od jednostavnosti. Nije ga naime dovoljno riješiti samo fizički nego i ekonomski, jer toplinska zaštita leda mora biti jeftina. I upravo su to napravili kineski znanstvenici. Riječ je o foliji od acetilceluloze ili celulaznog acetata (CA), materijala poznatog još od 19. stoljeća, no tako pripremljenog da obiluje porama od 0,5 do 3,5 µm (hierarchically designed CA film). Celuloza je, zbog mnoštva hidroksilnih skupina (-OH), u kemijskim smislu polivalentni alkohol, a od svakog se alkohola, reakcijom s kiselinom, može prirediti ester. Autori spomenutog rada otišli su dalje od vrećica i torbica za nošenje i čuvanje smrznute hrane i pokrili površinu cijelog ledenjaka: Površina pokrivenog dijela ledenjaka bila je 70 cm viša od površine nepokrivenog. Rješenje za globalno zatopljenje? Nenad Raos za Bug.


Slične vijesti

Jučer (17:00)

Isti atom, drugo pakiranje

Ugljik: od pećinske vatre do nanotehnologije

Ugljik je jedan od prvih elemenata koje je čovjek upoznao – u obliku drvenog ugljena, čim je ovladao vatrom. Nastaje pougljenjavanjem drva pri visokoj temperaturi bez prisutnosti zraka, kada organska tvar gubi vodik, kisik i druge elemente, a raste udio ugljika. Drveni ugljen ima veću energetsku vrijednost od drva, služio je kao gorivo, redukcijsko sredstvo pri taljenju metala i kao pigment – od pećinskih crteža do tiskarskih boja (CMYK sustav). Druga alotropska modifikacija je dijamant, poznat još starim Grcima. Krajem 20. stoljeća otkriveni su fulereni, nanotubule i grafen – novi oblici ugljika s izvanrednim svojstvima. Od kamenog do svemirskog doba, ugljik oblikuje tehnologiju i materijale budućnosti. Nenad Raos za Bug

14.02. (16:00)

Mokra krpa, ali s doktoratom iz kemije

Isparavanje kao klima-uređaj: od beduina do kineskog hidrogela za hlađenje

Tekst objašnjava princip evaporacijskog hlađenja, poznat još beduinima koji su vodu hladili u polupropusnim vrećama zahvaljujući isparavanju. Isti fizikalni princip – velika latentna toplina isparavanja vode – koristi i ljudsko tijelo znojenjem. Kineski znanstvenici objavili su u časopisu Matter rad o šupljikavom hidrogelu od polivinil alkohola, taninske kiseline i glutaraldehida koji se može nanositi na različite površine. Tanki sloj gela učinkovito zadržava vodu i hladi podlogu isparavanjem, primjerice solarne panele, čime im se može sniziti temperatura i povećati učinkovitost. Nenad Raos za Bug

09.02. (20:00)

Beton pamti više nego što mislimo

Kako cement može postati saveznik u smanjenju emisija CO₂

Iako se emisije CO₂ najčešće vežu uz promet i grijanje, značajan dio dolazi iz građevinskog sektora, posebno proizvodnje cementa, koja sudjeluje s oko 7 % globalnih emisija. Jedno od obećavajućih rješenja je dodavanje drvenog ugljena (biochara) u cement. Istraživanje korejskih znanstvenika pokazuje da dodatak 3 % mikro-biochara ne samo da trajno veže ugljik i smanjuje ugljični otisak, nego i povećava tlačnu čvrstoću betona za 4,4 %. Na globalnoj razini to bi moglo smanjiti emisije iz proizvodnje cementa i do 18 %, uz dodatne uštede materijala. Bug

04.02. (18:00)

Sija, ali ne bez razloga

Zlato: kemija, mit i malo relativnosti

Zlato je kemijski element posebnih fizikalnih i kemijskih svojstava, ali ono što ga stvarno izdvaja jest boja – posljedica relativističkog gibanja elektrona u atomu. Iako kemijski inertno, zlato se može otopiti u zlatotopki te pretvoriti u nevidljive oblike i koloide raznih boja. Povijesno je imalo mitsko značenje, od alkemičara do drevnih civilizacija, a u praksi se rijetko nalazilo čisto, često pomiješano sa srebrom (elektron). Danas se zlato koristi u medicini, tehnologiji i, naravno, nakitu – pravom i lažnom. Nenad Raos za bug

04.02. (09:00)

Nije baš za šalicu, ali jest za tanjur

Talog od kave: otpad koji nije skroz za baciti

Talog od kave (zoc) nije samo otpad nego potencijalna sirovina za prehrambenu, farmaceutsku i kozmetičku industriju. Brazilski znanstvenici pokazali su da je bogat vlaknima, mastima i bioaktivnim spojevima te kemijski sličan drvu. Ultrazvučnom obradom u vodi iz zoca se mogu izdvojiti kofein i polifenoli, dok preostali materijal postaje još bogatiji vlaknima i prikladan kao dodatak hrani. Tako se otpad pretvara u korisnu, zdravstveno zanimljivu sirovinu. Nenad Raos za Bug

25.01. (08:00)

Dobro, a kad to stiže u dućane?

Plastika koja se sama razgrađuje – uz pomoć kvasca

Američki znanstvenici razvili su biorazgradivi “živi” materijal u kojem kvasac (Saccharomyces cerevisiae) sudjeluje u razgradnji plastike. Polimer nastaje spajanjem sintetskog PEGDA-a i prirodnog proteina BSA, uz ugrađene genski modificirane kvaščeve gljivice. Njihovo djelovanje kontrolira se bakrovim ionima, koji inhibiraju razgradnju, i galaktozom, koja je pokreće. Materijal je stabilan tijekom uporabe, a po potrebi se potpuno razgradi, ostavljajući sirovine za novu proizvodnju. Nenad Raos za Bug

17.01. (12:00)

Nešto je ipak moglo doći iz svemira

Asteroid Bennu donio tragove kemije iz koje je mogao nastati život

Iako su lignin i karamel svakodnevne tvari, njihova potpuna molekulska struktura ostaje nepoznata jer se ne mogu kristalizirati. Sličan je slučaj s kerogenom, složenim polimernim materijalom koji čini većinu organske tvari meteorita. Analiza uzorka s asteroida Bennu otkrila je dušikom bogat polimer s omjerima elemenata i funkcijskim skupinama nalik onima u aminokiselinama, peptidima, šećerima i nukleinskim bazama. Organska tvar nalazi se uz filosilikate, minerale s katalitičkim svojstvima, što podupire teorije o “prapolimerima” kao pretečama života. Nenad Raos za Bug

14.01. (14:00)

Da vidimo tko nije pazio na satu

Kratka povijest elemenata: od stihija do protona

Nenad Raos pokreće serijal članaka za Bug u kojem donosi lekcije iz kemije. Za početak pitanje – što je to element? Od grčkih stihija – vode, vatre, zraka i zemlje – koje su objašnjavale svijet kroz filozofiju i opažanje, do modernog shvaćanja elementa kao atoma s istim brojem protona, prošla su tisućljeća zabluda i korekcija. Empedoklo, Platon i Aristotel nudili su koherentne, ali danas netočne modele tvari. Prekretnicu donosi Lavoisier, eksperimentalno dokazujući da voda nije element nego spoj. Tako kemija napušta stihije i ulazi u eru znanstveno definiranih elemenata.

10.01. (12:00)

Dodani nutrijenti

Kako mikroplastika u tlu utječe na rast salate i unos teških metala

Iako se mikroplastika često smatra kemijski inertnom i bezopasnom za zdravlje, istraživanje poljskih znanstvenika pokazuje da ona može posredno utjecati na sigurnost hrane. U pokusu sa salatom mikroplastika u tlu mijenjala je rast korijena, pH-vrijednost tla i apsorpciju teških metala. Različite vrste plastike imale su različite učinke: smanjen je unos esencijalnog bakra u listove, dok su se toksični metali poput olova i kadmija povećavali u korijenu. Mikroplastika tako ne djeluje izravno, ali mijenja okoliš u kojem biljka raste. Nenad Raos za Bug

03.01. (16:00)

I roboti bi disali, samo da imaju čime

Bijela „krv“ za robote: kako emulzije kisika mogu napajati strojeve

Iako se kisik „dobro“ otapa u vodi, njegova je topljivost premala za aerobni život bez hemoglobina. Inspirirani tom biološkom činjenicom, znanstvenici su razvili emulziju silikonskog ulja u kalijevoj lužini koja može pohraniti i prenositi znatno više kisika nego voda. Ta stabilna, mliječno bijela tekućina oponaša ulogu krvi u robotima i može poboljšati rad zračnih baterija. Iako energetski skromna, otvara put robotima koji bi – barem metaforički – mogli disati. Nenad Raos za Bug