Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Afere nisu problem, to će se zataškati
Šajatović: Kako ostati ministar – Ne dosađuj šefu i ne zamjeraj se interesnim skupinama
Možda naivni Dabro, a i niz prijašnjih nadobudnih ministara ne bi najprije medijski, a onda i dorhovski stradali da postoji neki privatni tečaj (ne u Travniku) za one koji bi u životu htjeli biti ministri. Ili im se, ničim izazvano, dogodilo da to postanu. Druga lekcija na tečaju za ministre imala bi naziv ‘Pravi se da nešto mijenjaš‘. Počneš li nešto ozbiljno mijenjati, vrijeme poluraspada tvoga ministarskog staža naglo se skraćuje.
Primjeri? Ministar Tihomir Jakovina morao je onomad otići kad je pokušao domaće mljekare zaštititi od rušenja cijena mlijeka. Mirela Holy otišla je zbog e-maila u korist svoje prijateljice, a zapravo jer je nadobudno krenula s promjenom triju zakona iz zaštite okoliša. Ministra zdravstva Sinišu Vargu fotkali su na skijanju i mjerili dužinu stola kupljenoga za kabinet. Teško je sjetiti se primjera u ovih trideset godina da je neki premijer smijenio svog ministra uz obrazloženje da je loše radio, da nije ispunio zadane ciljeve. Miodrag Šajatović za Lider.
