Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Vaša obećanja škode, gospodo
Šajatović: Nikad veći raskorak između očekivanja i stvarnosti
Mlade obitelji i pojedinci moći će kupovati stanove po priuštivoj cijeni kvadrata. Dok se ne odluče za kupnju nekretnine, imat će mogućnost biranja podstanarskog smještaja, opet po priuštivoj cijeni. A umirovljenici i starije osobe imat će bitno kvalitetniji život i položaj u društvu. To proizlazi iz najave premijera Andreja Plenkovića s posljednje sjednice Vlade prije ljetnog odmora. Kad se tome pridodaju globalne najave poput skraćenog radnog tjedna i umjetne inteligencije koja će nam olakšati poslove, ispada da smo na korak do utopije. Političko i tehnološko pumpanje optimizma da smo na korak do idealnog, jedan je od razloga što kod mlađih generacija izrazito raste broj anksioznih, depresivnih i kako se to već stručno kaže, ljudi. I što je tako mnogo onih koji su u sudaru sa stvarnošću izgubili ambicije. Miodrag Šajatović za Lider.
