Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Politika je ipak ljepši biznis
Šajatović: Težak život državnih dužnosnika
Život državnih dužnosnika, onog dijela koji je natprosječno predan zgrtanju osobnog bogatstva, sve je stresniji, turobniji i okrutniji. Stislo sa svih strana. Te zviždači, te novinari, te besposličari s društvenih mreža. Kakva su to došla vremena da dužnosnik ne smije zaraditi nešto sa strane? Ispituje mu se podrijetlo imovine. Zakon o sukobu interesa je razvodnjen, ali i dalje je gnjavaža. Suosjećajući s teškim životom skupine državnih dužnosnika čovjek se osjeti ponukan da im pomogne. Bar savjetom: prijeđite u poduzetnike, ostvarite na kraju druge ili treće godine milijun-dva dobiti, platite na to ne više od 20 posto poreza na dobit i ostatak od 80 posto vam je čist kao suza. U toj tvrtci možete bez problema zaposliti ženu, sina, kćer… I nakon pet, šest godina prodati tvrtku za milijune eura pa od toga pokupovati kuće, vikendice, aute… Miodrag Šajatović za Lider.
