Sanja Modrić: Čemu se čovjek u ovoj zemlji još može nadati kad vidi suce kako feštaju s tipom protiv kojeg se vodi milijun procesa? - Monitor.hr
06.02.2021. (23:30)

Pametni k'o slanina

Sanja Modrić: Čemu se čovjek u ovoj zemlji još može nadati kad vidi suce kako feštaju s tipom protiv kojeg se vodi milijun procesa?

Kako će, majke ti mile, ti dični predsjednici sudova i suci sutra suditi Kerumu nakon što su se s njime ovako lijepo najeli, napili i prijateljski bratimili… Dok netko od tih sudačkih glavešina ne dobije nogom u guzicu, tako da se ubuduće može posvetiti nekoj drugoj profesiji, na primjer iznajmljivanju apartmana, ni od kakve promjene nema ništa – komentira Sanja Modrić terevenku splitskog sudačkog vrha i Keruma.


Slične vijesti

Danas (23:00)

Sjednete li za pregovarački stol s nekim koga ste do jučer pljuvali, ponašajte se kao da preko puta vas sjedi netko sasvim drugi, mada dosta sličan, pljunuti on

Ivančić: 40 uputa za koaliranje

U slučaju da program vaše stranke nema ništa zajedničko s programom stranke s kojom sklapate savez, računajte da i program stranke s kojom sklapate savez nema ništa zajedničko s programom vaše stranke: to vam je, dakle, zajedničko. Viktor Ivančić za Novosti donosi niz uputa kako uspješno sastaviti Vladu.

  1. Razlika između političkog rada i prostitucije nije vrijedna spomenika.
  2. Skok iz predizborne u postizbornu fazu političkog rada je prelazak s riječi na nedjela.
  3. Ako se zbog sklapanja političkog savezništva morate odreći svojih uvjerenja, ostavite ta uvjerenja na mjestu gdje ćete ih naći kada se savezništvo raskine ili vas iz njega izbace kao isluženo kljuse.
  4. Kada je na stvari glad za vlašću, imati svoje ja znači nemati sreće.
  5. Kičma je atavizam iz predpolitičke ere.
  6. Grize li vas savjest zbog toga što ste ulaskom u neprincipijelnu koaliciju iznevjerili povjerenje svojih birača, ugrizite i vi nju.
  7. Poštujte ljude koji su glasali za vas, a naročito njihovu lakovjernost.
  8. Indeks razvoja parlamentarne demokracije je prosječan broj izigranih na jednog izabranog. Hrvatska, hvala budi nebesima, bilježi kontinuirani indeksni rast.
  9. Zalaganje za opće interese ima smisla samo ako se započinje od osobnog primjera.
  10. Muška masturbacija je prilika da političar drži svoju riječ. Shvatili ste: nije preporučljiva tokom koalicijskih pregovora…
Danas (21:00)

Zaokret udesno

Starešina: Milanović izgubio izbore, ali odškrinuo vrata promjenama u političkoj areni

Možda je najdragocjenija promjena koju je potaknuo Milanovićev predizborni tornado političko buđenje građana, koje se nije ogledalo samo u vrlo visokoj izlaznosti na izbore već i u tome kako i za koga su glasovali. Jedan od zanimljivih pokazatelja biračke volje su preferencijalni glasovi. Druga promjena koju je potaknuo Milanović jest dovođenje urušavanja SDP-a do točke kada kao stranka moraju odlučiti: ili će uz neko novo vodstvo pronaći svoj prepoznatljivi politički sadržaj, ili će na sljedećim izborima svoje mjesto vodeće stranke na ljevici prepustiti stranci Možemo. Treća moguća promjena je formiranje vlade u kojoj bi glavni koalicijski partner HDZ-a po prvi put bila stranka politički desnija od njega, dakle DP. Ali skretanje biračkog tijela udesno danas je europski trend, dok su centrističke opcije, koje je kao čarobnu formulu za osvajanje vlasti prakticirala i kod drugih podržavala bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, danas u silaznoj putanji. Višnja Starešina za Lider.

Danas (18:00)

Cijeli svijet je dužan, samo ne zna se kojoj planeti

Šajatović: Rekordni rast svjetskog duga – zločin, zasad bez kazne

Globalni dug na novoj je rekordnoj visini od 313 bilijuna dolara (bilijun je milijun milijuna). Prije deset godina iznosio je tek 210 bilijuna dolara. U takvim okolnostima, kad se čini da zaduživanje nema gornjih granica, postavlja se pitanje jesu li mudriji oni koji se drže niskih proračunskih deficita ili ona vodstva koja bez mnogo dilema zadužuju svoje države i buduće porezne obveznike. Pa se u mnogim člancima izruguje Njemačka koja se uporno drži niskih državnih minusa i pušta tržištu da bankrotima pročisti nacionalnu ekonomiju od tvrtki koje nisu konkurentne. Takav pristup nije u modi dvadesetih godina 21. stoljeća. Javnost, počevši od medijske, divi se ubrzanim primjerima ekonomskog rasta SAD-a ili Kine, u bližem susjedstvu Mađarske. Nitko se ne pita otkud vladama tih zemalja novac za financiranje vojne industrije, nekretninskog sektora ili za izdašne subvencije vlastitim industrijama. To je sve rezultat zaduživanja.

Može se postaviti i teza da je pumpanje svjetskog rasta tiskanjem jeftinog novca i lakim zaduživanjem razlog zbog kojega mnogi autokrati uspijevaju deset i više godina ostati na vlasti. Zaduživanjem koje se stalno može uvećavati i reprogramirati populistički se može kupovati naklonost naroda.Miodrag Šajatović za Lider.

Danas (14:00)

U svijetu bez stvarnosti

Jergović: Danka Ilić, daleka ugasla zvjezdica na tamnome nebu parlamentarnih izbora u Hrvatskoj

I premda između Hrvatske i Srbije postoji visoki nevidljivi zid, koji je još viši i tvrđi dok u Hrvatskoj traje izborna kampanja, pa se urednici medija brinu da vijestima iz Srbije ne dezorijentiraju glasačko tijelo, koje je dužno održati odavno uspostavljeni društvenopolitički kontinuitet u zemlji, vijesti o nestaloj dvogodišnjoj djevojčici ipak su munjevito prošle kroz taj zid. Vijest o Danki je u medijima zaduženim za očuvanje hrvatske nacionalne stabilnosti i samosvijesti kroz taj zid prošla poput kame kroz ljudsko grlo, i trenutno se raširila Hrvatskom. Razlog nije, naravno, bio u solidarnosti sa susjedima, niti u empatiji prema dvogodišnjoj djevojčici. Razlog je bio u tome što su nesreće, smrti i najstrašnija ljudska stradanja najklikabilnije na portalima zaduženim za očuvanje hrvatske nacionalne stabilnosti i samosvijesti, a nisu manje atraktivne ni u novinama i na televizijama. Miljenko Jergović za svoj blog.

Danas (12:00)

O izborima prije izbora, objavljeno nakon izbora

Dežulović: Ćao, debeli

Nije, vidite, bilo mnogo dobrih stvari s parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj 2024. godine, i kad se sve zbroji i oduzme, bila je zapravo samo jedna. A jedna i jedina dobra stvar s parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj 2024. godine bila je ta što je od dvojice egocentričnih, bahatih, arogantnih, prepotentnih i nepodnošljivo samoljubivih debelih mediokritetskih narcista iz Tuđmanovog diplomatskog inkubatora – jedan morao izgubiti. Dakako, kad se parlamentarni izbori svedu na izbor između Plenkovića i Milanovića, to znači samo da je sranje u svakom slučaju. Zaboravljate, međutim, da su Hrvati navikli na sranja i da se ničemu dobrome nisu ni nadali: za sriću im je, na primjer, bilo dovoljno samo to da jedan od njih dvojice na kraju izgubi izbore. I što se onda dogodilo? Jedan je izgubio! Boris Dežulović za Novosti.

Ponedjeljak (09:00)

Virtualna kampanja

Starešina o sukobu Milanovića i Buktovića: Više se škakljaju nego što ratuju

Naime, ako trenutačni prvak borbe protiv korupcije Zoran Milanović kao glavni korupcijski grijeh investicijski najmoćnijemu ministru nalazi pogodovanje u vezi sa starim parkiralištem, onda bi valjalo pokrenuti postupak beatifikacije sv. Olje kao zaštitnika od korupcije i klijentelizma, a ne prijetiti mu oduzimanjem gebisa. Ako pak ministar Butković zaista želi razotkriti i sankcionirati duboku rusku povezanost predsjednika Milanovića, onda za to zasigurno ima uvjerljivijih primjera od navodne predsjedničke intervencije za otvaranje bankovnog računa osobi koja, kako se pokazuje, i nije pod američkim i europskim sankcijama. Iako su naizgled u beskompromisnoj bitci, navodno zato što je Butković zahvaljujući svojim infrastrukturnim projektima prekomjerno ojačao u primorsko-goranskoj SDP-ovoj izbornoj utvrdi, Milanović i Butković zapravo se štede. Više se škakljaju nego što ratuju. Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (00:00)

O čemu zapravo govore filmovi i pjesme

Žižek: Bog je glup, ravnodušan i zao

Treba zagovarati materijalističke procedure imanentnog samopodrivanja verskog zdanja – tvrdnja da je bog zao ili glup ne samo da mnogo više uznemiruje od tvrdnje Pitera Singera da su obični ljudi zli, već i od tvrdnje da boga nema, budući da iznutra uništava sam pojam božanstva. Da bi ovaj postupak bio jasan, uzmimo primer iz drugog domena. Pesma The Night They Drove Old Dixie Down (najbolja je verzija Džoan Baez) predstavlja narativ u prvom licu o ekonomskim i socijalnim nevoljama koje je protagonista, siromašni beli južnjak, doživeo tokom poslednje godine Američkog građanskog rata; ne veliča ropstvo, Konfederaciju ili Roberta E. Lija, već donosi priču o siromašnom južnjaku, koji ne drži robove, koji pokušava da shvati gubitak svog brata i sredstava za život. Kao nastojanje da prikaže iskustvo siromašnog belog čoveka, naklonjenog južnjačkom cilju, ali duboko potrešenog užasima patnje koju podnosi za interese bogatih robovlasnika – ova priča je mnogo delotvornija u razgradnji tog cilja od direktne abolicionističke kritike, na potpuno isti način kao što je prihvatanje religije, da bi se zatim demonstriralo kako je njen bog zao/glup, mnogo delotvornije od direktne ateističke kritike. Slavoj Žižek za Peščanik

Nedjelja (19:00)

Aktivist duginih boja

Jergović: Nekoliko razloga zbog kojih bih u Prvoj izbornoj jedinici glasao za Franka Dotu

Franko Dota profesor je i povjesničar, novinar i dugogodišnji dopisnik talijanske agencije ANSA. Autor je važne, premda javno uglavnom i prešućene knjige “Zaraćeno poraće”, objavljene u nakladi Srednje Europe, u kojoj se bavi transformacijama javnog diskursa vezanog za iseljavanje Talijana iz Istre i Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata. On je, naime, suosnivač i voditelj udruge Zagreb Pride, volonterski aktivist LGBT pokreta u Hrvatskoj.

Kako Zagreb Pride postoji već prilično dugo, te je izazvao, a dijelom i proveo svojevrsnu društvenu revoluciju u Hrvatskoj, jer smo od vremena kada je u Splitu kamenovana kolona ljudi, a u Zagrebu su istoj koloni spremani molotovljevi kokteli, stigli do vremena kada je Pride, u značajnoj mjeri, vedra i opuštena porodična šetnja slobodnih ljudi, tako bi se moglo reći da je Franko Dota veteran tog pokreta slobodnih ljudi. Ali što je naročito važno: on nije, niti je ikada bio, profesionalni aktivist. On niti živi od onoga što jest, niti dopušta da bude sveden na tek jedan od svojih identiteta. U konzervativno udešenom svijetu, kakav u našim uvjetima oličavaju Andrej Plenković i njegove ženskice i dečki, ljudi žive u getima i djeluju iz svojih getoiziranih pameti i duša. Franko Dota ne živi u getu. Miljenko Jergović za svoj blog.

Nedjelja (13:00)

Most kojim se nerado hvale

Dežulović: Momci okruga Madison

Mada jednako fotogeničan, spektakularno lijep i smjelo razapet između dvije kamene okomice kanjona Cetine, i mada – što je mnogo važnije – u potpunosti plod one, kako se to reče, hrvatske pameti i hrvatskih para, projektiran u hrvatskim biroima i financiran iz hrvatskog proračuna, most na Cetini iz nekog razloga nije se našao u HDZ-ovu predizbornom spotu. Može zbuniti, jer i taj most jednako je prije više od godinu dana blistajući od ponosa građanima svečano predao Andrej Plenković, proglašavajući “veliki dan za Omiš i cijelu Hrvatsku”. Da i ne spominjem kako bi atraktivno u spotu legla tri francuska Dassault Rafalea, izranjajući iz kanjona Cetine, kao što su prelijetali nad Pelješkim mostom u spotu.

Zašto onda Plenković na glasanje za HDZ nije pozvao s našeg, nekineskog i vrlo hrvatskog omiškog mosta? Eh, zašto. Svečano otvoren most na Cetini, naime, još uvijek stoji – zatvoren. Do danas nije pušten u promet. Još nije priključen. Nije u funkciji. Godinu i mjesec dana od otvaranja, kako bih rekao, most ne radi. Ili, kako bi to rekao John Cleese, omiški most nije. Boris Dežulović za Novosti.

Nedjelja (10:00)

Uzeti kišobran i na biralište

Jokić: Utjerajte strah u kosti političarima. Glasajte, to je jedino čega se boje

Premda će razloge za pad izlaznosti politika brzo potražiti u sunčanom ili kišnom vremenu, odlasku na obiteljske događaje i duge vikende…, istraživanja ukazuju na to da se uzrok većine glasačke apstinencije nalazi upravo u političkom djelovanju u prethodnom razdoblju, a često i u samoj izbornoj kampanji. Tako se u istraživanju Eurobarometar kao osnovni razlozi odustajanja od izlaska na birališta navode manjak povjerenja i općenito nezadovoljstvo politikom, vjerovanje da pojedinačni glas nema nikakvog utjecaja na živote i društvene procese te manjak interesa za politiku. Navedeni razlozi osnova su povećanja apstinencije i kod nas. Paradoksalno, neizlazak na izbore odgovara onim političkim opcijama koje su relativni izborni pobjednici. Drugim riječima, igrate za njih iako ste u potpunosti protiv. Premda po mnogo čemu nesavršena, demokracija je najbolji sustav do kojeg smo kao ljudska vrsta došli. Boris Jokić za tportal.