Sanja Modrić: Mikulić, Ćelić i Turudić hrvatske građane tretiraju kao gnjecavu masu s greškom u pameti - Monitor.hr
01.11.2019. (14:00)

Sude po sebi

Sanja Modrić: Mikulić, Ćelić i Turudić hrvatske građane tretiraju kao gnjecavu masu s greškom u pameti

Sanja Modrić

Kad se stupovi ovog društva kompromitiraju jedan za drugim ovako kao kod nas, od ministara pa nadalje, onda je jasno kakvo društvo ovdje imamo. Njegova je izvrsna dijagnoza komentar predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića kako, evo, i njemu i Ćeliću zapravo podmeću komunisti. I to kaže visoki dužnosnik sudbene vlasti koji je i sam uhvaćen u prometnom prijestupu da bi onda za urotu optužio skromne poštare, prometne policajce i dostavljače – piše Sanja Modrić za Telegram.


Slične vijesti

Danas (10:00)

A duh palanački

Basara: Središte geopolitike

Opštepoznato je, mada se neprestano zaboravlja, da zloduh palanke nema veze s veličinom naselja i udaljenošću od tzv. metropola i kulturnih centara. Palanka, to je skučeno stanje duha obuzetog večnim strahom od sopstvene senke – ne zaboravimo ni promaju – i neprijateljskog spoljašnjeg sveta, komplikovano lenjošću duha i tela, sklonošću hođenju utabanim putevima kojim se lakše ide (u propast) i – najpogubnije – čvrstom verom da je naš skučeni svet najbolji od svih mogućih svetova, kome ostatak sveta iz čiste zavisti radi o glavi.

Po mojoj slobodnoj proceni, najmanje 95 procenata svetske populacije (uključujući moju neznatnost) tavori u kaljuzi palanačkog duha – nije palanaštvo ekskluzivno srpski fenomen – nezgoda je (i to velika) što, za razliku od uređenijih delova sveta – koji iz meni nepoznatih, iako pragmatičnih razloga dopušta da glavnu reč vodi onih 5% kreativnih i sposobnih ljudi snažnih individualnosti – srpski palančani tradicionalno uspevaju da tih 5% onemoguće, ubiju ili proteraju iz zemlje, pa da ih – kad više nisu opasni po palanku i Cincarsko-kalbursku čaršiju – resahrani u Aleji zaslužnih građana ili im priredi milionski sprovod, kao Đinđiću.

Ako mene pitate, najbolju definiciju srpske palanke dao je, inače Srbima prilično sklon, Henri Kisindžer, koji je u jednom razgovoru rekao princezi Jelisaveti, citiram po sećanju: „Vi Srbi mene podsećate na dečaka koji se stalno namešta da ga šutiraju u guzicu, da bi posle jadikovao nad zlehudom sudbinom“. Svetislav Basara

Jučer (01:00)

Prilika za restart ljevice

Starešina: Jedini izazov za Plenkovića znati je nositi se s malo podrezanim egom

Povoljan je vjetar za HDZ-DP-ovu vladu europski politički trend skretanja udesno – od politika prema (ilegalnim) migracijama do zelenih politika. Geopolitički segment strateški je dobro trasiran i Hrvatskoj većinom zadan članstvom u EU-u i NATO-u, a Plenkovićeva ga vlada uglavnom školski provodi. Za DP tu nema osobitog prostora kreaciji, više mu je to test na kojem se može riješiti atributa ruskog igrača koji ga prati u medijima i političkoj javnosti. A sad ona gubitnička opcija za novu HDZ-DP-ovu vladu. Svaki korak u kojem DP precijeni svoju političku moć i iziđe izvan prethodno opisanih gabarita može vrlo lako izazvati još jedno Plenkovićevo ‘preslagivanje‘. Gašenje političkih ambicija pak vodi u brzo utapanje DP-a u HDZ-u. Za Plenkovića je jedini izazov znati se nositi s malo podrezanim egom. Višnja Starešina za Lider.

Prekjučer (21:00)

Oni bi dirigirali društvom kako njima paše

Markovina: Desnica na vlasti, mediji i manjine na udaru

I sad kad je zemlja dobila Vladu u kojoj ključni koalicijski partner otvoreno najavljuje i traži da se prekinu financirati Novosti, a sve uz obrazloženje da se ne može primati novce iz manjinskog fonda da bi se bavilo istraživačkim novinarstvom, konačno smo dobili jasno artikuliran stav, ne samo prema Srbima, nego i prema ideji slobodnog novinarstva.

On glasi otprilike tako da se Srbe eventualno može tolerirati, pod uvjetom da se uopće ne oglašavaju u javnosti, posebno oko nasljeđa devedesetih i čitavog simboličnog nasljeđa tog doba. A isto vrijedi i za slobodno novinarstvo. Kad ga se već ne može ukinuti, onda nek bude tržišno, s tim što će se napraviti sve da mu se i tako onemogući opstanak i djelovanje. Što zakonski, što pritiskom na oglašivače, što preusmjeravanjem javnog novca poželjnim medijima, kroz razne paravan-konferencije, pi-ar priloge i slično. Dragan Markovina za Peščanik.

Subota (22:00)

Osim ako nije zaista sretan zbog "Rim tim tagi dim" euforije

Jergović: Na što je Andrej Plenković bio ponosan pa je Baby Lasagni čestitao plasman u finale Eurosonga

Čime se ustvari prošli i budući kancelar ponosi kada kaže da je “ponosan na plasman Baby Lasagne u finale Eurovision Song Contest”. Time što je mladić iz Istre ostvario uspjeh koji bi se zacijelo mogao mjeriti plasmanom našeg čovjeka u sljedeću epizodu nekog europskog ili američkog Big Brother šou programa, ili time što je on, Plenković, dio istoga prostodušnog i dokonog hrvatskog svijeta, koji po fejsbucima jedan dan progoni seksualnog uznemirivača Matanića, drugi dan je u potrazi za izgubljenim pesekom, dok trećega dana plamti patriotskim ponosom zato što se Baby Lasagna plasirao u finale i zato što je prvi na kladionicama? Ni jedno, ni drugo. Plenkovićev ponos je besadržajan, on je ta kopija bez originala, koja čini bit simulakruma. Koliko god pripadao svijetu poremećenih moralnih i društvenih vrijednosti, i koliko god se nastojao prikazati kao netko tko je, poput peći bubnjare, do vrha ispunjen nacionalnim žarom, on zna da se u ovom slučaju nema čime ponositi.

Ali Plenković isto tako zna, kao što bi to znali i njegovi podanici, samo kada bi se usuđivali misliti, ili kada ih razmišljanje ne bi bacalo u strah i u nespokoj, kako od sadržaja “ponos na plasman Baby Lasagne u finale” savršeno zaklanja stvarne sadržaje života u Hrvatskoj. Recimo, pregovore o sastavljanju ekstremno desne vlade, koja će istovremeno zaštititi korupcijske i kriminalne stečevine iz vremena prethodne Plenkovićeve vlade, te zakonskim i izvanzakonskim sredstvima onemogućiti buduće razotkrivanje kriminala i korupcije iz redova vlasti. Baby Lasagna, skupa s hrvatskim mupovcima i mupovkama, koji na HRT-ovim propagandnim spotovima plešu rim tim tagi dim, savršena je kulisa najave isključivanja Srba iz hrvatskoga političkog života, daljnjeg ozloglašavanja njihovih legitimnih političkih predstavnika, kao i najave progona preostalih slobodnih medija, ateista, liberala i ljevičara, kao i hrvatskih književnika koji nisu po volji hrvatskoj ekstremnoj desnici. Miljenko Jergović za svoj blog.

Subota (20:00)

Antropološki škart materijal

Vučetić: Plenković je kapitulirao pred najprimitivnijim nacionalizmom

Domovinski pokret traži da taj famozni, traumatični domovinski duh uđe i u obrazovni sustav kako bi se učenicima, na razini kapitulacije pred traumom najprimitivnijeg oblika nacionalizma, posredovale prave, domoljubne istine. Te istine su, naravno, napisane na latinici, na latinici će biti napisana i istina domovinskog duha o ćirilici u Vukovaru. Dio birača je, glasajući za Domovinski pokret i birajući politike domovinskog duha, htio da se nešto takvo dogodi ovoj nesretnoj državi, oni su zato izabrali 14 zastupnika, zagovornika ove specifične, navodno domoljubne indoktrinacije. Plenković je, u želji očuvanja privida političke moći, kapitulirao pred preostalom trinaestoricom izabranih zastupnika s liste Domovinskog pokreta.

Naravno da domoljublje nema veze s indoktrinacijom, domovinskim duhom, Domovinskim pokretom, Plenkovićem i HDZ-om. To nije domoljublje, to je puka želja da se, neovisno o cijeni koju će ova nedovršena država i ovo zakržljalo društvo platiti, osvoji vlast ili da se ta vlast zadrži.Koliko je političarima stalo do ideologije vidljivo je iz same činjenice da je nekadašnja komunistička politička vrhuška, bez da trepne, promijenila stranku, odbacila dotadašnju ideologiju, prihvatila novu i tako ostala na vlasti. Marko Vučetić za Autograf.

Subota (18:00)

Hrvatska domovinski pokretna demokratska zajednica

Dežulović: Lopovi i kreteni

S obzirom na sve prostačke uvrede AP-a prema Domovinskom pokretu i biračima nacionalne opcije”, zaključili su na koncu iz Penavine stranke kretena i budala, “ovim putem ga gospodin Ivan Penava, koji je bio glavna meta AP-ovih vulgarnih ispada, javno poziva, kao muškarac muškarca, sutra u bilo koje vrijeme, na mjestu koje odredi AP na sučeljavanje, na dvoboj i raspravu, kako bi svi hrvatski građani jasno vidjeli tko je tko!”

I što se onda dogodilo? Šefu Hrvatske mafijaške strukture nakon izbora je “za 76” zaista trebalo točno onih “još 13 od gladnih prevaranata”, i “sučeljavanje” s budalom na čelu Dinaridskog pokreta kao “muškarac s muškarcem” na koncu je organizirano u Banskim dvorima. Rijetko napeti “dvoboj i rasprava” nenormalnih, kvarnih i zlih ljudi, kriminalne korumpirane klike, gladnih prevaranata, Jugoslavena, lopova, izdajica, kretena, bahatih grubijana, kvarnih budala, velikosrpskih šovinista, stranih slugu i potpunih imbecila trajao je danima, sve dok na koncu nisu ozareni izašli iz Banskih dvora, a “hrvatski građani jasno vidjeli tko je tko”. Boris Dežulović o prijateljima u budućoj vladi, za Novosti.

Petak (00:00)

I njima će jednom doći kraj

Basara: Građanski rat

Avaj, nisam odoleo opsesiji da gledam – neke i po više puta – filmove iz žanra kontrafaktualnih distopija. Ti filmovi su moja kristalna kugla. Sva globalna sranja se najpre dogode na filmu, pa tek onda u realnosti. Fantaziram? Da. Ali pogađam. Uzmimo primer. Od sredine devedesetih pa do ranih dvehiljaditih snimljeno je nekoliko (odličnih) filmova o fanatičnim sovjetskim generalima – često ih je igrao Rade Šerbedžija – koji, nezadovoljni tranzicionim propadanjem Rusije, kuju zaveru za obnovu sovjetske imperije i pokušavaju da se domognu nuklearnog arsenala, da bi u poslednji čas bili zaustavljeni spektakularnim akcijama udruženih američkih i ruskih obaveštajaca.

I šta? Ne prođe mnogo vremena i ruski generali – doduše regularni, ne odmetnuti – krenuše u specijalnu vojnu operaciju restauracije sovjetske imperije, što je činjenica koja Đoletu, Antoniću i ostalim mrziteljima kolektivnog zapada širom otvara kapije nade da će za deset godina izbiti i građanski rat u Americi i da će njihovom carstviju doći kraj. Kako će to izgledati u stvarnosti, ne znam, ali na filmskom platnu deluje traljavo i do kraja se može odgledati samo zahvaljujući odličnoj scenografiji i fotografiji. Svetislav Basara otišao pogledati film Civil War. Recenziju je pisao i u nastavku.

Četvrtak (18:00)

Kakvi sad pak izbori?

Šajatović: EU propada? O. K., ali dajte scenarije i prijedloge što da se radi!

Nezainteresiranost za europske izbore tradicionalno je jako izražena. Ove je godine to dodatno naglašeno zbog tajminga nakon izbora za Sabor i još formalno neproglašene vlade s osovinom HDZ – Domovinski pokret. Ali i bez toga će izlaznost glasača, vrlo izgledno, opet biti među najnižima među 27 zemalja članica. Defetizam, definiran kao prihvaćanje poraza bez borbe, velikim je dijelom posljedica bombardiranja vijestima o skoroj propasti Europske unije, a posljedično i cijeloga Staroga kontinenta. Istina je, argumenata ne manjka: naglo starenje stanovništva, propadanje klasičnih industrija, dramatičan zaostatak u inovativnosti vezanoj uz IT… Veliki broj članova društva trpi Europsku uniju dok stiže novac iz EU fondova. Istina, trideset tisuća EU činovnika zatrpava i hrvatsku administraciju brdom direktiva i preporuka koje onda aparat sruči na poduzetnike i menadžere. Što opravdano izaziva frustracije. Kao što za razinu EU-a treba razraditi moguće scenarije, koliko god strašni bili, treba ih razraditi i za Hrvatsku. Što da se radi? Odgovorna društva imaju odgovore prije nego što se problemi pojave. Miodrag Šajatović za Lider.

Četvrtak (09:00)

Vrijeme je za zamjenu igrača s klupe

Đikić: Pirova pobjeda

Koalicija s DP-om zapravo je Anušićeva unutrašnja idejna pobjeda, jer se on već dugo i otvoreno zalaže za skretanje udesno te za odbacivanje SDSS-a kao otegotnog faktora HDZ-ove vladavine. Osim toga, koalicija s DP-om sasvim će učvrstiti Anušićev položaj logičnog Plenkovićeva nasljednika na čelu HDZ-a, jednom kad Plenković ode. Prema svemu sudeći, Plenkovićeva je računica ovakva: sastaviti vladu prije izbora za Europski parlament, koji se održavaju 9. lipnja, potom pobijediti na tim izborima i – u najmanju ruku – osigurati mjesto u briselskim zastupničkim klupama, pa onda čekati rasplet kadrovske igre u funkcionarskom vrhu Europske unije, a u tih četiri-pet mjeseci otrpjeti ekshibicije Domovinskog pokreta i odgađati ispunjavanje njihovih ideoloških hirova. Ivica Đikić za Novosti.

06.05. (12:00)

Neki se silom žele vratiti u devedesete

Markovina: Postizborni sanitarni kordon

Ironija je sudbine da će Milorad Pupovac, kao najkooperativniji mogući srpski lider u Hrvatskoj, pa i po cijenu toga što je doista neumorno rasprodavao teško stečeni ugled, glasanjem za razne nesnošljive zakone i kadrovska rješenja, ispasti Pedro. Jer, da se ne lažemo, što god u Domovinskom pokretu tvrdili, ne radi se ovdje ni o Pupovcu, ni o SDSS-u, nego o tome da ih suštinski iritira situacija u kojoj postoji neka autentična artikulirana srpska pozicija u Hrvatskoj koja ne prihvaća dominantne narative iz devedesetih. Odnosno, može netko biti Srbin porijeklom, ali ako nije politički hrvatski desničar, onda nema pravo sudjelovanja u političkom životu. Štoviše, vrlo je vjerovatno da ovakav SDSS koji ne emitira nacionalističku politiku dodatno iritira desničare.

I upravo ovo je jedini argument koji bi se mogao koristiti u prilog tezi da Hrvatsku očekuje formiranje najdesnije Vlade ikad. Jer čak je i Tuđman imao potrebu da ima Milana Đukića i njegov SNS (Srpsku narodnu stranku) u saborskoj nomenklaturi i s pravom građanstva, gdje je sam Đukić bio potpredsjednik Sabora. No, ovaj, jedini argument u prilog ovoj, inače posve promašenoj tezi, nitko ne koristi. Dragan Markovina za Peščanik.