Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Na muci se poznaju junaci. I oni drugi
Slavenka Drakulić: Kako je EU izdala svoje vlastite principe solidarnosti na startu pandemije
Najnovija, a možda i najvažnija kriza otkriva da Unija ne funkcionira na onom osnovnom nivou solidarnosti i suradnje zbog spašavanja života vlastitih građana. Ne samo da nije bilo i još nema zajedničke strategije borbe protiv epidemije, nego je na vidjelo izašla zastrašujuća sebičnost s grabežom oko uvoza opreme. Italija je dugo ostala bez ikakve pomoći, čak je Njemačka u početku zabranila izvoz zaštitne opreme. Nitko je nije imao dovoljno, ali nije bilo volje da se taj problem zajednički rješava. Pomoć je stigla s neočekivane strane, uskočili su Kinezi i Rusi. Sada europske zemlje jedna drugoj pomažu u zbrinjavanju bolesnika, no ta pomoć stiže u času kad je ideja solidarnosti, pa i smisla zajedništva u vrijeme nevolje već jako narušena… piše Slavenka Drakulić za Jutarnji.
