Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Liberté, égalité, fraternité, jebalité
Stajčić o reakcijama na otvorenje Igara: Nije kriv Pariz, već mentalitet vukojebine
Prekrižiti stadion kao glavnu kulisu i gledalište, te napraviti pomak u kojem je kulisa Pariz gdje je rijeka Seine preuzela ulogu prostora za defile sportaša je genijalan pomak koji su očigledno u djelo mogli sprovesti samo Francuzi upravo zbog njihovog odnosa prvo prema slobodi, potom prema umjetnosti što sve zajedno vodi do toga da se uopće može dogoditi konsenzus na mnoštvu nivoa kako bi se ta ideja sprovela u djelo. Za tako nešto je i figurativno i doslovno potreban cijeli grad, što dovodi do ideje o inkluzivnosti. No, kako to obično biva iskru nezadovoljstva kod nekih izazvao je jedan potpuno krivo protumačeni detalj, koji je potom uzet kao obrazac na kojeg su se počeli pozivati dužnosnici nekih država optužujući organizatore Otvorenja OI-a da su uvrijedili „sav kršćanski svijet“. Isprazne priče o većini koja trpi teror manjine uvijek su samo poziv da upravo vi kao pojedinac sudjelujete u tome da neku manjinu ili pojedince ciljano i podmuklo osujetite u nastojanju da se ne osjećaju ugroženima samo zato što su drukčiji – Zoran Stajčić za Ravno do dna.
