Starešina: Psihologija rezigniranoga gubitnika Europu u startu dovodi u podređen položaj - Monitor.hr
17.02. (07:00)

Multipolarna oluja i zapadna kišobran-politika

Starešina: Psihologija rezigniranoga gubitnika Europu u startu dovodi u podređen položaj

Dok države BRICS-a s optimizmom dočekuju multipolarni svijet, u G7 entuzijazam blijedi – osim u SAD-u. Europska unija, kao bastion liberalnog poretka, suočava se s posebnom krizom: Trumpov povratak mogao bi oslabiti američku potporu, izazvati trgovinske ratove i unutarnje podjele. Autori izvješća predviđaju da EU mora birati između rekalibracije odnosa sa SAD-om i opasne, gotovo nemoguće emancipacije. Europski lideri trebali bi pažljivo slušati američke signale – da ne bi kasnije žalili za “znamenitim govorima i propuštenim prilikama” – sukus je nove kolumne Višnje Starešine za Lider, koju je napisala prije Minhenske sigurnosne konferencije.


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Ni on nije vaš, a ni njihov

Jergović: Zvonimir Boban, prvi u Dinamu koji s Mamićem nije tikve sadio

Nekada sam, uza sve svoje druge poslove, volio raditi intervjue. Napisao sam tokom petnaestak godina valjda i tristotinjak velikih novinskih intervjua. Posljednji objavljen je početkom listopada 2015. u Jutarnjem listu. Već dugo su u redakciji željeli intervju s Bobanom, on ih je uporno odbijao, niti je volio intervjue, niti mu se činilo smislenim da ih daje drugom listu iste novinske korporacije, da bi nakon mnogih odbijanja iznenada pristao. U tom intervjuu govorio je i o Zdravku Mamiću, i o Davoru Šukeru: “I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta.

I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota…” Govorio je i o Berlusconiju, i o nogometu kao igri i kao životu. O koječemu još govorio je tad Boban, ali najvažnije mu je bilo to da kaže za koga će glasati. Njemu, koji je doista, kao nijedan drugi sportaš, a možda i kao nijedna druga javna osoba od hrvatske neovisnosti, bio amblematska figura desne i konzervativne Hrvatske, bilo je važno reći za koga, ili za što, on nikako ne može biti. I zapravo je rekao da će glasati za Milanovića i SDP, e da bi poslije mogao biti za ono za što po svom svjetonazoru jest. Za većinu hrvatskih suvremenika, to je nažalost tako kompleksno mišljeno da će im ostati nerazumljivo. Miljenko Jergović za svoj blog

Prekjučer (13:00)

Smeta im predstava koju nisu ni gledali, ili koju ne mogu gledati

Ivančić: Pilanje Pilatom

Za razliku od ambasadora Ukrajine u Hrvatskoj, Vasilja Kiriliča, otišao sam u Hrvatsko narodno kazalište u Splitu pogledati predstavu „Woyzeck“, koju je po predlošku Georga Büchnera režirao Borut Šeparović, osnivač kultnog Montažstroja, i iz teatra izašao – oduševljen. Budući da buket teških optužbi i kvalifikacija u saopćenju nije popraćen konkretnim zamjerkama – pa se može tek nagađati što je uistinu sporno – dojam je da domoljubi iz veleposlanstva ne prosvjeduju zbog onoga što predstava sadrži, već zbog onoga čega u njoj nema. A nema jednosmjernoga pamfletskog demoniziranja Pilata-agresora, niti petparačkoga nacionalnog beatificiranja žrtava, niti epskih prikaza herojske oslobodilačke borbe, u dvije riječi – nema propagande. „Woyzeck“ u splitskom teatru moćno upozorava na normalizaciju militarizma, na rat kao sustav, kao tržište smrti na kojem korporacije regularno ubiru svoje profite, a ljudski su životi svedeni na bezlične stavke u bilancama. Što reče sam redatelj: „Rat je sustavna bolest, a ne ‘sukob kultura’“. Viktor Ivančić za Novosti.

Nedjelja (15:00)

U prvom redu čovjek

Beck: Trump i papa Franjo dijelili su istu osobinu

Franjo je bio duhovit, obrazovan i spontan, a Trump je sirov, neuk i izvještačen, ali dijelili su važnu osobinu: ljubav prema mućkanju, piše Boris Beck za Večernji list. Bergogliovo novo ime bilo je njegov program – biti sve ono što nikad nijedan papa nije bio, a i Trump želi biti jedinstven.  Kao što Trump prezire profesionalne političare i diplomate, tako je i Bergoglio malo držao do moderne teologije – smatrao ju je sterilnom i otuđenom.

Trump se borio protiv duboke države, a Franjo protiv crkvenih pedofila, karijerista i kriminalnih lobija. No ipak su ostali dva svijeta. Trump je skorojević i hohštapler, a Franjo je prezirao vlast i raskoš – odbacio je zlatni križ, živio u pansionu i ručao u menzi. Trumpu je Amerika prva, a Franji je bio prvi čovjek. Dok Trump želi Ameriku učiniti velikom, Franjo je bio sav u tome da Vatikan učini što manjim. Jer ako ste veći od njega, ni Bog vam ne može pomoći. Cijeli tekst na Narodu.

Nedjelja (10:00)

Jer nitko nije siguran

Andrassy: Ako ste muškarac, “javi se kad stigneš” vam je vjerojatno dosadna rečenica koju najčešće izgovara “naporna” žena


Ako ste žena, vjerojatno ste više puta prijateljicama nakon izlaska ili običnog večernjeg druženja rekli “javi se kad stigneš” – čak i kad treba samo stić nekoliko tramvajskih stanica dalje, ali bolje je da se javi, pogotovo po noći. Nikad ne znaš kad će iz nekog grma iskočit neki šašavi student koji je odlučio da je žena silovljiva, zato većina žena ima naviku javit prijateljicama da je sigurno stigla na odredište. “Javi se kad stigneš” je jezik ljubavi, a većina muških glava od kojih to tražim ne razumije zašto mi je važno – ili u teoriji razumiju, a u praksi zaborave.“A zašto ne bih stigao?” Iz istog razloga iz kojeg nije stigao Nikola Pokrivač, a razlog je taj što su ljudi apsolutni moroni. Da je pokojni moron izbjegao sudar u kojem je ubio sebe i drugu osobu – kao što ga je vjerojatno nesvjesno izbjegao svaki dan do dana kad nije – sigurno bi se kotkuće pohvalio da je brzo stigao jer je odličan vozač. Andrea Andrassy za Miss7.

Subota (13:00)

'Bio je to kratak, ali duboko dirljiv trenutak'

Dežulović: Holy Shit!

Kad je tako ovim kratkim agencijskim izvještajem HINA na Uskrs javila o papinoj jutarnjoj audijenciji za Andreja Plenkovića, nitko nije mogao ni slutiti da će hrvatski premijer bio posljednji svjetski državnik kojega će Sveti Otac vidjeti za života. Dobro, to se samo tako kaže: iako je kratko prije tog susreta pušten s liječenja, pa je izgledalo da se njegovo zdravstveno stanje poboljšava, nitko zapravo nije zanijemio od šoka kad je kamerlengo Apostolske komore sutradan ujutro objavio kako se “rimski biskup Frane vratio u Očev dom”. O čemu su hrvatski premijer i Sveti Otac zapravo razgovarali tog travanjskog dana, što je Plenković rekao Frani, a što Frane nije rekao Plenkoviću, ostalo je nepoznato. Papa Frane svoju će tajnu sutradan ponijeti u grob u rimskoj bazilici svete Marije Velike, pa znamo samo verziju hrvatskog premijera. Zaista se vidjelo da je u teškom zdravstvenom stanju, ali svejedno se osjetila toplina, vedrina i želja da do kraja ispunjava svoju misiju”, prepričao je Plenković susret s papom poslije vijesti o njegovoj smrti.

To, eto, samo za slučaj da sutradan zanijemite od šoka kad iz dimnjaka Sikstinske kapele nebom iznad Rima veselo proćarlija bijeli dim, kardinal protođakon usklikne “Annuntio vobis gaudium magnum: habemus papam!“, a s balkona bazilike svetog Petra vam sav u bijelom mahne kardinal Josip Bozanić. Boris Dežulović za Novosti.

Subota (09:00)

Ako je to ono što zbilja želi

Žižek: Dajte JD Vanceu ono što želi

Jacques Lacan uspješnu komunikaciju definira kao čin kojim pošiljatelj prima vlastitu poruku od primatelja u obrnutom obliku. To je, dakle, ono što bi bila uspješna komunikacija između JD Vancea i Europe: kada bi ujedinjena Europa poslušala njegov zahjtev da djeluje s više autonomije i suvereniteta – naravno, ne u onom smislu, već u puno doslovnijem smislu.

Europa može pokazati svoju autonomiju s tri jednostavna i prilično očigledna čina: da zauzme mnogo kritičniji stav prema Izraelu i pruži direktnu humanitarnu pomoć Gazi, pomoć koju štite europske vojne snage; da se otvori za mnogo jače ekonomske veze s Kinom protiv demonizacije Kine od strane SAD-a i da nastavi s lišavanjem američkog dolara statusa univerzalne valute.

Ali da li će Europa to moći? Nažalost, loši znaci su brojni. Kratak osvrt na stavove Fridrecha Merza, budućeg njemačkog kancelara, ukazuje na suprotan smjer: on je za ponovno naoružavanje i punu podršku Ukrajine, ali je i potpuno proizraelski orijentiran – najavio je da će prvi strani lider koga će pozvati biti Netanyahu. Slavoj Žižek za Buku

24.04. (19:00)

'Pokušaji obnove političkih tvorevina koje su završile u roptarnici istorije neminovno vode u roptarnicu istorije'

Basara: Neznanje prirode i društva

Moderna Turska Republika je počela od nule, prethodno uklonivši sve otomanske identitetske znamenke, počev od zamene arapskog pisma latiničnim, pa onda redom. Slično su postupili i Jevreji, koji novostvorenu državu Izrael nisu povezivali u nategnuti kontinuitet sa Solomonovim i Davidovim carstvijima – mada duhovnu vezu sa njima nikada nisu prekidali – nego su takođe počeli od nule. I bogme daleko dogurali.

Zahvaljujući našim posebnostima, drevni očevi naše državnosti i njihovi podguzni paraistoričari nisu postupli tako, nego su, iz razloga nepoznatih čak i redakciji, novostvorenu kneževinicu formatizovali kao reinkarnaciju Dušanovog carstvija. Ne kažem da je trebalo zaboraviti Dušanovo i ostala srpska carstvija, naprotiv, trebalo ih je brižljivo čuvati u pamćenju, ali kao nešto što je bilo jako davno u prošlosti, a ne kao nešto što će – samo ako se malo potrudimo – biti obnovljeno u doglednoj budućnosti, koja se mic po mic otegla na 200 godina i zbog koje mic po mic postajemo prošlost. Svetislav Basara

24.04. (13:00)

SF vlada

Šajatović: Zašto Plenković ne bi za potpredsjednika Vlade imenovao AI?

Nakon što 1. lipnja prođe i drugi krug lokalnih izbora, sljedeće tri godine političari ne bi trebali biti opterećeni izlascima na političko tržište. Tako i premijeru Plenkoviću ostaju tri godine mandata tijekom kojih bi napokon mogao učiniti nešto veliko. Po čemu će biti upamćen. Njegov veliki politički finale. Svih dosadašnjih godina Plenkovićeva premijerovanja u fokusu su bili iznuđeni odgovori na krizne situacije (Agrokor, korona, rat u Ukrajini, sada Trumpove carine…). Krizni menadžment, treba priznati, i nije bio tako loš. Ali za održivu budućnost države i zajednice uz političare vatrogasce nužni su oni koji mogu artikulirati dugoročne scenarije i strateško usmjeravanje države.

Jeste li uočili vijest da je Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata upravo odobrila pokretanje prvoga integriranog regulativnog ekosustava na svijetu temeljenoga na umjetnoj inteligenciji? Pojednostavnjeno, zakone će pisati i kontrolirati – na temelju najboljih svjetskih praksi – umjetna inteligencija. Miodrag Šajatović ima prijedlog za premijera… za Lider.

20.04. (16:00)

'Pokreću medijsku hajku zbog sijanja straha, ali će to zbog straha prešutjeti'

Ivančić: 30 pitanja uz “slučaj Kekin”

  • Ako se hajka na obitelj Kekin, režirana u generalštabu HDZ-a, taktički oslanja na model čopora koji se raspomami kada namiriše krv, bi li preokretanje združene energije u suprotan smjer, prema pokretaču hajke, vodilo zaključku da je čopor namirisao govno?
  • Kada premijer Plenković izjavljuje da protiv hapšenja Mile Kekina larma “besramna i licemjerna ljevica”, koja bi htjela “Hrvatsku dvostrukih kriterija”, zašto to govori u proizvodnom pogonu koprivničke Podravke, a ne u dnevnome boravku nekadašnjeg stana HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji je ovaj od Grada Splita otkupio po besramno niskoj cijeni, a nakon dva dana ga licemjerno prodao za duplo veći iznos?
  • Kada tužilac Turudić izjavljuje da je Državno odvjetništvo potpuno neovisno u svome radu i da podjednako tretira sve za koje se sumnja da krše zakon, zašto to govori na konferenciji za štampu, a ne na zadnjem sjedalu limuzine osuđenog kriminalca Zdravka Mamića?

Viktor Ivančić ima prava pitanja, za Novosti.

20.04. (14:00)

Pa ti reci da glazba ne može biti ispolitizirana

Beck: I Thompson i Kekin više su od pjevača – oni su simboli dviju kultura

Mile Kekin i Marko Perković slične su dobi, imaju gastarbajterski background: prvi je rođen u Njemačkoj, drugom je hranitelj obitelji radio ondje; obojica imaju iskustvo očeve odsutnosti: prvi je bez njega ostao mlad, drugi ga je viđao za velike blagdane; nisu iz velegrada: prvi je iz Tuzle, drugi iz Zagore. Ali razišli su se u obrazovanju: Kekin je diplomirao na Filozofskom u Zagrebu, a Perković u Splitu završio srednju ugostiteljsku, piše Boris Beck za Večernji list.

Kekin predstavlja hiperkulturu. To nije više visoka kultura obrazovanog građanstva, ali nije ni masovna; ona je usmjerena pojedincima koji u njoj vide izvor svojeg samorazvoja, kozmopolitska je i globalna te nadilazi bilo koju nacionalnu kulturu; u njoj je najvažnija individualnost i samoodređenje; njezini pripadnici su, kako to kaže Kekin za sebe, apatridi, i skreću lijevo. Thompson je predstavnik kulturnog esencijalizma. On je medij kolektivnog identiteta; njegova je kultura okrenuta prošlosti i najvažnija joj je zajednica, a ona skreće desno; ta je zajednica jednoznačna i jedinstvena, u njoj se apsorbiraju sve razlike između pojedinaca. Cijeli tekst na Narodu.