Tonska proba dva dana prije koncerta - Monitor.hr

Slične vijesti

19.08. (10:00)

Kad se križ pretvori u lightsaber

Čulić: Thompsonova sasvim banalna prodika o povratku korijenima i kršćanskim vrijednostima ima znatno veći doseg od dubokoumnih poruka crkvenih velikodostojnika

Religija je zapaljiv materijal. Kad padne u ruke pravom ognjištarcu lako se užga, dugo gori i teško se gasi. Na opožarenom području ostane samo iluzija o sekularnom društvu. Kako to izgleda u hrvatskom slučaju pokazali su turbokatolički megakoncerti M.P. Thompsona na zagrebačkom i sinjskom Hipodromu. Thompsonovi fanovi još jedanput su zadivljeno gledali trosatni koncertni ritual s ognjem, mačem i križem, koji se nepovratno udaljava od stadionskih inscenacija kršćanskog rocka ili white metala i sve više podsjeća na grandomansku sword & sorcery fantasy predstavu. Crkveni velikodostojnici nisu bili toliko fascinirani scenskim spektaklom priređenim u Sinju koliko nepreglednom masom pretežno mlade publike koju rijetko mogu vidjeti s oltara. U njegovim kroatiziranim fantazmagorijama o „svetoj zemlji“ i „izabranom narodu“ dobili su dragocjenog saveznika za vječnu borbu protiv naopakih bezbožnika. Ilko Čulić za Ravno do dna

12.08. (18:02)

Sada galopira samo birokracija

Istekao rok za vraćanje Hipodroma u prvobitno stanje, a teren je i dalje neupotrebljiv

Organizator Thompsonovog koncerta dužan je sanirati štetu o vlastitom trošku, no staze su ispresjecane kanalima od koncertne infrastrukture, a sanacija će trajati mjesecima. Predsjednik Konjičkog društva Zagreb, Marko Ulaga, upozorava da su trkački sportovi paralizirani do proljeća. Situaciju dodatno usporavaju procedure i obezglavljenost Ustanove za upravljanje sportskim objektima. HRT… tema i na Forumu

11.08. (15:00)

Od gange do gange — samo je ritam ostao isti

Nepoželjna subkultura nikad nije ni nestala iz javnog prostora, samo se povukla i pritajila među Thompsonovim fanovima i nogometnim huliganima

Davno prije pojave opasnih Tik Tok izazova u duvanjsko-livanjskom kraju, Zapadnoj Hercegovini. Imotskoj krajini i vrletima Dinare seoski momci imali su običaj da se na jačem derneku „digne jedna“. Najveći izazov je bio zapivati protestnu gangu, a započinjao je dogovorom – „Koju ćemo? Oćemo li od dva ili šest miseci?“ Za dvomjesečnu zatvorsku kaznu bilo je dovoljno pred seoskim režimskim doušnicima zagangati „Imam brata u dalekom svitu, ne smi kući opsova je Titu“. Tko je bio spreman odležati šest mjeseci dignuo bi onu „Druže Tto kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću“.

U tim buntovnim i prkosnim mladalačkim izazovima nadahnutima ognjištarskim pričama frustriranih ratnih gubitnika iz četr’es’pete začeta je ustaška subkultura koja je s približavanjem novog rata izašla iz ilegale, spustila se u gradove, navukla prijeteće crne mundire, prestrojila se u stranačku vojsku HSP-a i ekspresno se raširila po Hrvatskoj i BiH. Bosanskohercegovačka ustaška subkultura razvijala se bez vidljivih zapreka u svim gradovima i općinama kojima je trajno zavladao HDZ BiH s idejom nacionalnog jednoumlja. Do danas nije zabilježeno da je tamo protiv nekoga pokrenut krivični ili prekršajni postupak zbog ustaških slogana i simbola. Jedino je nacionalni nogometni savez par puta kaznio HŠK Zrinski i više puta NK Široki Brijeg… Ilko Čulić za Ravno do dna

06.08. (16:00)

Kad ti brojka pobjegne s koncerta

Čulić: Prema odokativnoj procjeni na zagrebačkom Hipodromu bilo ih je do 300.000, a nikako pola milijuna

Može li se uopće dobiti vjerodostojan podatak o broju posjetitelja svakako rekordnog zagrebačkog koncerta? U tom povijesnom trenutku dodatnu pomutnju izazvao je pad sustava kontrole na ulazu, što je poznati problem na predimenzioniranim open air masovkama. Samo nekoliko minuta nakon što je u središnji dnevnik HRT-a bombastično uletio predstavnik organizatora s informacijom kako je do 19:15 sati ušlo 215.000 posjetitelja, navala na ulazima postala je nezadrživa. Nepregledna masa propuštena je bez ikakve kontrole, što je u tom momentu zaista bila jedina opcija. Nije bilo kaosa kakav je zabilježen u Sinju. U malo više od sat vremena golemi zagrebački auditorij se jednostavno udvostručio? Pita Ilko Čulić za Ravno do dna, pomislivši da se radi o dobro promišljenoj odluci da se podebljana polumilijunska cifra ubaci u javni diskurs kao sredstvo zastrašivanja ideoloških neistomišljenika.

13.07. (00:00)

Ali bitno da je koncert prošao ok

Dežulović: Ustavni dernek

To smo dakle riješili, od 5. srpnja 2025. godine “Za dom spremni!” legalni je i nekažnjivi hrvatski domoljubni pozdrav. Idemo dalje. Ako je nedvosmisleni nacifašistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata normalni hrvatski pozdrav – ako to ni po čemu nije problem, a vidimo da ni po čemu nije – zašto stati? Evo, recimo, nemam pojma, visoko podignuta desnica. Kad smo već pozdrav “Za dom spremni!” ravno iz Drugog svjetskog rata uveli u javni diskurs 2025., ne postoji baš nijedan jedini opravdani razlog zbog kojega ga ne bismo izvodili onako kako se izvorno i izvodio, i kako su ga kasnije – što je, Bogu hvala, ostalo dobro dokumentirano – izvodili i HOS-ovci u Domovinskom ratu i Marko Perković na koncertima devedesetih: s visoko podignutom desnicom. Bez desnice u zraku, uostalom, “Za dom spremni!” je kao muškarac bez brčića. Štoviše, svatko tko “Za dom spremni!” viče bez podignute desne ruke uz malo bi se dobre hrvatske volje mogao smatrati krajnje suspektnim Hrvatom. Boris Dežulović za Novosti.

12.07. (13:00)

Više od koncerta, manje od glazbe

Koncert s kontroverzama: podjele u društvu i kritike iz svijeta zbog nastupa pjevača s reputacijom veličanja fašizma

Nije dvojbeno da je koncert na Hipodromu najveći u povijesti po broju prodanih ulaznica, isto kao ni to da nisu svi koji su pohodili koncert ekstremni desničari, ali ih je bilo, a dokaz tomu su pjevanje ustaških pjesama po Zagrebu, isticanje znakovlja i glasno uzvikivanje pozdrava ZDS, koji je sada prihvaćen i kod vladajućih, a nesankcionirano je prošao i u saboru. Thompsonov hit “Bojna Čavoglave“, koja počinje pozdravom ZDS, u izvornoj verziji također je sasvim otvoreno glorificirao ustaštvo, u izvornoj verziji pjesma sadržavala sljedeći stih: “za dom braćo, zovemo se poglavnikovi”. Otvoreno proustaški sentiment u Thompsonovom je radu bio prisutan i nakon završetka Domovinskog rata. Prije 22 godine javno se raspravljalo o pjesmi “Jasenovac i Gradiška Stara” koju je upravo on pjevao. Thompsonov glazbeni opus, posebno u prvoj fazi njegove karijere, obiluje glorificiranjem ustaštva. Kasnijih godina Thompson će tvrditi da nije ustaša i da osuđuje sve totalitarne režime, ali zbog svojih se “mladenačkih grijeha” nikad nije ispričao niti se distancirao od stavova. Faktograf

11.07. (01:00)

Ustaša nigdje, a miris NDH-a svuda

Klauški: Ne mora se nikoga proglašavati ustašom. To ipak ne znači da situacija nije jednako opasna

Što bi promijenilo u ovoj priči da kažemo da nitko tko je bio na koncertu nije ustaša? Svi oni nazočili su skupu koji je bio kleronacionalistički miting, a ne glazbeni događaj. I čak da se ne spominju ustaše, Jasenovac, poglavnik, rasni zakoni, NDH, iza svega toga valja se ideologija, svjetonazor i sentiment koji evocira politiku i režim koji se nazivao ustaškim, a sada se pravi da to nije.

Negira se zločinački karakter Jasenovca. Akcija Oluja dobrim dijelom slavi istjerivanje dvjesto tisuća Srba. Promovira se teza da Hrvat u Domovinskom ratu nije mogao počiniti ratni zločin. Međunarodni osuđeni terorist slavi se kao hrvatski heroj. Huška se protiv nacionalnih i seksualnih manjina, širi se govor mržnje protiv stranaca, migranata i useljenika, kao i protiv svih kritičara, protivnika i unutarnjih neprijatelja koje ustaše vole nazivati komunistima. Kako bi time opravdali svoj fašizam. Tomislav Klauški za 24 sata

10.07. (18:00)

Zajahao valove Zeitgeista

I zapad sve bliži Thompsonu: U aktualnom geopolitičkom kontekstu Thompson sve manje djeluje kao eksces

Sve u svemu, ispostavlja se da tamo gdje zblanuti Večernji list i razni drugi hrvatski mediji vide “neviđeni glazbeno-scenski spektakl”, premijer Andrej Plenković “sjajan uspjeh na koji svi skupa možemo biti ponosni”, a direktor izdavačke kuće Croatia Records Želimir Babogredac izvođača “svjetske karijere” usporedivog s Bruceom Springsteenom, ostatak svijeta vidi profašističku kič-feštu i opasnog filonacista.  Zapadni mediji i prije i danas s pravom navode fašistoidne elemente Perkovićevog djelovanja. No sada te izvještaje više ne može pratiti olako pozivanje na red. U Italiji vlada postfašistkinje Giorgije Meloni komemorira Mussolinijeve vojnike kao “borce za slobodu”.

U Njemačkoj deset milijuna ljudi glasa za islamofobni AfD, čiji počasni predsjednik Alexander Gauland smatra da Nijemci “imaju pravo biti ponosni na postignuća svojih vojnika u dva svjetska rata”. U Francuskoj više od trećine stanovništva podupire suverenističko i ksenofobno Nacionalno okupljanje. U Washingtonu stoluje rasist i antiglobalist Donald Trump, miljenik kršćanskih fundamentalista cijelog svijeta. Zapad tolerira i podupire neobanderizam u Ukrajini i izraelski genocid u Gazi. Ukratko, Thompsonu se nije približila samo Hrvatska nego mu se sve više približava i zapad… Jerko Bakotin za Novosti.

09.07. (19:00)

Previše je to glasača, riskantno je

Vučetić: Koncert je simbolička smrt europskog premijera Plenkovića i on iz te smrti ne može izaći

Jedini koji je nepromijenjen u segmentu naše povijesti je Marko Perković Thompson, pogone ga isti motivi i ima isti vrijednosti sustav. Onaj koji je doživio promjenu je premijer Plenković. Od Milanovića ništa novo, ali je veći problem što ne reagiraju oporbene stranke. Možemo! je izabrano da bude prisutno u Zagrebu, a Milanović u Ustavu, a Ustav je prekršen koncertom i Plenkovićevim namjerama da ova država postane njegova država. On je ovim činom izvršio konačnu detuđmanizaciju HDZ-a jer Tuđman nikada na ovakvo nešto ne bi pristao… rekao je Marko Vučetić za N1.

09.07. (14:00)

Iz rubrike "glazba" u rubriku "crna kronika"

Markovina: Koncert istine u Zagrebu

Jedina dobra stvar u vezi neoustaškog kič-užasa koji se ovog vikenda odvio na zagrebačkom Hipodromu, ali i po čitavom gradu uoči Thompsonovog koncerta, jeste to što je sada puna istina o hrvatskom društvu postala očita svima. Ponajprije urbanoj zagrebačkoj populaciji koja je, ušuškana unutar vlastitog svijeta i mainstream medija, pa i unutar vlastitog većinskog zeleno-lijevog političkog izbora, živjela u uvjerenju kako situacija nije baš takva. Istina jeste, i to može biti donekle utješno, da se radi o simboličnom radikalnom desničarenju, koje je umnogome u trendu među mladom populacijom, ali ne treba veliki korak od simbolike do prakse. Tim prije što je apsolutno nevjerovatno odakle takav nacionalizam crpi gorivo, jer ako je ijedan ovdašnji nacionalizam ostvario praktično sve svoje ciljeve, to je hrvatski. Te frustracije ne mogu biti ništa drugo, nego fiktivne i pogonjene tek još s nas par postotaka ljudi koji se tome naglas odupiru. Dragan Markovina za Peščanik.