Trebaju li sponzorstva javnih institucija biti javna? - Monitor.hr
09.02.2015. (18:37)

Brak iz koristi

Trebaju li sponzorstva javnih institucija biti javna?

U vrijeme kada se javno financiranje kulture drastično reže, mnoge javne institucije u kulturi financijski spas nalaze u sponzorskim ugovorima s privatnim i financijski jakim korporacijama. Naizgled tu su svi dobitnici. Korporacije svojim sponzorstvima pokazuju društvenu odgovornost ili možda samo peru svoj loš imidž, a kultura dobiva neophodna financijska sredstva za opstanak. Nedavna presuda britanskog suda u korist aktivista koji su tužili Tate Britain tražeći javno objavljivanje detalja vezanih uz sponzorski ugovor s multinacionalnom naftnom tvrtkom BP ukazala je na drugu stranu ovakvih javno-privatnih simbioza. Tako postavljeno, pokazuje se da privatno financiranje kulture ne mora biti baš bezazleno, piše Pogledaj.to, te navodi i primjer iz Hrvatske: Hrvatski Telekom i MSU.


Slične vijesti

08.03. (12:00)

Kravate po želji

U Saboru nema dress codea, ali nova pravila iz jedne županije otvaraju raspravu

Dok u mnogim hrvatskim školama postoje stroga pravila odijevanja, u politici su ona uglavnom nepisana. U Hrvatskom saboru ne postoji službeni dress code, već se od zastupnika očekuje tek da čuvaju dostojanstvo institucije. Zbog toga su se godinama pojavljivali u vrlo različitim kombinacijama – od klasičnih odijela do majica i tenisica. Rasprave o potrebi formalnih pravila povremeno se vraćaju u javnost. Povod za novu je pravilnik koji je donio koprivničko-križevački župan Tomislav Golubić, a kojim je u županijskoj upravi prvi put detaljno propisano kako se zaposlenici trebaju odijevati tijekom radnog vremena. Slobodna, Danica

10.12.2025. (19:00)

Kad je povjerenje na popustu, skupo platiš baš sve ostalo

Hrvatskim državnim institucijama vjeruje tek 14,7 posto građana, a samo 7,5 % smatra kompanije društveno odgovornima

Usprkos gospodarskom rastu, povjerenje građana u hrvatske institucije i kompanije dramatično je nisko. Nepovjerenje djeluje kao „porez“ na ekonomiju: povećava rizike, poskupljuje projekte i smanjuje profitabilnost, koja je već znatno ispod europskog prosjeka. Građani su nezadovoljni javnim i privatnim uslugama, sumnjaju u etiku poduzeća i ne vjeruju da trgovci podržavaju domaće proizvode. Jedina konstanta je uvjerenje da je ulaganje u obrazovanje najisplativije – ali povjerenje se može vratiti jedino sustavnom, zajedničkom akcijom. Lider