Tri koncerta, dva prostora, jedan dan: TBF, The Siids i Ogenj - Monitor.hr
18.03. (19:00)

Pumpaj, pumpaj

Tri koncerta, dva prostora, jedan dan: TBF, The Siids i Ogenj

Zoran Stajčić je ove subote bio na čak tri koncerta: Rasprodani Lisinski na TBF-u i Jazz orkestar HRT-a – Bilo je to solidnih sat i 45 minuta programa sa zgusnutim općim mjestima TBF-a i apsolutno nije bilo prostora za bilo kakvo nezadovoljstvo nakon večeri u kojoj se dobro pumpalo (uz napomenu kako se maestro mogao malo više opustiti (Ravno do dna). Za Ogenj u Bogaloo-u tvrdi kako je uspio skupiti 150-200 ljudi, što očito govori kako ekipa koja glasa na Dori ne posjećuje klupske koncerte, ili da se televoting jednostavno pumpao – jer koncert je bio održan u dobro vrijeme za njih (Dakle, gdje su ti silni navijači, jer ako ta koncertna situacija nije diskrepancija, onda ne znam što jest? Ne mogu čak ni eventualno ljubomorno reći da imaju hit ili neki zarazni groove, već samo ustanoviti, kao i nakon njihovog prvog albuma, da stvarno i dalje ne čujem i ne vidim neki ozbiljniji potencijal tog benda.). S druge strane, tu su bili riječki The Siids u manjoj dvorani Boogaloo-a koji su “došli podijeliti ugođaj, dok su drugi došli privući pažnju” (Ravno do dna)… ima i Muzika svoj report.


Slične vijesti

Srijeda (16:30)

Grunge praznik

Jerry Cantrell u Tvornici Kulture: Sve još miriše na Staleyja

Ponovno je posjetio Zagreb, promovirajući svoj odličan prošlogodišnji album “I Want Blood” na istoimenoj turneji. Kako je koncert jedini u široj regiji interes je bio popriličan i tražila se karta više pred rasprodanom dvoranom. Cantrell je ostavio neizbrisiv trag u grunge, rock i metal svijetu s AIC, što je pokazao i noćas, ali i u samostalnim glazbenim vodama uspijeva zadržati svježinu i inovativnost sa zaraznim i pamtljivim melodijama ne odmičući se previše od domicilnog zvuka uz koji ipak dodaje soju posebnu notu pa je tako i posljednji sveukupno solidan album naoružan s par izrazito jakih pjesama. Nije prošlo i bez legendarnih stvari Alice in Chains. Muzika

07.06. (21:00)

Za svakoga po nešto, istinskog rock'n'rolla samo za neke

Bare i Majke još jednom dokazali da im nema ravnih po pitanju fundamentalnog blues rocka

Poluamfiteatarski prostor ispred pozornice netom prije koncerta bio je praktički potpuno prazan jer je većina ljudi sinoć došla “pogledati onu nadrobljenu budaletinu i videti na kaj on to liči”, a ne na koncert, pa se šačicu mlađahnih i malo starijih fanova i ljudi za koje se vidi da razumiju koncertne uzuse, a koji su se pozicionirali ispred stejdža, moglo nabrojati na prste jedne ruke. Ostali su se povukli pedesetak metara nazad, na sigurnu udaljenost linije štandova od kojih je jedan prije i za vrijeme koncerta sporadično i bez nekog pravog razloga, bljuvao i nekakve nefantastične vatre. Kad se izvođač nađe u kontekstu kojem niti najmanje ne pripada, to može biti izrazito oslobađajuće i motivirajuće. Bare je bio izrazito energičan, humorističan, zanimljiv i neobično nemiran, pa je čak gotovo u potpunosti zaboravio na svoj stolac koji je postao sastavni dio njegovih koncerata unazad nekoliko godina i umjesto toga suvereno fizički i psihički vladao cijelom pozornicom. Bilo je i incidenata, kažu na Ravno do dna.

07.05. (14:00)

Sedam veličanstvenih i jedna truba emocija

JazzHR festival vraća se s glasovima koji nadilaze granice

Proljetna edicija JazzHR festivala održat će se od 14. do 16. svibnja u zagrebačkoj Tvornici kulture, donoseći sedam nastupa vrhunskih jazz umjetnica. Među izvođačicama su Thana Alexa, Mirna Bogdanović, Maja Rivić, Nina Strnad i Štěpánka Balcarová, a program uključuje i Obradovic-Tixier Duo te mađarsku glazbenicu Rózu Hárs. Festival pod vodstvom Lane Janjanin slavi raznolikost, improvizaciju i suvremeni jazz izričaj, a early bird ulaznice dostupne su putem Entria. tportal

28.04. (09:00)

Brine li se tko za konje?

Koncert na Hipodromu mogao bi se čuti čak do Sljemena, udaljenog 12 kilometara

U praksi se za velike koncerte na otvorenom planira sistem s više razglasnih točaka za bolju distribuciju zvuka. Bez obzira na to, može se računati s razinama od oko 120 decibela blizu izvora, što je usporedivo sa sirenom hitne službe na maloj udaljenosti ili grmljavinom neposredno iznad vas. Jasno će se čuti u Dugavama, Trnju, na Trešnjevci, sve do Glavnog kolodvora. Nešto slabije, na razini pozadinske buke, čut će se do Maksimira, Šalate, Pešćenice, Črnomerca, Španskog i Buzina. Ovaj koncert, koji se već sada naziva najvećim koncertom na svijetu, predstavlja značajan organizacijski izazov. Poseban naglasak stavljen je na sigurnost i promet. Stručnjaci, uključujući ekipu fizičara, moraju prije koncerta odrediti potreban broj koridora za prolaz, sanitarnih čvorova, zaštitara, lokaciju parkinga i cjelokupnu organizaciju. tportal

03.04. (01:00)

Dost dobar gužvanac

Prema Guinessu, najposjećeniji koncert u povijesti je Jeana Michela Jarrea, gledalo ga je 3 i pol milijuna ljudi

Prema Guinnessovim podacima, koncert je s plaćenim ulaznicama pratilo pola milijuna ljudi, a ukupna brojka gledatelja iznosila je 3,5 milijuna. Umjetnik kojeg ćemo ovoga ljeta imati priliku gledati u pulskoj Areni postavio je taj rekord 6. rujna 1997. godine u Moskvi, u kojoj je nastupio povodom proslave 850. obljetnice grada. Tu negdje je i nastup Roda Stewarta na brazilskoj Copacabani 1994. No, točan broj je teško reći, pogotovo kad u to vrijeme nije bilo dronova i kamera u 4K rezoluciji i umjetne inteligencije koja bi brojala glave na snimkama.tportal, Index

02.04. (16:00)

Pozdrav Azri, makar s nekog drugog hipodroma

Jurkas: Samo bi još jedna osoba možda mogla postići ovo što je Thompson, samo da želi – Branimir Štulić

Bi li itko drugi mogao izazvati ovakav interes za koncert u Hrvatskoj? “Da ga to zanima i da je u autorskom naponu, možda bi mogao Štulić, ali nitko više. Da se odluči vraćati iz Amsterdama i da hoće prodavati nostalgiju kao što to Bregović radi. Mogao bi, otprilike, taj red veličine. Ali mislim da nitko drugi ne može” – kaže glazbeni kritičar Anđelo Jurkas za Index. Ipak, Thompson je, svakako puno više od Štulića, specifičan po tome što je istovremeno zabavljač i politički simbol. Zadnjih desetljeća Thompson takvo ponašanje ne potiče, ali ga ne može ni kontrolirati jer se, govori Jurkas, “stalno provlači mit o njemu kao nacionalnom zaštitniku”. Jurkas napominje kako u Hrvatskoj kronično nedostaje senzacija, pa onda javnosti dobro dođe netko kao Thompson, iako su njegove poruke već repetitivne.

31.03. (09:00)

Gradacija spašava, ali bez Bebeka

Bijelo Dugme u Areni Zagreb: Lisac u kokošinjcu

Dio nastupa u kojemu je pjesme iz svoje faze pjevao Mladen Vojičić Tifa kojeg je, htjeli mi to priznati ili ne, vrijeme fizički nagrizlo toliko da su mu glasnice na rubu, a i mogućnost kretanja prilično ograničena. Cijeloj zvučnoj slici ne pridonosi ni činjenica da bend nastupa sa samo jednom gitarom, onoj u krilu Gorana Bregovića koji više ne svira ni dovoljno čvrsto niti dovoljno vrsno za ovakvu formaciju. Ipak, atmosfera u publici je na razini, jer upravo posjetitelji vode glavnu riječ i pjevaju ono što Tifa ne može i svojim grlima krpaju rupe koje bend ostavlja u svom zvuku.

S Alenom Islamovićem na pozornici stvari napokon zvuče kao pravi koncert, on je i vokalno i fizički u mnogo boljoj formi od tri godine mlađega Tife, a i repertoar je ovdje više načičkan pjesmama koje su krojene po mjeri zborskog pjevanja masa. Ako je koncert doživio kvantni skok Alenovim setom, onda bi se treći čin ili prošireni bis moglo usporediti s lansiranjem u svemir, jer bend izlazi s dva pjevača, zborom, gudačima i puhačima, i sve odjednom napokon zvuči kompletno i izvrsno… Ivan Laić za Ravno do dna