Dijetetu u naručju Melanije Trump su roditelji poginuli u pucnjavi u Wallmartu u Dallasu prošli tjedan.
Opširnije Guardian.
Na komemoraciji Čarliju Kirku u Arizoni 21. septembra njegova udovica je oprostila ubici, ali ne i Tramp koji je Kirka opisao kao „misionara plemenitog duha u velikoj, velikoj misiji“. Zatim je nastavio: „Nije mrzeo svoje protivnike. Želeo im je najbolje. Tu se nisam slagao sa Čarlijem. Ja mrzim svoje protivnike i ne želim im najbolje.“
Ta očigledna nedoslednost je ključna karakteristika trampovskog univerzuma. Tramp naravno nije „plemenit duh“: on mrzi svoje protivnike i smatra ih smećem koje treba satrti. Međutim, da bi nekako opravdao svoju brutalnu mržnju potrebna mu je figura poput Kirka kao dobrog čoveka koji želi najbolje čak i svojim neprijateljima. (To je pomalo kao kod hrišćana kojima je potreban dobri Hrist, čija smrt opravdava brutalni progon antihrišćana.) Zato Kirka treba uzdići u figuru mučeništva gotovo božanskih razmera. To uzdizanje je samo naličje brutalnosti trampovskog etosa.
Stav da naprosto nećete da slušate svog protivnika (ako ste jači od njega) danas stalno srećemo u visokoj politici – pa čak i u filozofiji. Jedna od standardnih kritika Hegela kaže da pojam dijalektičkog progresa podrazumeva potrebu da se razmišlja i iznese svaka posledica određene misli ili stava… Slavoj Žižek za Peščanik
To što je Obama sa sumnjivim zaslugama primio ovu nagradu, kao i niz dubioznih biših dobitnika među kojima su i, primjerice, Yasser Arafat i Henry Kissinger, a nije recimo Mahatma Gandhi, dovoljno govori o dvojbenim vrijednostima koje ona predstavlja, pa nije potpuno nezamislivo i to da bi je mogao dobiti i Donald Trump. Komisija će lako uočiti da netko tko se naziva “predsjednikom mira” ima drugačije ideje na pameti kad svoje Ministartvo obrane preimenuje u Ministarstvo rata. Ili kad izvan vlastitih teritorijalnih voda raketira brodove na kojima plove ljudi koje je proglasio teroristima i/ili krijumčarima droge bez sudskog procesa kojime bi taj postupak opravdao. Da će Komisija imati drugačije ideje moglo se već prepostaviti i dan ranije kad je nagradu za književnost odnio tmurni mađarski pisac, genijalni László Krasznahorkai, a u navodu obrazloženja stoji da ju je zaslužio “vizionarskim opusom koji usred apokaliptičnog terora potvrđuje moć umjetnosti.” Ivan Laić za Ravno do dna
Očito inspiriran likom i djelom velikog pjevača, 12-godišnji Hendrix je daleke 1954. nacrtao svog idola nakon što je gledao njegov koncert uživo. Komentari na Fejsu Historic Photographs otkrivaju da im liči na nekog drugog…
Povjesničar Hrvoje Klasić ocijenio je za N1 da je napad Hamasa 7. listopada šokirao svijet, ali i ostavio Izraelu gorak okus zbog globalnih pro-palestinskih prosvjeda. Smatra da je Hamas izgubio potporu u Gazi, ali je stekao onu na Zapadnoj obali. Klasić sumnja da je Izraelov cilj samo uništenje Hamasa, te upozorava da je Gaza na rubu uništenja. Uspoređujući Trumpa s “ucjenjivačem”, kaže da je njegov 20-točaka plan temelj pregovora, ali i potencijalna prijetnja miru: “Ironično, svjetski mir danas ovisi o Donaldu Trumpu, a Nobel za njega bila bi sramota za svjetski poredak.”
rumpov obračun s navodnim „teroristima“ iz Antife u Portlandu zapravo je sukob s idejom koja se rodila u američkom punku 1980-ih, među bendovima poput Dead Kennedys, MDC i Black Flag. Antifa u SAD-u nije organizirana struktura, nego mreža aktivista koja baštini antirasističke i antifašističke akcije skinhead pokreta i HC scene. Od Pussy Riot do Toma Morella, glazbenici su ponovno na prvoj crti kulturnog otpora – s porukom „No Trump, No KKK, No Fascist USA“. Ravno do dna donosi cijeli popis
Tvorac ruskog satiričnog showa Kukly uspoređuje napade Donalda Trumpa na američke komičare s Putinovim gašenjem emisije u Rusiji. Naglašava da satira razotkriva istinu i štiti demokraciju, dok autoritarni vođe pokušavaju ugušiti smijeh. Iako Trump pokazuje autoritarne sklonosti, američke institucije ograničavaju njegovu moć, za razliku od Putina koji je potpuno podredio Rusiju sebi. Trump je u napadima na neistomišljenike daleko izravniji. Ne skriva da se sveti svojim političkim protivnicima. Šenderovič savjetuje komičarima da ostanu čvrsti, jer smijeh ostaje nezaustavljiv i ključ slobode govora. Možda je Jimmy Kimmel poljuljan, ali Jon Stewart je na TV-u već 30 godina i nitko ga nikad nije smijenio. N1
Znanstvena istraživanja ne potvrđuju vezu paracetamola i autizma, dok folna kiselina ostaje ključna u trudnoći, a leukovorin može pomoći malom dijelu djece s potvrđenim metaboličkim deficitom. Cjepiva uopće nisu tema službenih dokumenata, ali Trump ih je ubacio radi političkog performansa, spominjući i Amiše kao mitološki „dokaz“ bez autizma. Posljedica takvih istupa je širenje nepovjerenja i skretanje pažnje s važnih istraživanja, dok pseudoznanost dobiva prostor, a znanost ostaje zakinuta za sredstva i fokus. Igor Berecki za Bug
Kontroverzna odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da odreže naknadu od 100 tisuća dolara za izdavanje vize H-1B, dokumenta uz pomoć kojega je velik broj Indijaca i Kineza iz visokotehnoloških sektora dug niz godina obogaćivao američku ekonomiju i društvo, mogla bi unijeti korjenite promjene u način na koji funkcionira SAD. Naime upravo su Indijci najbrojniji korisnici ovog viznog programa i na njih se odnosi i do 75 posto od ukupno 85 tisuća viza H-1B što se izdaju godišnje. Američko visoko obrazovanje do sada služilo kao najvažniji ulazni filtar globalnog talenta: mladi ljudi najprije dođu studirati, zatim kroz OPT, a potom i kroz vize H-1B ostanu u SAD-u raditi i doprinositi američkoj ekonomiji. To ujedno pogoduje i korporacijama. Kao i kod carinske politike, i kod ove odluke o imigracijskoj politici, ključni motiv za njenu promjenu nije kalibriranje reguliranje stanja na tržištu rada, već nešto što zadire puno dublje u američki identitet – vrijednosni sustav. Maruška Vizek o svom iskustvu iz Seattlea, za tportal.
Metak koji je ubio Charlieja Kirka uzeo je više od života jednog online širitelja mržnje, seksizma i rasne netrpeljivosti. Premda je politička inklinacija njegovog ubojice, 22-godišnjeg Tylera Robinsona potpuno nejasna, kako je često slučaj s mladićima njegovih godina, s obje strane ideološkog spektra uslijedile su optužbe da pripada onima drugima, a bez ikakvog dokaza administracija predsjednika Donalda Trumpa odlučila je za atentat optužiti radikalnu ljevicu i krenuti u križarski rat protiv svojih neistomišljenika. Sam Donald Trump je utjelovljenje borca protiv političke korektnosti i u Bijelu se kuću vratio djelomično upravo i kao borac protiv tzv. “cancel kulture”. Ali prvom prilikom koja mu se pružila i sam je preuzeo oružje te iste kulture kad mu je poslužilo da stane na kraj onima koji su spremni kritizirati njega i njegovu agendu.
Treba biti jasno da je Trump po svim mjerilima nepopularan predsjednik svugdje izvan kruga svoje tvrdokorne baze, makar je i tamo pokušajem zataškavanja slučaja Epstien uspio izgubiti auru nedodirljivosti. Čvrsta ekonomija koju je obećavao i koja mu je donijela pobjedu na izborima daleko je od realizacije, a za to su najviše zaslužni njegovi vlastiti potezi poput divljanja s uvođenjem carina i masovnim deportacijama imigranata. Cijena života u Americi umjesto da pada samo nastavlja s rastom, a birači to osjećaju više nego ideološke podjele. Ivan Laić za Ravno do dna
Smrt Roberta Redforda simbolizira kraj liberalne Hollywoodske ere. Američka industrija zabave sve se više okreće desno, ukidajući emisije kritičara Trumpa poput Kimmela i Colberta. Medijski konglomerati, povezani s Trumpom, prestrukturiraju programe i vlasništvo, dok DEI inicijative nestaju. Streaming i ekonomski pritisci potiču razvoj religioznog i konzervativnog sadržaja, poput „Sound of Freedom“. Hollywood danas više traži sigurnu zaradu nego društvenu kritiku, a opstanak znači uklapanje u MAGA ideologiju. DW