Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Škola za život
Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K. – Drama sa ocjenama
Mama je meni rekla: „Robi, sine, viš da u ovoj zemlji najvećim glupanima najbolje ide! Samo mi još fali da mi dite ispadne dobar đak, pa da sutra bude gladno kruva!“ Tata je rekao: „Da postaneš neki inžinjer il profesor, pa da živiš ka zadnja guba! Da kopaš po komtejnerima za ne umrit od gladi! I posli se navučeš na alkohol i teške droge!“ Mama je rekla: „Znači, ako znaš da živiš u zemlji di dobro prolaze samo debili, onda se moraš malo potrudit, jebemu sveca!“ Tata je rekao: „Jer ko će ti sutra virovat na rič da si debil? Moraš imat svjedočbu, čoviče! Moraš imat prosjek!“… Viktor Ivančić na Peščaniku




