Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
O povijesti iz kuta filozofa
Vučetić: Da je bio strpljiv, Bog je mogao postati Hrvat
Ovo isto Ministarstvo, koje je nasjelo na jednu običnu, lako utvrdivu prevaru, nasjelo je i na drugu prevaru, nastalu na spomenutoj seansi Marijane Petir, o jednom nepoćudnom srednjoškolskom udžbeniku iz povijesti koji, gle čuda, ne slijedi nacionalne mitove i tendenciozne religijske interpretacije povijesnih događaja. Ministarstvo misli da povijest upravo tome služi – da promovira korisne mitove umjesto kritičkog mišljenja. Nije čudno da je povijest u funkciji crkvene povijesti, iako crkvena povijest ne pripada povijesnoj znanosti nego teologiji. No to su već nijanse. Bitno je da je zbog svetosti Alojzija Stepinca stradao jedan heretički udžbenik povijesti. Kada već zabranjujemo knjige, trebalo bi zabraniti i Bibliju iz jednostavnog razloga – zbog Božje nepristojnosti, prerano se utjelovio, davno prije nego što su Hrvati nastali. Marko Vučetić za Autograf.
