Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Negacijom do njihove istine
Vučetić: Hoće li pristaše ne-teme i ne-braka sklopiti ne-koaliciju?
Prije deset godina je s uspješnom referendumskom inicijativom uspješno osigurano pravo homoseksualnim parovima da sklope životno partnerstvo odnosno homoseksualni brak koji jest brak, ali se tako ne zove. Pseudoreligijski aktivisti dobili su pojam, dok su homoseksualne osobe dobile stvarnost. Pseudoreligijske aktiviste s političkim ambicijama ionako ne zanima stvarnost, jer da ih zanima stvarnost religije, shvatili bi da se religija ne brani političkim sredstvima niti se dovršava u političkoj stvarnosti. Koliko pseudoreligijski aktivisti drže do braka, jasno je i iz činjenice da se ne libe, kada im to zatreba, crkvenim putem poništiti prethodni brak kako bi, opet crkvenim putem, mogli sklopiti novi brak (koji im je opet prvi brak). Pseudoreligijskim aktivistima s političkim ciljevima svaki je brak, dakle, prvi brak, a svaki prethodni je, Plenkovićevim rječnikom, ne-brak. Plenković ima ne-teme, a tvrdi desničari, u politiku zašli direktno iz krila svevišnjeg bića, imaju i poneki ne-brak. Marko Vučetić za Autograf.
