Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
O politici progona i smrti
Vučetić: Hrvatska desnica ne vidi ništa loše u Dodikovoj politici
Predsjednik Zoran Milanović, Dragan Čović, ali i mnogi predstavnici hrvatske desnice u Dodikovoj politici uglavnom ne vide ništa loše, ona im je toliko poželjna da u njemu vide političkog saveznika, osim kada se Dodikova politika prezentira na mimohodu u Banja Luci 9. siječnja. Sva Dodikova politika je politika 9. siječnja, ona se ne razlikuje, uvijek je ista. Svi oni koji u Dodiku vide političkog saveznika bili su, prisustvom ili trenutnim prividnim odsustvom, na tom mimohodu. Političari nisu oni koji traže etičko dobro, oni žele biti priznati od strane javnosti ili birača kako bi ostvarili neke druge ciljeve. Njima je bitan ugled, ako se o ugledu uopće i može govoriti. Političari su jednako udaljeni od etičnosti i od ugleda, razlika je samo što im je etičnost nepotrebna, dok im je ugled nužno potreban. Zato i traže da im ugled netko konstruira, dok im je etičnost posve prigodničarska. Marko Vučetić za Autograf.
