Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Religulous
Vučetić: Klečavci očekuju da hrvatsko društvo prestane biti sekularno
Bog nije društvena i politička kategorija, niti to ikada treba postati. On pripada i prebiva u vjeri, religiji i kulturi. Opasno je kada ono što je duboko osobno ili subjektivno, kao što je to vjera, postane izvor za uređivanje društvenih odnosa i javnih politika. Molitelji na trgovima, poznati kao klečavci, ne brane vjerske istine, njihovo pravo na slobodu vjeroispovijesti ničim nije ugroženo, oni to pravo demonstriraju svake prve subote u mjesecu, ali, nažalost, oni to pravo svake prve subote u mjesecu i instrumentaliziraju. Oni, naime, molitvu koriste kako bi ostvarili društvene i političke, a ne religijske ciljeve. Molitelji na trgovima, izabravši baš trg za molitvu, uporno nastavljajući s tom aktivnošću iako su vidjeli da ona izaziva otpore i podjele u javnosti, ne zbog toga što je riječ o molitvi nego upravo suprotno, što se molitva zloupotrebljava, desakralizirali su molitveni čin. Marko Vučetić za Autograf.
