Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Svi su bolji od ovih koji su sad
Vučetić: Korupcija je vidljiva, a nacionalni interesi su nevidljivi
Politika u Hrvatskoj lišena je razumskog sadržaja i moralnih vrijednosti, ali zato, s druge strane, obiluje religijskim konceptima: objavljivanjem istine, mesijanstvom, stvaranjem sljedbe, štovanjem kulta, fanatičnog uvjerenja u ispravnost tzv. naših istina i, konačno, negiranjem ljudske veličine. Korupcija je u Hrvatskoj, dakle, vidljiva, a nacionalni interesi su nevidljivi. Antikorupcijsko vijeće se poziva na vrijednost nevidljivog, a nevidljivo se, kako je to rekao filozof Delos McKown, gotovo ne razlikuje od nepostojećeg. Nevidljivo i nepostojeće su religijske datosti, a religija ne traži da se odluke donose na temelju razuma i razloga, nego pukim pristankom uz nešto veće od nas. Borba za prisutnost u medijima nije borba protiv korupcije, nego borba za antikorupcijski privid, a antikorupcijski privid će rezultirati, kao i svaki privid, osnaživanjem HDZ-ove korupcije. Marko Vučetić za Autograf.
