Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Njihov je bog s malim b
Vučetić: U Hrvatskoj su najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva
Kršćanstvo je zajedništvo koje gleda potrebe drugih. Kršćanstvo je altruistično i mirotvorno, ono ne pokorava, nego se, modelom oživotvorenim u Isusu Kristu, inkarnira u stvarnost drugih, a da tu stvarnost ne poništava. Mi, nažalost, na razini povijesti ne možemo pronaći primjera kako izgleda to savršeno kršćanstvo, ono se, uostalom, i kao ideja socijalizma nikada nije ostvarilo u društvu. Riječ je o objektivnom, nikad ostvarenom idealu, ali i živom subjektivnom iskustvu. Istinske kršćane je lako prepoznati, oni su definirani, ne odustaju od vlastitog života, boga ne izdaju, drugim ljudima se ne nameću. Oni shvaćaju da je bog taj koji ima plan, i to plan spasa. Lažni kršćani su ljudi križa i razapinjanja. U Hrvatskoj su, nažalost, najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva, njihove namjere i njihov zadatak je da hrvatsko društvo pribiju na križ, da ovu državu ubiju i iskoriste, baš kao što su ubili i iskoristili boga. Marko Vučetić za Autograf.
