Znanost potvrdila: Pravi multitasking ipak postoji - Monitor.hr
31.07. (12:00)

Mozak kao hobotnica

Znanost potvrdila: Pravi multitasking ipak postoji

Unatoč uvjerenju da mozak ne može istovremeno obavljati dva zahtjevna zadatka, nova istraživanja pokazuju suprotno. Znanstvenici sa Sveučilišnog medicinskog centra Georgetown otkrili su da mozak nakon dugotrajne vježbe automatizira rutinske radnje (poput vožnje) i preusmjerava ih izvan glavnog centra za obradu podataka. Tako se smanjuje mentalno opterećenje i oslobađa kapacitet za druge kognitivne zadatke. Neuroznanstvenik Maximilian Riesenhuber ističe da vježbom doslovno mijenjamo neuronske sklopove, čime mozak postaje sposoban za pravi multitasking. Ovi nalazi otvaraju nova vrata u razumijevanju učenja i razvoju umjetne inteligencije. tportal


Slične vijesti

12.09. (11:00)

Nešto između šetnje i jogginga

Nije sve u broju koraka: Znanstvenici otkrili kakav hod stvarno štiti mozak

Nova studija pokazuje da za zdravlje mozga i bolju koncentraciju nije presudan samo ukupan broj koraka, već i način na koji se krećemo. Istraživanje je otkrilo da redovite, desetominutne šetnje nešto bržim tempom (najmanje 40 koraka u minuti) značajno poboljšavaju izvršne funkcije poput planiranja i donošenja odluka te smanjuju promjene u bijeloj tvari mozga. Za one koji se rijetko kreću, svaka je aktivnost korisna, dok aktivnijima nekoliko brzih šetnji dnevno donosi dodatne kognitivne prednosti. Uvođenje kraćih, namjernih šetnji u svakodnevicu jednostavan je put do bistrijeg uma. Index

01.09. (14:00)

I u vašoj se glavi mijenja CEO i nadzorni odbori

Ljudski mozak reorganizira se četiri puta tijekom života

Ljudski mozak ne stari ravnomjerno, već kroz život prolazi kroz četiri ključne reorganizacije moždanih veza – u dobi od devet, 32, 66 i 83 godine, pokazalo je istraživanje Cambridgea objavljeno u časopisu Nature Communications. Najveća strukturna promjena događa se oko 32. godine, nakon čega slijedi najdulje razdoblje stabilnosti. Kasnije prekretnice, u 66. i 83. godini, označavaju faze starenja u kojima slabe veze između udaljenih područja, a mozak se više oslanja na lokalne cjeline. Studija dokazuje da mozak zadržava dinamiku i prilagodljivost kroz cijeli život. Index

18.08. (22:00)

San na gumb, mozak na steroide

Oreksinski lijekovi nova su revolucija u liječenju narkolepsije i poremećaja mozga

Nakon što su GLP-1 lijekovi transformirali liječenje pretilosti, farmaceutske kompanije razvijaju novu klasu lijekova na bazi peptida oreksina koji reguliraju budnost, pažnju i motivaciju. Prvi agonist oreksina, Takedin oveporekston, odobren je u kolovozu 2026. za liječenje narkolepsije jer učinkovito aktivira mozak i sprječava napade pospanosti te gubitka mišićne kontrole. Kompanije poput Eli Lillyja i Alkermesa ulažu milijarde u razvoj sličnih terapija. Istraživači vjeruju da bi oreksinski lijekovi ubrzo mogli pomoći i u borbi protiv ADHD-a, apneje, depresije te ovisnosti. Jutarnji prenosi The Economist

02.07. (13:00)

Prije prvih sijedih i ćelavosti

Iako se odraslima smatramo s 18 godina, mozgu za potpuni razvoj treba malo dulje

Iako zakonska odraslost nastupa s 18 godina, neuroznanost pokazuje da je mozak tada još daleko od dovršenog razvoja. Mit o 25. godini kao vrhuncu zrelosti zastario je; novija istraživanja otkrivaju da se različite moždane regije razvijaju neravnomjerno pod utjecajem genetike i okoline. Izvršne funkcije stabiliziraju se oko 20. godine, no integracija moždanih mreža i bijela tvar dosežu vrhunac tek potkraj dvadesetih (oko 29. godine), pa čak i u tridesetima. Odrasla dob stoga nije fiksan trenutak, već postupan, individualan proces koji se savršeno poklapa s globalnim osjećajem ljudi da postaju odrasli tek oko 29. godine. New Scientist, tportal

08.05. (00:00)

Mozak u celofanu

Imamo li zaista žličicu plastike u mozgu? Zapravo, vjerojatno ne

Američki ministar zdravstva RFK Jr. uznemirio je javnost tvrdnjom o “žlici plastike” u ljudskom mozgu, citirajući studiju iz 2025. koja bilježi dramatičan porast mikroplastike. Ipak, znanstvena zajednica poziva na oprez. Dok je studija tima Campen procijenila koncentraciju na 7 grama po mozgu, novije istraživanje iz Pekinga, koristeći strože protokole, izmjerilo je stostruko manju količinu – tek par zrna riže. Razlika proizlazi iz nesavršenih metoda detekcije koje često miješaju masnoće s plastikom. Iako je prisutnost mikroplastike neosporna, njezina točna količina i stvarni utjecaj na zdravlje još uvijek su predmet intenzivnog istraživanja, a ne gotova činjenica. IFL Science

06.05. (00:00)

Ponekad je stvar i u glavi

Otkriće u sivoj tvari: Ključ depresije krije se u dvije specifične stanice

Znanstvenici sa Sveučilišta McGill identificirali su konkretne promjene u ekscitacijskim neuronima i mikrogliji (imunološkim stanicama) kod osoba s depresijom. Analizom tkiva 100 osoba, utvrđeno je da ovi stanični poremećaji izravno utječu na regulaciju raspoloženja, odgovor na stres i upalne procese u mozgu. Za razliku od dosadašnjih istraživanja koja su promatrala šire regije mozga, ovaj precizni biološki uvid omogućuje razvoj ciljanijih terapija. Iako su potrebna dodatna istraživanja, otkriće predstavlja važan korak prema razumijevanju mehanizama poremećaja koji pogađa više od 264 milijuna ljudi diljem svijeta. 24 sata

03.05. (13:00)

Kad serveri ožive

Budućnost računalstva: Cortical Labs gradi biološke podatkovne centre

Australski startup Cortical Labs postavlja temelje prve svjetske mreže “bioloških podatkovnih centara” u Melbourneu i Singapuru. Njihov sustav CL1 integrira laboratorijski uzgojene ljudske neurone s klasičnom elektronikom. Ova tehnologija nadilazi puko teoretsko istraživanje; nakon što su neurone na čipu uspješno naučili igrati Pong, znanstvenici su sada savladali i pojednostavljenu verziju kultnog Dooma. Cilj je stvoriti energetski učinkovitija računala koja uče poput živih organizama, čime se briše granica između biološke inteligencije i hardvera. Bug donosi i ostale tjedne novosti iz svijeta tehnologije

19.04. (10:00)

Pamet u tegli

Čovjek koji je ukrao Einsteinov mozak: Anatomija jedne bizarne krađe

Nakon smrti Alberta Einsteina 1955. godine, patolog Thomas Harvey protuzakonito je prisvojio njegov mozak. Iako je genij želio kremaciju bez obilježja, Harvey je desetljećima čuvao mozak u staklenkama, naknadno dobivši uvjetno dopuštenje obitelji za znanstvena istraživanja. Harvey je uzorke slao stručnjacima diljem svijeta, a studije su sugerirale specifičnosti u parijetalnim režnjevima, povezanim s matematikom. Godine 1998. Harvey je vratio preostale dijelove bolnici u Princetonu. Tako je čovjek koji nije želio spomenik postao predmetom polustoljetne bizarne znanstvene potrage za tajnom genijalnosti. Ima i dokumentarac o tome. CBC, Interesting Engineering

12.04. (13:00)

Evolucija u rikverc

Pretjerano korištenje AI-a nam pegla mozak: Možda postajemo brži, ali zato postajemo gluplji

Tekst na Bugu istražuje fenomen kognitivne atrofije uzrokovane pretjeranim oslanjanjem na umjetnu inteligenciju. Autor prenosi iskustva korisnika koji, nakon šest mjeseci korištenja alata poput ChatGPT-a, više ne znaju samostalno sastaviti e-mail ili riješiti programerski problem bez tuđe “asistencije”. Za razliku od kalkulatora koji mijenja samo aritmetiku, AI eksternalizira sam proces razmišljanja i strukturiranja misli. Alarmantno je što alat postaje prvi instinkt čak i u duboko osobnim situacijama. Zaključak je gorak: postajemo produktivniji, ali individualno manje sposobni, čime stvaramo opasnu ovisnost o tehnologiji koja nam “prodaje natrag” našu vlastitu inteligenciju.

03.04. (18:00)

Tko je ugasio svjetlo u kontrolnoj sobi?

Mozak bez kormilara: Odakle zapravo dolaze naše misli?

Suprotno popularnom uvjerenju da u glavi imamo “glavni stožer” koji sakuplja podatke i donosi odluke, moderna neuroznanost i filozofija Daniela Dennetta tvrde suprotno. Naše misli nisu proizvod jednog unutarnjeg šefa (homunkulusa), već rezultat modela višestrukih nacrta. To znači da se u mozgu istovremeno odvija mnoštvo paralelnih procesa – od sjećanja i podražaja iz okoline do automatskih reakcija. Osjećaj jedinstvenog “ja” i linearnog razmišljanja zapravo je varka mozga koji naknadno povezuje taj kreativni kaos u smislenu priču. Mi nismo glas koji zapovijeda, već zbroj svih mreža koje neprestano improviziraju. Psychology Today