Zubobolja je stara milijune godina - Monitor.hr
Prekjučer (17:00)

I prahistorijske ribe su trebale zubara

Zubobolja je stara milijune godina

Osjetljivost zuba nije samo posljedica karijesa ili parodontoze – to je evolucijsko prokletstvo koje smo naslijedili od prvih zuba što su se razvili kao osjetilni organi na oklopima pradavnih riba. Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Popular Mechanics, korijeni osjetljivosti zuba sežu duboko u pradavne vode ordovicijskog oceana, u doba kada su prve oklopljene ribe razvile dentikule – osjetilne izrasline nalik zubima na površini tijela. Ti dermalni dentikuli nisu služili za žvakanje, već su imali funkciju svojevrsnog osjetila, senzornog organa povezanog sa živčanim sustavom. Igor Berecki za Bug.


Slične vijesti

Srijeda (16:00)

Šišmiši imaju konkurenciju

Čovjek može pomoću zvuka ne samo otkriti gdje se neki predmet nalazi, nego i prepoznati njegov oblik i gibanje

Eholokacija je sposobnost snalaženja u prostoru pomoću reflektiranog zvuka. Najpoznatiji su po tome šišmiši, koji ispuštaju ultrazvučne signale visoke frekvencije. Ti se valovi odbijaju od prepreka u okolini i vraćaju se u njihova mala ušesa, dajući im prostornu sliku svijeta oko sebe. Kod dupina je stvar slična, samo u vodenom okolišu. Nova studija japanskih znanstvenika otkriva kako ljudski mozak može naučiti interpretirati reflektirani zvuk kao trodimenzionalnu prostornu informaciju. Drugim riječima – moguće je „vidjeti“ zvukom. I to nije metafora. Igor Berecki za Bug

Utorak (14:00)

Debljina izlazi iz ormara – s punom znanstvenom biografijom

Pretilost na 11 načina: nova genetika briše stari kalup

Nova genetska studija otkriva da pretilost nije jedno stanje, već najmanje jedanaest različitih bioloških endotipova – od hormonalnih i imunosnih poremećaja do razlika u inzulinskoj regulaciji. Analizom podataka više od dva milijuna ljudi, znanstvenici su identificirali 743 genetske regije povezane s debljinom. Ovakav pristup otvara put personaliziranim terapijama i ruši stereotipe o pretilosti kao isključivoj posljedici loših navika. Umjesto jedne dijagnoze za sve, medicina se sve više okreće nijansiranom razumijevanju – jer isti kilogrami mogu imati vrlo različite korijene. Igor Berecki za Bug

Utorak (10:00)

Kad je uho važnije od oraha, a stražnjica služi modnim eksperimentima

Prvi znakovi životinjske kulture? Čimpanze se ukrašavaju travom bez ikakve koristi

U ugandskoj džungli čimpanze su razvile neobično ponašanje – umetanje travki u uši i, kasnije, u stražnjicu. Ponašanje se širi unutar grupe bez praktične svrhe, no zadržava se i prenosi, što sugerira rane oblike kulture. Kao i ljudi s tetovažama ili TikTok izazovima, čimpanze oponašaju beskorisne trendove radi pripadnosti grupi. Znanstvenici to vide kao mogući znak simboličke komunikacije, što ruši granicu između ljudske i životinjske kulture. Možda nismo toliko posebni – ili su čimpanze naprosto modno osviještenije nego što mislimo. Bug

Nedjelja (23:00)

Ne vjeruj meme-ovima, za tvoje dobro

‘Pij vodu gdje je konji piju, jedi one gljive na kojima su komarci’: fact-check prirodnih „mudrosti“

Liječnik s intenzivne Igor Berecki za Bug reagira na viralni „meme“ koji nudi navodne drevne prirodne mudrosti – od toga da je dobro piti iz izvora gdje konji piju (jer je to znak čiste vode), do toga da bereš gljive s kukcima. Analiza pokazuje da su neke tvrdnje romantične, neke benigno pogrešne, a neke opasne po život. Iako ponekad zvuče logično ili inspirativno, ovakve poruke često miješaju poluistine i mitove koji mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Ukratko: priroda je lijepa, ali medicina je preciznija.

17.07. (20:00)

Alexa, što kaže moj hrčak?

AI Dolittle: Kako algoritmi pokušavaju razumjeti jezik životinja

Umjetna inteligencija sve češće se koristi za dešifriranje komunikacije među životinjama – od kliktanja dupina do cijukanja štakora. Algoritmi strojnog učenja analiziraju zvukove, geste i kontekstualne podatke kako bi prepoznali emocionalna stanja ili simbolička značenja. Projekti poput CETI-ja i Earth Species Projecta pokušavaju napraviti ono što je nekad bilo rezervirano za doktora Dolittlea – omogućiti komunikaciju između vrsta. Iako još ne možemo „razgovarati“ sa psom, AI već zna prepoznati kad je kokoš uzrujana, a štakor pod stresom. Sljedeći korak: pregovori s mačkom. Igor Berecki za Bug

16.07. (14:00)

Tehnologija kuha i operira, a mi gledamo u tanjur i trbuh s istom nevjericom

Kuhanje i operiranje na daljinu: Kad robot peče steak i vadi žuč

Humanoidni roboti sve uspješnije ulaze u sfere koje su dosad bile rezervirane za ljude – od kuhanja do kirurgije. Kineski Dobot Atom precizno priprema steakove na daljinu pomoću VR sustava i haptičke tehnologije, dok na Johns Hopkinsu robotski kirurg samostalno uklanja žučne mjehure bez ljudske pomoći. Oba slučaja pokazuju koliko su strojevi postali osjetljivi, prilagodljivi i autonomni – i koliko se brzo briše granica između korisne asistencije i potpune zamjene čovjeka u složenim zadacima. Bug

15.07. (15:00)

Kad te Sunce doslovno udara u glavu

Toplinski valovi napadaju mozak: kad vrućina poremeti signale u glavi

Ekstremna vrućina ne utječe samo na srce i bubrege, nego ozbiljno narušava rad mozga. Visoke temperature mogu izazvati poremećaje u moždanoj signalizaciji, napadaje, delirij i pogoršanja neuroloških bolesti. Posebno su ranjivi epileptičari, stariji i osobe na psihotropnim lijekovima. Vrućina mijenja rad sinapsi, ometa termoregulaciju i može oštetiti neuronsko tkivo. Igor Berecki za Bug

12.07. (15:00)

Sunce te ljubi... dok ne zasvrbi

Berecki: Alergija na sunce ne postoji, ali postoji imunosna preosjetljivost na UV zračenje

Opekline od sunca nisu alergija, već – reakcija na neoprezno izlaganje. Prava “alergija na sunce” je imunosna preosjetljivost na UV zračenje, a ne na kemijski sastav Sunca. Najčešća forma je polimorfna svjetlosna erupcija (PMLE), dok kronični aktinični dermatitis (CAD) i rijetke nasljedne bolesti poput eritropoetske protoporfirije (EPP) predstavljaju ozbiljnije rizike. Fotokontaktni dermatitis nastaje kada UV zračenje aktivira kemikalije u lijekovima ili kremama. Razumijevanje ovih reakcija i odgovorno izlaganje ključni su za izbjegavanje dugotrajnih posljedica. Igor Berecki za Bug

10.07. (13:00)

Hipotalamus na bolovanju, dopamin preuzeo kuhaču

Mozak jede prvi: kako nas ultra-prerađena hrana vara da smo gladni

U središtu ove priče nije želudac, nego mozak – i to hipotalamus, mali ali moćni komandni centar koji regulira glad, žeđ, hormon stresa i ponašanje hranjenja. On prima informacije o stanju metabolizma, razini šećera u krvi, količini pohranjenih masti i hormonima poput grelina i leptina. Kad sve te podatke obradi, hipotalamus ti pošalje signal: “Stani, sit si”. No, ako mu svakodnevno šaljemo poruke pune emulgatora, aditiva, umjetnih aroma i hiper-ukusnih kombinacija šećera, soli i masti, njegov mehanizam odlučivanja s vremenom se počinje kvariti. Zbunjuje ga što ta hrana ne dolazi s uobičajenim nutritivnim obrascima koje je mozak tijekom evolucije naučio prepoznavati kao „pravu“ hranu.

Ultra-prerađena hrana (UPF) dizajnirana je da maksimalno stimulira centar za nagradu u mozgu, potičući nas na prejedanje bez stvarnog osjećaja sitosti. Zahvaljujući idealnoj kombinaciji okusa, teksture i kemijskih dodataka, takva hrana izaziva kratkotrajno zadovoljstvo i ovisničko ponašanje. U spoju s modernim tempom života i lakoćom dostupnosti, UPF postaje moćan alat samodestrukcije – uz iluziju da još uvijek imamo kontrolu. Igor Berecki za Bug

08.07. (11:00)

Kad ti je dan preletio – a nisi ni kavu popio

Subjektivna percepcija vremena: Zašto vrijeme leti (i kako ga prizemljiti)

Iako satovi mjere vrijeme precizno, naš mozak to doživljava vrlo subjektivno. S godinama, zbog rutine, manje novih iskustava i neurokognitivnih promjena, vrijeme nam djeluje sabijenije i brže prolazi. Psihološke teorije objašnjavaju da bogat sadržaj usporava doživljaj, dok monotonija sve komprimira. Stariji mozak se sve više oslanja na vanjske pokazatelje, a proporcionalna i logaritamska percepcija dodatno „ubrzavaju“ godine. No, mindfulness i razbijanje rutine mogu prevariti naš unutarnji sat i usporiti vrijeme – barem u glavi. Igor Berecki za Bug.