“U svojim vizijama, a nemojte se nikad smijati Todorićevim vizijama, gazda Agrokora sebe vidi kao predsjednika Uprave svoje privatne Republike, a nju pak kao korporativnu utopiju, zatvoreni, održivi spoj poljoprivredno-industrijskog kombinata, trgovačkog lanca i klasične države, sa golemim supermarketima kao državnim institucijama i kvartovskim trafikama kao, hm, tijelima lokalne samouprave. Pitate li mene, to je država za koju vrijedi dati krv”, piše Boris Dežulović za Slobodnu.

Video: Ovo je najbrži Scirocco na svijetu – 402m za samo 8.181 sekundu!

Nakon pola godine na privremenoj slobodi, Vojislav Šešelj mora se sutra vratiti u Haag. Šešelj je već prošlog tjedna najavio da se neće dobrovoljno predati, ali da neće ni bježati. Ako Šešelja treba uhititi, najprije mu treba utvrditi identitet i donijeti odluku o izručenju. On tada ima pravo na žalbu i postoje rokovi prema kojima sud mora odgovoriti na žalbu, zatim to sve ide ministru pravosuđa pa u idealnijm uvjetima izručenje traje otprilike dva tjedna. HRT

Svjedok o optužnici za izvlačenje novca: Novac sam u kuvertama nosio Klemmu, dao bih mu ga na ruke ili ostavio u kafiću

Obitelj mesoždera: Jedu samo neslano meso – oko 5 kg/dan

U ponovljenom suđenju Velibor Šolaja, bivši pripadnik 9. gardijske brigade, proglašen je krivim zbog ratnoga zločina u Medačkom džepu 1993. i osuđen na pet godina zatvora. Šolaja je osuđen da je nepoznatu staricu koju su gardisti izvukli iz kuće tijekom operacije oko mjesta Čitluk ubio zajedno sa suborcem Josipom Mršićem kojemu se za to djelo sudi u zasebnom postupku. Iako nije prvi pucao, sudac je rekao da nije ključno od čijega je metka žena poginula, jer je i Šolaja imao namjeru da je usmrti. Jutarnji

Koliko puta vam se dogodilo da se sjetite neke scene iz nekog filma, ali se ne možete nikako sjetiti njegovog naslova? Ili glumca koji je u njemu glumio? Redatelja? Niste jedini, očito, jer na Forum.hr ima diskusija na tu temu koja broji 526 stranica… Zanimljivo štivo. Forum.hr

Ovogodišnji pobjednik Cannes film festivala Dheepan priča je o bivšem vojniku iz Šri Lanke koji se kao imigrant u pariškom getu bori za opstanak. Radnja se poklapa sa aktualnim problemom imigranata koji masovno stradavaju pokušavajući se dokopati boljeg života u Europi. Iako kaže kako je scenarij pisao prije pet godina, redatelj Jacques Audiard kaže da će mu biti drago ako film pomogne u podizanju svijesti javnosti o problemu. Yahoo News

Noam Chomsky: The New York Times je čista propaganda

Na češkoj televiziji počeo se prikazivati reality show Odmor u Protektoratu u kojem su natjecatelji podvrgnuti životu pod nacističkim režimom. Suočit će se s neimaštinom hrane i osnovnih potrepština, a prolazit će i kroz simulirane zračne napade te ispitivanje Gestapoa – njemačke državne tajne policije. Oni koji ‘prežive’ dobit će milijun čeških kruna (272.000 kuna). 24sata

Kako je ‘nacistički Indiana Jones’ za Hitlera tražio Sveti gral

Bernarda Cecelja iz Varaždinskih Toplica uspješna je poslovna žena, vlasnica tvrtke za proizvodnju madraca koju je otvorila 1998. Karijeru je počela tek u 45. godini, a danas ima dvije tvornice i pet tvrtki u nekoliko država. Ostalim ženama poručuje da nikad nije kasno te da se ne smiju bojati. “Kao žena nametnula sam se muškom svijetu, a uspjeh me nije promijenio. Nemam kućnu pomoćnicu, sama kuham, peglam i čistim”, kaže Cecelja. Večernji

Četiri godine od otvorenja kontroverznog projekta Cvjetni Tomislava Horvatinčića u Zagrebu pola luksuznih stanova, njih 25, još stoji neprodano. U gradnju je uloženo 108 milijuna eura kroz kredite Hypo banke i njezinih povezanih društava, koji još nisu vraćeni. Horvatinčić u godinu dana mora vratiti 716 milijuna kuna. Dva stana vrijedna milijun eura kupio je Zdravko Mamić. 24sata

Koliko fotografije proizvoda na pakiranju odgovaraju njegovom stvarnom izgledu?

Bauk: Jedini europski medij koji je objavio da Hrvatskoj prijeti grčki scenarij je Bild, to je irelevantni tabloid

U zadnjih 10 godina ukupna stavka proračunskih rashoda po računskom planu “HŽ modernizacija” iznosi 8,48 milijardi kuna, te još 16 milijardi kuna subvencija iz proračuna, piše Index. To znači kako je prosječan radnik dao samo za željeznice oko 18.800 kuna, ili 1.880 kn godišnje. Za HAC su vozači kroz trošarine državnim autocestama uplatili 9,2 milijarde kuna, ili oko 6.400 kuna po vozilu, tj. 900 kuna godišnje. Za domaću poljoprivredu u zadnjih 10 godina izdvojili smo 31 milijardu kuna, ili oko 3.900 kuna godišnje po zaposlenom.

Pripreme za Schengen: Granična policija dobila 60 novih vozila vrijednosti 2.5 milijuna eura

Kao lijek za stres često se preporuča meditacija, koja je navodno dobra za sve i nema loših posljedica. No ispostavilo se da je to zapravo mit, jer najnovije istraživanje pokazuje da meditacija zapravo nanosi više štete nego koristi jer može izazvati depresiju. Također je mit da meditacija može promijeniti osobu i njen karakter.

Započinje li Komadina veliku bitku u SDP-u?

Nekoliko nevladinih udruga, na čelu s Centrom za građansku hrabrost i Protagorom, reagiralo je na slučaj u Kninu, gdje su napadnute nastavnice koje su se pobunile protiv blagoslova na maturalnoj proslavi. Udruge traže od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da zaštiti prava nastavnika koji su se usprotivili “religijskoj nasrtljivosti”, te prava učenika i njihovih obitelji koji su diskriminirani prisilnim sudjelovanjem u obredu religije koju ne prakticiraju. Slobodna

Europska unija je odustala od regulacije kemikalija koje poremećuju endokrini sustav kako bi udovoljila američkim zahtjevima u pregovorima oko Transatlantskog partnerstva o trgovini i investicijama, otkrivaju dokumenti. Unija je u pregovore ušla s listom 31 štetnog pesticida, a od mjera se odustalo nakon što su Amerikanci zatražili da se zabrana zamijeni stavkom o potrebi za “dodatnim istraživanjima”. Guardian

Za podnošenje zahtjeva za otpis duga ostalo je još mjesec dana, a od 70 tisuća očekivanih, odobreno je tek 8.310 zahtjeva. Jedan od razloga zašto više ljudi nije tražilo otpis duga je taj što oni ili članovi njihove obitelji imaju štednju ili pak nekretninu, pa onda odustanu od zahtjeva za oprost duga. Novi list

Zakoni o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti namjerno su sastavljeni konfuzno jer ne donose ništa konkretno osim nastavka krađe u zdravstvenom sustavu i potpune privatizacije istog, optužuje Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. Posebno ministru Vargi zamjera što je kazao da će nešto dogovoriti s Ivicom Todorićem, nakon što je ovaj dobio zabranu vađenja krvi u Konzumu. T-Portal

HDZ i dalje uživa najveću potporu među biračima, no ovog im je mjeseca potpora pala, a SDP-u se povećala, iako još zaostaje, pokazuje najnovije istraživanje Crobarometar. HDZ je tako mjesec završio s potporom od 29,4%, SDP je pak, imao rast nakon travanjskog poniranja i sada mjesec završavaju s 21,1% potpore. Dnevnik.hr

Na američkom vojnom poligonu u Njemačkoj u tijeku je najveća ovogodišnja vojna vježba NATO-a Combined Resolve IV, u kojoj sudjeluje 4700 vojnika iz 13 članica NATO-a i tri partnerske zemlje, a među njima je Hrvatska. “Ovo je poruka Rusiji. Na NATO-ovu summitu u Walesu 28 zemalja složilo se da je ruska okupacija Krima protuzakonita i da je u 21. stoljeću neprihvatljivo silom mijenjati međunarodno priznate granice. Kao Savez moramo biti sigurni da smo se spremni boriti zajednički i suprotstaviti agresiji”, kazao je novinarima američki general Ben Hodges najavljujući vježbu koja traje od 18. svibnja do 6. lipnja. Jutarnji

Predstečajne nagodbe su eksperiment nezabilježen u suvremenim društvima, koji je hrvatske građane koštao milijarde kuna, tvrdi sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić. “Nisam previše uvjeren u dobre namjere onih koji su predlagali i pisali predstečajni zakon, pogotovo njegove izmjene, jer da su one postojale, bilo bi sluha za kritike koje je struka upućivala od prvog dana te se zakon mogao brzo izmijeniti tako da se spriječe njegove teške posljedice na gospodarstvo te poimanje pravde i poštenja”, kaže Kolakušić. T-Portal

U veljači ove godine Britanca Seana O’Briena skupina anonimaca snimila je kako pleše u klubu te je njegova slika objavljena na internetu, kako bi ga ismijali. No većina ljudi stala je na stranu O’Briena, te su kritizirali neodgojenost i glup smisao za humor i pokrenuli cijelu akciju borbe protiv bullyinga. Za O’Briena je organizirana i velika zabava u L.A.-u na koju su došli i mnogi poznati. Telegram

Trgovci se žale zbog učestalih krađa kojima nikako ne mogu stati na kraj. Najčešće se kradu skupa alkoholna pića, vina, kava, skuplje čokolade i bombonijere, kozmetika, sirevi, suhomesnati proizvodi, zapravo, što se može sakriti u torbu, pod kaput, u džep. No kako svaka krađa do 2000 kuna po zakonu spada u prekršaj, što znači da bi trgovci počinitelje morali privatno goniti, puno ih se izvuče nekažnjeno, a puno je onih koji ostaju neuhvaćeni. Večernji

Jumbo-plakat na kojemu novi proizvod za mršavljenje reklamira vitko žensko tijelo u kupaćem kostimu, uz poruku Are you beach body ready?, nedavno je izazvao protest tisuća prosvjednika u Londonu, dok je 44.000 ljudi potpisalo peticiju da se uklone sporne reklamne poruke. Na kritike je reagirao proizvođač tableta za mršavljenje, na čijem se Twitteru moglo pročitati i da feminizam nije izgovor za debljinu. Novi list

10 zanimljivih stvari koje sigurno niste znali o Alfa Romeu!

Čak 61% ispitanika priznalo je da šalje pisane poruke tijekom vožnje, njih čak 33% šalje ili čita e-mail poruke tijekom vožnje, a njih 28% surfa Internetom. Nije pozitivno ni to što njih 10% fotografira sebe same i potom to postavlja na Instagram, 27% tijekom vožnje koristi Facebook, a njih 14% Twitter. ICT Business

Proglašavanje takozvanog Liberlanda, blagonaklono nazivanog ‘najnovijom europskom državom’, popraćeno je u medijima s mnogo simpatija. Formiranje nove, ‘slobodne države’, u prostoru koji je do prije 20 godina bio predmet oružanog sukoba naizgled prokazuje višedesetljetnu promašenost politika postojećih država u regiji. No riječ je zapravo, upravo suprotno, o egzibicionističkom projektu s ciljem propagiranja ekstremne varijante istih tranzicijskih politika. Bilten

Izbornik hrvatske reprezentacije Niko Kovač obznanio je imena 30 igrača na koje računa za predstojeći prijateljski ogled s Gibraltarom te kvalifikacijski dvoboj protiv Italije. Nema Luke Modrića, zvijezde Reala i ponajboljeg hrvatskog nogometaša, koji će zbog ozljede propustiti utakmicu protiv Italije na Poljudu. Ćorluka je pozvan iako je isključen protiv Norveške, što znači da će igrati samo protiv Gibraltara. Nakon duže vremena u reprezentaciji su opet Rebić i Nikola Kalinić, a prvi poziv je dobio Šitum. T-Portal, Goal.com

Umjetnički radovi u Veneciji oslikavaju, čini se, apokalipsu suvremenoga neoliberalnog svijeta. Usprkos ili upravo zbog toga, tržište umjetnina doima se stabilnijim nego ikada. Dok migranti u Veneciji prodaju lažne Gucci torbice i selfie-štapove, posve isključeni iz ‘realnosti’ Bijenala, umjetnost uglavnom pokazuje svoju trulu impotenciju, posebice kad se zna da je namijenjena uglavnom eliti koja je sporadično spremna i ovakvim načinom upozoriti preostalih 99 posto čovječanstva na svjetsku bol, pišu Novosti.

Zbog dvoje umrlih u vozilu Hitne splitska bolnica naplaćuje parkiranje

Turkmenistan: Predsjednik otkrio zlatno-brončanu statuu sebe i konja, sve na velikom komadu mramora

U zadnjih 30-ak godina vrlo se agresivno provodi kampanja za pravo na pobačaj, a iza svega stoje moćne farmaceutske tvrtke koje ih materijalno podupiru i zarađuju na abortusima: pobačeni fetusi često se koriste za izradu kozmetike, cjepiva i lijekova te u prehrambenoj industriji za izradu posebnih okusa (Pepsi, Nestle i drugi), a neki tvrde da se u Kini i Tajvanu čak i jedu – dijelovi su to prezentacija objavljenih na portalu katoličkih teologa Vjera i djela, koje se, prema saznanjima GOOD inicijative, prikazuju i predaju na nastavi vjeronauka u pojedinim srednjim školama. Jutarnji

Procesorska snaga povećana čak bilijun puta od 1956.

“Ova paralela – J. Bond, agent s dozvolom za ubijanje, naprama ‘udbaškim’ likvidatorima koji su zločine počinili u Njemačkoj – zakašnjelo mi, ali tek kad je to bilo moguće, pada na pamet ovih dana, kad se očekuje izlazak reprinta moje knjižice ‘Principi krimića’. Naime, dok sam u blaženo kriminalnoj nevinosti našeg nekadašnjeg društvenoga sistema doticao i problematiku ‘političkoga krimića’, nije mi bilo, niti moglo biti poznato da i jugo-agenti špartaju po svijetu, te da na svoje načine ubijaju one Zle, za koje im je rečeno da su protivnici Dobra, koje i kakvo zastupaju njihovi nalogodavci. Između Mašte i Stvarnosti samo je tanka crta, koja ljudsko biće tjera ka ‘krimiću’, pa neka se snađe tko umije i može”, piše Igor Mandić. Lupiga

“Način na koji se prikazuju žene i djevojke u medijima je naglašeno seksualiziraniji nego ranijih desetljeća. Medijska slika koja se sa svih strana nameće posvuda je ista – žena i djevojka prvenstveno mora biti seksi da bi imala vrijednost, što izuzetno šteti izgradnji identiteta i vlastitom doživljaju kod mladih djevojaka. Posebno je to vidljivo kod malenih djevojčica koje, što je normalno, žele imitirati svijet odraslih žena, pa tako preuzimaju neka seksualizirana ponašanja. Danas je prepoznato da prerana seksualizacija donosi štetu dječjem razvoju, kao djevojčica, tako i dječaka, koji rano usvajaju stav prisutan u društvu da se djevojke procjenjuje po izgledu i da ih se tretira kao objekte”, tvrdi psihologinja Jasna Belamarić. Novi list

Zagreb: Natječaj od 20 milijuna kuna pet mjeseci nije gotov, rupe ostaju na cestama

“Ne mogu reći da je gledanje Eurovizije čisti gubitak vremena jer je uvijek zanimljivo vidjeti što će se svake godine promijeniti, koliko god samo glasanje bilo predvidljivo. Austrijski je Eurosong, na primjer, bio pretežno crn, predratni i poratni. Dueti su bili in i svaki je drugi nastup bio hetero par koji se intenzivno gleda u oči i voli. Možemo nagađati zašto je duet dominirao, ali mislim da to ima veze s pokušajem ‘normalizacije’ Eurosonga nakon prošlogodišnje ‘devijacije’ po imenu Conchita Wurst. Jasno je da to nije prošlo jer su svi gejevi i žene koje Eurosong vole i prate glasali za najzgodnijeg tipa večeri”, piše Muf.

Hit badići ovog ljeta sada 50% povoljnije

Islamska država je prijetnja i za ugroženu vrstu sjevernog ćelavog ibisa u blizini Palmire

Imotska Vodoprivreda drži svojevrsni rekord u Hrvatskoj kada je u pitanju najniže isplaćena otpremnina nekom radniku, nakon što je tvrtka, nakon trogodišnjeg stečajnog postupka, likvidirana. Riječ je o radniku Marijanu Gudelju koji je dobio 57,43 kune otpremnine. Slično je prošlo i ostalih 44 njegovih kolega koji su ostali u krugu posljednjih za isplatu otpremnina, u kojem najveća otpremnina iznosi 2.022,20 kuna, a većina ih iznosi 100, 200, 300, ili 400 kuna. Radnici, ali i Porezna uprava, Ministarstvo financija, Agencija za osiguranje radničkih potraživanja, dobili su samo 1,625 posto utvrđenih potraživanja odlukom Trgovačkog suda u Splitu. Slobodna

Izraelski profesor sa sveučilišta u Jeruzalemu Yuval Noah Harari je The Telegraphu ispričao kako on vidi napredak čovječanstva i tehnologije. Prema njemu, u budućnosti je neizbježno ‘stapanje’ ljudi i tehnologije te će za oko 200 godina, planetom šetati kiborzi, odnosno ljudi koji će imati neke mehaničke dijelove. “Bit će to najveća evolucija u biologiji još od postanka života”, rekao je Harari. No, ova evolucija neće biti dostupna svima, pa tako Harari zaključuje kako će se razlika između bogatih i siromašnih sve više povećavati pa će u budućnosti “bogati moći živjeti vječno, dok će siromašni izumrijeti”. Zimo

Planinarenje: Iako sunce prži i svibanj je, u pohodu na najviši vrh Velebita hodamo po nanosima snijega

“Tijekom prošlog tjedna samozvana Islamska država ostvarila je dvije uvjerljive vojne pobjede. U Siriji je zauzela grad Palmiru, a u Iraku grad Ramadi. Zapadni analitičari tješe se da vojni uspjesi Kalifata zapravo nisu posljedica njegove snage, nego slabosti sirijske i iračke vojske. Vjerojatno je jedino djelotvorno rješenje za zaustavljanje i uništenje Islamske države vojna suradnja s Iranom, koji je već izrazio pripravnost da u borbu pošalje svoje vojnike, samo što bi ih trebalo opskrbiti modernim naoružanjem. No zbog neprijateljskih odnosa Amerike i Irana, takvo se rješenje više čini utopijom nego temeljem za vojno uništenje Islamske države, piše Damir Matković u još jednom vrlo dobrom tekstu o globalnoj politici.

Hrvatska je po stupnju informatizacije javne uprave jedna od najnaprednijih europsklih zemalja, rekao je premijer Milanović na investicijskoj konferenciji Invest HR. Govoreći o imidžu zemlje, Milanović je ocijenio da na imidž utječe i otvorenost zemlje, spomenuvši u kom kontekstu irski referendum o istospolnim brakovima: “Mala smo zemlja i moramo biti otvoreni, ne možemo biti zakopčani, rigidni i zatucani, naročito u turizmu”. N1

Sjajni studentski kratki animirani film, hommage Miyazakiyu, potpuno osvojio internet preko vikenda

Međunarodni tim znanstvenika otkrio novu vrstu ptice – sečuansku grmušu koja obitava u pet planinskih područja središnje Kine

Poplava u Srbiji: Krupa razbijala prozore i izloge u Golupcu, kolona vozila pod vodom

Šteta koju uzrokuje virus ospica na dječji imuno-sistem može trajati i tri godine, čineći djecu podložnima za mnoge vrlo ozbiljne bolesti; prije se smatralo da ova osjetljivost traje samo mjesec – dva.

Istraga o štednim računima hrvatskih državljana u stranim bankama, koju zajednički provode Ministarstvo financija, Porezna uprava i USKOK, koncentrirala se, u zadnjoj fazi, na šest hrvatskih državljana. Kako doznaje Telegram, riječ je o osobama koje imaju prebivališta u četiri hrvatska grada: Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu. Provjerom njihovih primanja i stanja imovine jasno je da nisu mogli priskrbiti tolike iznose na štednim računima u inozemnim bankama. Iznosi oročenih sredstva iznose oko milijardu kuna. Od prve informacije, koja se odnosila na ukupno 20 hrvatskih državljana s astronomskim iznosima štednje, 14 osoba je dalo legitimna objašnjenja podrijetla novca na računima.

Nicholas Loeb, bivši zaručnik glumice Sofije Vergare zatražio je skrbništvo nad dva embrija koja su njih dvoje zajedno dali zamrznuti. Sudac Vrhovnog suda Lawrence Cho presudio je da Nicholas Loeb može podnijeti tužbu, što će biti prvi put na svijetu da netko traži skrbništvo nad embrijima. Još u kolovozu zatražio je da embriji ne budu uništeni, što je navodno bila želja glumice.Christina Goodrich, odvjetnica Nicholasa Loeba, izjavila je da je sudbina embrija privatna borba bivšeg Vergarina zaručnika. “Moj klijent zaista misli da su ta dva embrija njegove kćeri”, rekla je Goodrich. Huffington Post

Švicarska porezna uprava počela je objavljivati imena mogućih utajivača poreza iz inozemstva, čime reagira na brojne zamolbe za pravnu pomoć. Francuska, Njemačka, Rusija, Indija i još nekolicina zemalja traže od Švicarske informacije o mogućim utajivačima poreza, koja je na te upite reagirala objavom imena tih osoba u službenom listu, koji je na internetu dostupan svim zainteresiranima. Među osobama čija su imena objavljena nalaze se i poznate osobe. Jedan od njih je i Francisco Jose Ortiz von Bismarck, praunuk prvog njemačkog kancelara, u čijem je slučaju Njemačka zatražila od Švicarske pravnu pomoć. Poslovni, DW

‘Blow Out’: De Palmina oda stvaranju filmova

Najveći dužnici vjerojatno nikada neće vratiti svoje kredite i samo su kap u moru propalih projekata. Šaroliko društvo kontroverznih poduzetnika onih protiv kojih se vode istrage, nekad moćnih političara, propalih investitora koji su obećavali elitne vile i stanove, tvrtke iz Cipra, Švicarske… Vlasnici su to 20 tvrtki bez zaposlenih kojima su banke odobrile dvije milijarde kuna kredita. 24sata su došli do popisa najvećih dužnika koji teško da će ikad vratiti svoje kredite. Ali dvije milijarde “sprženih” kuna je tek kap u moru bankarskog novca koji je otišao na uglavnom propale projekte. Čak 676 tvrtki bez ijednog zaposlenog duguje bankama 4,1 milijardu kuna.

Grčić: Strane investicije su u 2014. iznosile 2,8 miljarde eura, što je treći najbolji rezultat od neovisnosti, četiri puta više nego 2013

“‘Danny Collins’ je komična drama navodno po istinitim događajima koja u centru pažnje ima ostarelu pop-rock zvezdu na putu temeljne promene života i iskupljenja… Apsolutno [ga] maestralno igra Al Pacino. Ovakvi izgubljeni ‘rockstar’ ekscentrični likovi nisu nešto po čemu ga pamtimo, ali doza teatralnosti s kojom je Danny zamišljen potpuno odgovara Pacinovom senzibilitetu”, piše Monitorov filmski kritičar Marko Stojiljković o novom Pacinovom filmu. Monitor

Zaista ne bih želeo da se foliram i pravim se da ‘Mad Max: Fury Road’ ne postoji. Mislim, film je fenomen na toliko nivoa, o njima pišu svi i svugde, gleda ga se po nekoliko puta. Pisao bih i ja o njemu na ovom mestu, ali nema smisla: pišem već na dva, a neukusno je istu priču prepričavati triput. Uostalom, film je sjajan, shvatite to kao moju preporuku i trk u obližnji multipleks.

Ja bih se, međutim, posvetio filmu koji sam pogledao između dva gledanja ‘Mad Maxa’ i koji je imao tu nesreću da se pojavi na kino-repertoaru u slično vreme kao i verovatno najveći hit godine. Budite solidarni, pa učinite isto. Film se zove ‘Danny Collins’, u pitanju je komična drama navodno po istinitim događajima (iako je 99% filma fikcija) koja u centru pažnje ima ostarelu pop-rock zvezdu na putu temeljne promene života i iskupljenja. Naravno, nema tu ničeg novog i neviđenog, možemo se setiti barem desetak naslova sa sličnom premisom, ali štos je u tome da je ‘Danny Collins’ primer filma koji je od početka do kraja urađen kako treba.

Počnimo od same priče koja je uverljivo najslabiji deo filma, ali je treba shvatiti kao osnovu na koju su nakačeni bolji delovi: sjajno raspoloženi glumci, lepi vizuali i kvalitetno odabrana muzika. Danny je, rekoh, ostarela muzička zvezda. Nekad je imao snove da bude veliki umetnik, uzor mu je bio Lennon, ali nakon jednog loše primljenog albuma potpuno se predao muzičkoj industriji, prestao je biti muzičar i postao “showman” koji izvodi preproducirane ljigave pop-pesme sa svojih “best of” kompilacija za sredovečne i starije gospođe u publici. Bol u duši je lečio kokainom i brakovima, pa razvodima sa sve mlađim i površnijim ženama.

Kada za rođendan od svog menadžera i najboljeg prijatelja Franka (Plummer) dobije pismo koje mu je Lennon lično napisao, a koje se spletom okolnosti zagubilo i ostalo skriveno 40 godina (to se zapravo dogodilo engleskom folk-muzičaru po imenu Steve Tilston), Danny reši da promeni svoj odnos do života. Seli se u hotel u New Jerseyu, bataljuje drogu, smanjuje alkohol i ponovo počinje da piše pesme. Razvija osećanja za upravnicu hotela Mary (Bening) i, sve u svemu, počinje da liči na pristojno ljudsko biće. Međutim, sve je to tek priprema za pravo iskušenje: upoznavanje sa svojim odraslim sinom (Cannavale) kojeg nikad ranije nije video, koji ima svoj život, ženu (Garner) i kćerkicu. Problem je u tome što Danny više ne zna šta je to normalan život. Nisu u pitanju samo droga i alkohol, nego celokupan “celebrity” status, novac, slava… Danny je lik za javnu upotrebu, a kao ličnost je jedan zbunjeni i preplašeni, uglavnom smešni čovečuljak.

Takve filmove smo već gledali, u rasponu od dramuljina sa Hallmark kanala do relativno ozbiljnih art-filmova, a odnost ličnosti i lika za javni nastup je jedna od večitih umetničkih tema. Moralni preporod likova, njihovo iskupljenje i napuštanje starih nazora, hajdemo reći čak i njihovo konačno odrastanje u zrelim godinama, isto tako je sasvim legitimna filmska tema.

Osim Dannija kao centralnog lika u filmu, ostali su uglavnom tanki poput papira, potpuno stereotipni i teško ih je zamisliti u stvarnom životu. Odrasli sin koji prezire oca-klauna i koji je besan na njega, na sebe, na život. Njegova žena puna ljubavi i podrške. Njegova preslatka hiperaktivna kćerkica. Pa onda Mary, duhovita, ponosita i odlučna sredovečna žena s integritetom. I njenih dvoje radnika, beskrajno simpatičnih, ali potpuno blentavih školaraca. Pa duhovito-cinični najbolji prijatelj pun zajedljivih komentara i mudrih saveta. Pa najnovija buduća bivša zaručnica–sponzoruša i njen mamlaz. I tako dalje.

Naravno, glumci s takvim likovima i u Fogelmanovom opuštenom stilu režije imaju slobodu da ih interpretiraju i da im udahnu život. Annette Bening je na tom planu standardno dobra, njena Mary postaje draga osoba. Cannavalea kupujemo u potpunosti, odnosno njegov bes, i pored toga što je njegov lik klasična poluga melodramatskog zapleta. Jennifer Garner se već dokazala sa svojim silnim melodramatskim likovima, recimo u ‘Dallas Buyers Club’, da postoji opasnost da se zabarikadira u jedan tip uloge i u jedan žanr, ali u tome je među najboljima u Hollywoodu. Lepo je videti i Nicka Offermana, makar u jednoj sceni.

Stvari ne stoje toliko dobro sa Christopherom Plummerom čiji je akcenat poprilično neprimeren i nelogičan i koji se jednostavno zaneo i otišao u preglumljivanje. Makar je simpatičan u tom glumatanju, pa to nekako popravlja utisak. Druga slaba tačka je Katarina Čas. Čini mi se da ona postaje nekakav holivudski “running joke” jer, kao i u ‘The Wolf of Wall Street’, ona opet igra komad mesa, a ne ljudsko biće. Kada je prvi put vidimo njena jedina “odeća” je sloj pene za brijanje u genitalnom rejonu. Ona je nesumnjivo zgodna ženska, ali još uvek me nije uverila kao glumica. Ako ovako nastavi, karijera u Hollywoodu će joj potrajati koliko i fizički izgled, a bliži se četrdesetoj godini…

Ipak, galerija sporednih i epizodnih likova su tu isključivo da na neki način izdignu glavnog. Oko Dannija se autor već više potrudio, on je napisan i razrađen, za njega su upotrebljeni brojni detalji. Neki od njih su već standardni, ali su na mestu, poput njegove potpisne ljigave pesme ‘Hey Baby Girl’ koja upadljivo liči na ‘Sweet Caroline’ Neila Diamonda ili križa oko vrata koji služi kao kutijica za kokain. Neki drugi njegovi postupci su napisani gotovo genijalno, poput njegovog teatralnog nastupa u privatnom životu, dovlačenja klavira u hotelsku sobu i svih polu-svesnih i nesvesnih laži koje će ispaliti gotovo usput.

Njega apsolutno maestralno igra Al Pacino. Ovakvi izgubljeni “rockstar” ekscentrični likovi nisu nešto po čemu ga pamtimo, ali doza teatralnosti s kojom je Danny zamišljen potpuno odgovara Pacinovom senzibilitetu. Dan Fogelman kao reditelj mu daje potpunu slobodu i Pacino to koristi na najbolji mogući način, u njegovom izvođenju Danny je izuzetno koloritan i pamtljiv lik. Treba napomenuti da Pacino vrlo pažljivo bira svoje uloge kako bi i u prosečnom filmu zablistao, a ekscentrici i umetnici mu postaju novi “forte”. Setimo se samo HBO-ovog TV filma ‘Phil Spector’ (2013) ili relativno svežeg ‘The Humbling’.

Autor Dan Fogelman je debitant u ulozi reditelja, a uglavnom je poznat kao scenarista i producent animiranih filmova (‘Cars’) i ne baš sofisticiranih komedija (‘Last Vegas’). Ovde je njegova režija odmerena i neprimetna, glumci briljiraju, a on se više bavi vizualima (lokacije su savršene) i pravilno odabranom muzikom kojom dominiraju John Lennon i The Beatles, uz nekoliko pesama specijalno napisanih za film. U takvoj postavci i s tako raspoloženim Pacinom, čak ni tako standardna priča nije dosadna i nezanimljiva. (7/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan.

Krenuli letovi nove hrvatske avio-kompanije Limitless Airways – lete s Krka u Skandinaviju

Kako se slavio Dan mladosti?

Vremenska prognoza: Početak tjedna nestabilan, zatim sunčanije i toplije

“Hrvatska je u takvoj situaciji da će za kakav-takav oporavak trebati postići konsenzus o bitnim stvarima najšireg kruga društvenih aktera, a na prvom mjestu političke vlasti i oporbe. Ne bude li razgovora u tom smislu, tko god bude na vlasti može računati na isključivo jedan mandat. Toga je svjestan i potencijalni pobjednik sljedećih izbora predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kojemu logika nalaže da će za najavljene poteze ‘u dolini suza’ morati imati saveznike, i u javnosti i u oporbi. To je posljednje četiri godine bilo potrebno i vladajućoj koaliciji, ali niti je ona na sadašnju oporbu gledala kao na mogućeg saveznika u reformama, niti je ta oporba dosad pokazivala bilo kakvu spremnost na suradnju i razgovor”, piše politolog Boško Picula za Tportal.

Zašto bi uvijek trebalo kupiti otključane telefone kad god se može?

13:28 Prepušteni, HTV3
14:07 Nakon pada (5,8), HTV1
15:33 Susana (7,4), HTV3
20:00 Katalonski proces, HTV1
20:00 Nakon rata (6,8), HTV3
21:56 Suvremenici: Đuro Seder, HTV3
22:12 Duša surfera (7,1), HTV2
23:20 Ubojstvo u Bijeloj kući (6,0), Nova TV
23:35 News Bar, RTL
00:00 Za moju sestru! (6,5), HTV1
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, Nova TV

Nekadašnji izraelski premijer Ehud Olmert osuđen je na sudu u Jeruzalemu na osam mjeseci strogog zatvora zbog korupcije. Odvjetnici Olmerta, šefa vlade od 2006. do 2009., smjesta su objavili da će uložiti žalbu, što odgađa primjenu kazne. Olmert je proglašen krivim 30. ožujka jer je primao i skrivao omotnice s desecima tisuća dolara od američkog poslovnog čovjeka Morrisa Talanskyja. Po optužnici, Olmert je upotrijebio najmanje 150.000 dolara od ukupno više od 600.000 dolara koje mu je isplatio Talansky. CNN

Židak: Niki Kovaču su od Andree Pirla i Gianluigija Buffona veći neprijatelji umor i ozljede

Video: Krasan timelapse Splita

Crna čokolada i zeleni čaj – kombinacija za koncentraciju

Kramarićev Leicester ostao u prvoj engleskoj ligi, Kranjčarev QPR ispao u drugu

“Sad je prava šansa da se napadne najprestižnija američka nagrada. Mi radimo sve na tome pošto je ovo sada moment kad svi znaju za film, od svih pozitivnih kritika, od svih distrubutera koji nas zovu u Ameriku, od svih festivala koji su zainteresirani i s kojima komuniciramo. Sad se može ići samo naprijed i više od toga. Bar što se tiče mene. Već idući prijekt razmišljam samo o dizanju ljestvice u vis, ne u širinu, nego u vis. Ovo je početak hrvatskog novog vala, jednostavno treba samo u tome smjeru razmišljati, nema više nazad”, kaže Dalibor Matanić nakon velikog uspjeha njegovog filma Zvizdan u Cannnesu. HRT, Dnevnik.hr, RTL vijesti

“Finu lingvističku distinkciju između homoseksualaca i pederčina najjednostavnije je stoga objasniti odnosom prema ženama: homoseksualci ne vole žene, a pederčine ih tuku. Pederčine će tako kukavički, u krdu, javno istući ženu, ponižavati invalida, potjerati iz autobusa Roma”, piše Boris Dežulović. Oslobođenje

“Digitalna osobna iskaznica ne treba imati puno podataka, već samo one naj-najnužnije: OIB osobe kao jedinstveni identifikator, digitalne certifikate i potpise osobe i, usudio bih se reći, najnužnije medicinske podatke”, osvrće se Monitorov informatički stručnjak Radoslav Dejanović na skoro uvođenje digitalne osobne i dodaje kako ga je na saborskoj raspravi o ovome začudila – strukovno relevantna ocjena! Monitor

Braniteljske mirovine će se razdvojiti, ali ne i smanjiti

Dizelska goriva u ponoć pojeftinjuju za 8 lipa po litri

O digitalnim se osobnim iskaznicama počelo pričati… hmm… koliko davno? Ima tome, rekao bih, pa i dvadeset godina. Bila je to tad neka daleka, čudna budućnost prepuna obećanja digitalnog blagostanja.

Dvadeset godina kasnije, eto nama “čipiranih” osobnih iskaznica. Pomalo kasno, jer riječ je o temelju informacijskog sustava kojeg država gradi tek sad, a trebala ga je početi graditi već prije dvadeset godina.

Vratimo li se malo u povijest digitalne nam države, sjetit ćemo se kako je dugo godina na tom području vladala anarhija i neorganiziranost, pa su se čak i u doba “Hoću Internet” eksplozije telekomunikacijskih usluga državne ustanove ponašale kao otoci. Svatko je imao svoje potrebe koje je zadovoljavao na svoj način, softverom koji je bio napisan ekskluzivno za tu ustanovu. Rezultat je bio gomila redundantnih podataka, mnoštvo najrazličitijeg softvera koji nije htio niti čuti za tamo neku konkurenciju, i naravno – hrpa bačenog novca.

Tek u posljednje vrijeme pojavljuje se sramežljiva inicijativa za objedinjavanjem informacijskih sustava u jednu kompaktnu cjelinu, čime bi se uštedjeli novci ali i konačno uspostavila jedinstvena ICT infrastruktura države i provelo ono što je zanemarivano svih ovih godina: uspostava usluge koju korisnik obavlja na jednom mjestu. Jer, realno govoreći, svi mi imamo dosta iskustva u šetanju od ureda do ureda i raznašanju papira od jednog tijela do drugog – unatoč tome što ljubazne i “ljubazne” djelatnice u uredima sjede za računalom; unatoč toj iluziji visokotehnologiziranog ureda, one nisu bile u stanju (niti su imale ovlasti) dohvatiti dokumente izvan baze podataka tijela u kojem rade.

Sad bi konačno trebalo stati na kraj tome: projekt e-građani cilja upravo na to da građani odlaskom na jedno mjesto, u jednom posjetu rješavaju stvari uz pomoć jednog jedinog djelatnika državne uprave: svi papiri trebali bi se dobiti i svi bi se problemi trebali riješiti jednim odlaskom. Šetanje po uredima trebalo bi postati prošlost.

Za to nam je potrebna digitalna osobna iskaznica. Prijedlog je naišao na oštre kritike u Saboru, a najveće se odnose na cijenu nove osobne iskaznice i na njen rok trajanja. Cijena je takva kakva jest i u to ne mogu ulaziti, ali moram priznati da me je obrazloženje roka trajanja zateklo.

Odgovarajući na kritiku saborskog zastupnika Krešimira Bubala iz redova HDSSB-a (“Ako čip ne može izdržati deset godina, onda tražite drugi čip”), te na ciničan osvrt laburista Dragutina Lesara (“U doba olovke, gumice, papira i indiga, kad su osobne bile plastificirani komadić papira, vrijedile su 10 godina”), uistinu me iznenadio odgovor SDP-ovog zastupnika Draženka Pandeka: “Napredak u informatici, u kriptografiji je vrlo velik i postoje preporuke da se ti kriptografski elementi mijenjaju i brže.”

Uistinu me, uistinu iznenadio taj čovjek – tim više što je riječ o pravniku, a ne o stručnjaku za informatiku. Jer, možemo taj odgovor promatrati kao političarsko zamućivanje mutne vode nekakvim maglovitim kataklizmičkim događajima koji će se sigurno dogoditi ako se ne napravi točno onako kako mi to želimo, ali promatrano iz druge perspektive zastupnik Pandek je izrekao vrlo stručan i posve ispravan stav. Možda mu je to u pripremama za raspravu spomenuo neki stručnjak koji radi u MUP-u, možda tkogod od stranačkih kolega ili je saborski zastupnik zatražio mišljenje neovisnog stručnjaka ili se, na kraju krajeva, možda hobistički bavi računalnom sigurnošću pa uistinu zna o čemu priča – što god od ovog bilo točno, nebitno je. Bitna je činjenica da je u Saboru iznesena strukovno relevantna ocjena. Začudilo me.

Čak i ako je (a je) ta ocjena neshvatljiva velikoj većini saborskih zastupnika, od nje ne trebamo bježati: uistinu se pokazalo zadnjih godina da je pitanje računalne sigurnosti ugroženo putem dva primarna faktora: razvoja računalne infrastrukture, zbog čega postaje sve lakše i lakše razbiti enkripciju podataka, te otkrića sigurnosnih propusta u samim algoritmima za enkripciju, kao i u implementacijama softvera, zbog čega se u posljednjih par godina dogodilo već nekoliko relativno hitnih globalnih akcija krpanja sigurnosti informatičke infrastrukture.

Petogodišnji rok trajanja osobne iskaznice (samim tim i digitalnih potpisa na njoj) u svjetlu informacijske sigurnosti jest razuman prijedlog, iako skup. Možda bi se dao povećati na deset godina, ali ne duže. Kratak rok osobne iskaznice zapravo nas ne štiti toliko od ozbiljnih kriptografskih problema poput razvaljivanja kriptosustava koliko nas štiti od krađe identiteta. Naime, dogodi li se da netko razbije kriptosustav, to znači da će svi, ali baš svi građani morati zamjeniti svoje digitalne osobne iskaznice novima; ako se u deset godina trajanja osobne tako što ne dogodi, super – no ako se dogodi, može se dogoditi bilo kad u tih deset godina. Valja stoga imati na umu da petogodišnji rok trajanja može biti zamijenjen desetogodišnjim, jer je ključni događaj razbijanje kriptografije i on je katastrofalnih razmjera – jer zahtjeva zamjenu svih izdanih kartica. Petogodišnji sustav ima smisla samo ako je planirano svakih pet ili manje godina promijeniti kriptografski sustav novijim, jer koristi li se uvijek isti dolazimo u opasnost da, primjerice, šeste godine netko razbije sustav, pa svi građani koji su pete godine izvadili nove kartice moraju ponovo izvaditi nove. Očekujte tad poveću količinu psovanja majke državi i onom tko je izmislio digitalne osobne kartice. Kriptografski, dakle, kratak rok trajanja ima smisla samo ako se država potrudi relativno često unaprijeđivati kriptografsku zaštitu podataka na njima.

Mnogo važnija “osobina” kratkotrajne osobne iskaznice je smanjivanje mogućnosti krađe digitalnog identiteta. Usudio bih se reći kako je “digitalni identitet” mnogo lakše ukrasti u cijelosti ili (češće) u dijelu nego što je to slučaj s fizičkim identitetom. Najjednostavniji primjer za to je krađa podataka o kreditnoj kartici, koja se događa i kod nas. Riječ je o možda najjednostavnijem obliku krađe digitalnog identiteta jer iskorištava dizajn sustava plaćanja koji se oslanja isključivo na podatke s kreditne kartice; za razliku od njega, tko se sjeća štedne knjižice sjeća se i činjenice da je čak i gubitak iste bio mali problem, jer nalaznik ili “nalaznik” nije mogao podići novce s nje – valjalo je osobnom iskaznicom potvrditi identitet.

Digitaliziranjem osobne iskaznice i omogućavanjem elektroničkog potpisa stvara se i digitalni identitet osobe i on kao takav može biti ukraden ili zloupotrijebljen. Nažalost, tu dolazimo do problema edukacije šire populacije: mnogi ljudi neće razumjeti što je digitalni potpis i zašto ga valja ljubomorno čuvati od drugih. Razina informiranosti je otprilike takva da će svi ljudi biti svjesni potrebe da strancima ne daju svoje osobne iskaznice jer su one fizička stvar i generacijama nam je usađivano u pamet da tu stvar valja štititi – u novom digitalnom dobu nema nikoga tko će isto učiniti s elektroničkim potpisima.

Da nam je narod dobro educiran i svjestan što znači potpisati nešto, dobro govore i oni (danas srećom iščezli) slučajevi kad su umirovljenici za novčanu nagradu ponuđenu od strane simpatičnih nepoznatih osoba potpisivali ugovore s operaterima, predavali dobivene telefone simpatičnim nepoznatim osobama koje bi ih onda preprodale dalje, a starčeki bi doživjeli infarkt kad bi im za mjesec dana došao prvi telefonski račun u vrijednosti pola mirovine.

Zamjena certifikata svakih pet godina zato može pospješiti zaštitu građana od njihove vlastite gluposti ili neznanja: dogodi li se da nečiji digitalni potpis bude ukraden, on može biti zloupotrijebljen samo u tom roku (te, naravno, pod uvjetom da vlasnik nije svjestan ili nije prijavio krađu digitalnog certifikata), nakon čega prevare korištenjem istog postaju nemoguće jer certifikat prestaje važiti.

Najzad, treća i poprilično vokalna kritika dolazi nam od teoretičara zavjere i vjerskih fanatika: tvrdnja kako će država ovim osobnim karticama moći lakše kontrolirati građane i kako se njih u stvari čipira, označava brojem zvijeri u pravom biblijskom stilu.

Hm. Čemu tolika buka kad Google, Apple, Amazon i Microsoft o građanima ove zemlje znaju više nego što može ikad saznati cjelokupna hrvatska tajna, polutajna i policija iz sjene? Budimo realni: ako se netko plaši praćenja i želi živjeti kao slobodan građanin kojeg nitko ne prati niti o njemu skuplja podatke, onda treba učiniti ove stvari: odreći se Interneta, kreditnih kartica i mobilne telefonije, jer su to kanali kojima se skuplja daleko više meta-podataka o nama nego što to mogu učiniti ikakve nadzorne kamere i čipovi po osobnim karticama.

Dapače, ova nam paranoja (kao i reakcije u Saboru) govore kako o IT sustavu razmišljamo nazadno: svi misle kako će digitalna osobna iskaznica biti kao ona praktična bosanska iz vremena SFRJ, u kojoj su (ako se dobro sjećam) bila predviđena mjesta za upisivanje informacija o drugu nositelju – pa bi milicajac odmah znao jesi li dobar drug ili si onaj drug što obija kioske i krade cigarete.

Razlog takvom razmišljanju je jednostavan: ljudi misle kako osobna iskaznica baš mora sadržavati te podatke, jer kako bi organ inače došao do njih? Takvo razmišljanje bilo je ispravno prije dvadeset godina kad smo počeli razmišljati o uvođenju čipiranih osobnih, i tad je ono bilo ispravno: nije bilo Interneta posvuda, niti je bilo posvemašnje i jeftine telekomunikacijske povezivosti.

Takvo je razmišljanje danas pogrešno, zastarjelo pa i štetno. Drug/organ koji legitimira neku osobu više ne mora imati sve podatke u čipu, već samo jednu: OIB osobe. Iz tog podatka na mobilnom terminalu koji je povezan na sve moguće i nemoguće baze podataka on može vrlo jednostavno dobiti informacije o svemu što ga zanima.

Digitalna osobna iskaznica zbog toga ne treba imati puno podataka, već samo one naj-najnužnije: OIB osobe kao jedinstveni identifikator, digitalne certifikate i potpise osobe i, usudio bih se reći, najnužnije medicinske podatke. Zašto tako? Jednostavno je: iz OIB-a je moguće uvidom u baze podataka dobiti sve potrebne podatke: i ima li vozač vozačku dozvolu, i je li ona valjana, i je li vozilo u vlasništvu te osobe, i je li vozilo registrirano, i ima li prekršaja i bodova… pa zaista nema potrebe i te podatke držati na osobnoj iskaznici, izloživši ih tako opasnosti od neovlaštenog uvida. Pravo mjesto za držanje i zaštitu takvih podataka nisu čipovi na karticama, već baze podataka.

A najnužniji medicinski podaci? Pa, dogodi li se da vas iz nekog ponora izvlače vatrogasci ili gorska služba spašavanja, niti vama niti medicinarima neće biti drago da baš u tom trenutku traže signal mobilnog uređaja kako bi iz baze podataka mogli dobiti informacije o vašoj krvnoj grupi i alergijama, ne bi vas mogli početi pravilno liječiti. Zbog toga je itekako smisleno direktno na osobnu iskaznicu staviti ključne podatke nužne za hitnu medicinsku pomoć.

Sve ostalo – u centralizirani IT sustav države. Za to nam treba digitalna osobna iskaznica kao temelj kuće. No, kako smo kuću gradili od krova dogodilo nam se da imamo sustav koji je visoko informatiziran ali posve raštrkan, jer smo umjesto jedne zgrade izgradili nekoliko kuća, svaku na svom brdu: pa ti, težače, pješači.

Idealan sustav zamišljam otprilike ovako: građanin dolazi u ured – neki, negdje. Dočekuje ga osoba za šalterom, naravno. Građanin predaje osobnu činovniku koji ga identificira (ovo se može izbjeći u budućnosti, biometrijski). Zatim građanin stavlja svoju osobnu karticu u čitač i na ekranu ispred sebe ukucava peteroznamenkasti pin (tehnofil u meni navija za četveroznamenkaste heksadecimalne pinove). Time je autorizirao činovnika da za njega obavi posao. Činovnik i osoba zatim diskutiraju što građaninu točno treba i činovnik zatim pokreće proceduru dobavljanja dokumenta. Istovremeno se na zaslonu građanina pokazuje poruka “Činovnik taj i taj želi pristupiti vašem podatku tom-i-tom (mjestu stanovanja, broju katastarske čestice, broju računa…). Za dobivanje traženog dokumenta bit će nam potrebni ovi podaci: a)b)c)…” Ovo je važno iz razloga što građanima omogućuje da prate koje točno podatke činovnici dobivaju na uvid, a što je bez ovakve tehnologije nemoguće. Građanin pritom može odobriti ili ne odobriti pristup traženoj informaciji. Na taj način sprječava se ili otežava neovlašteno “kopanje po podacima”. Po pristanku, činovnik dobiva informacije na svoj zaslon i može ih obrađivati. I, dakako, sve se te akcije bilježe.

Po završetku posla, građanin na tom jednom mjestu dobiva papir (ako već moramo ubijati stabla u digitalnom dobu) – bez potrebe da trči od šaltera do šaltera, od ureda do ureda i za državu skuplja papire koje u svom posjedu ima – država.

E, tome služi digitalna osobna iskaznica: da olakša život građanima! Bez ovako opisane budućnosti, mala je korist od digitalne osobne iskaznice: ona može onda biti samo spremište za jedan od digitalnih potpisa (jer građani imaju pravo koristiti sustave koje oni žele, ne onaj jedan kojeg im država propisuje) i nešto elegantnija putovnica.

P.S. Ako ste mislili da je cijena izdavanja osobne iskaznice problem, sjetite se samo kako i banke izdaju nove kartice svakih dvije do tri godine. Vi ih dobijete “besplatno”, ali samo zato što je banka u troškove obrade računa već uračunala troškove izdavanja nove kartice, za razliku od države koja nema mehanizam kojim će od korisnika unaprijed naplatiti troškove izdavanja nove osobne iskaznice.

P.P.S. Ali da, bilo bi uistinu prekrasno kad bismo nove osobne mogli dobiti poštom, onako kako banke već dugo vremena čine.

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

Izbjeljivanje Zoom 2 lampom daje najbolje i najvidljivije rezultate u jednoj posjeti. Trenutno je ova metoda izbjeljivanja najučinkovitija, najbrža i najsigurnija jer se radi pod kontrolom stomatologa s najkvalitetnijim materijalima i opremom. Današnja ponuda uključuje izbjeljivanje zubi ZOOM tehnologijom uz 75% popusta te stomatološki pregled, čišćenje zubnog kamenca, poliranje, fluoridaciju, pjeskarenje i interdentalno čišćenje u Dental Centru Jelić.

Svake godine, 25. svibnja, u znak nade za svom djecom za kojom se još uvijek traga te u znak sjećanja na svu djecu koja nisu nikada pronađena, obilježava se Međunarodni dan nestale djece. U Hrvatskoj se prošle godine iz obiteljskog doma udaljilo 528 djece, a iz odgojnih ustanova 1247, što ih čini potencijalnim žrtvama raznih oblika zlostavljanja. Centar za nestalu i zlostavljanu djecu stoga vodi posebnu telefonsku liniju za prijavu nestale djece 116000, a pokrenut je i nacionalni registar nestale djece, kao i aplikacija Nestali na dlanu. nestaladjeca.hr