Ante Tomić: Nema razloga za očaj, bilo je ovdje i mnogo gore - Monitor.hr
23.03. (16:00)

Ljulja se grad, al ne i ljudi

Ante Tomić: Nema razloga za očaj, bilo je ovdje i mnogo gore

I zato ne treba klonuti duhom jer žene rađaju na parkiralištu. Taj nam prizor zapravo treba biti nadahnjujući. Mnogi su se ovdje koliko jučer rađali u gorim okolnostima, pa su svejedno ostali živi i postigli što su postigli. Pa i taj Zagreb koji se jučer zaljuljao, zgrade koje su popadale po pločniku, zar je to nešto nepopravljivo? Devedeset posto onoga što vidite u gradu mlađe je od sto godina. Da se vratite u 1920. u svoju ulicu, vremeplov bi vam se zaglavio u šikari. Naše bake i djedovi su imali vizije i smjelosti podići grad na blatnjavoj ledini, pa ćemo ga i mi podići. Pobijedit ćemo zlo kao što su i oni pobijedili – ohrabruje Ante Tomić u Jutarnjem.


Slične vijesti

Prekjučer (13:30)

2020 na 20 posto

Ante Tomić: Božja kazna za Hrvate

Iznenada više nitko ne razvrstava turiste prema njihovom imovnom stanju, i prvorazredni i drugorazredni i trećerazredni, svi su dobrodošli na naš plavi Jadran. Nećemo se ljutiti ni ako Hercegovci donesu paštete i paradajz u putnim frižiderima. Srbi, vratite se, sve vam je oproštenoAnte Tomić će, s poukom na kraju.

17.05. (15:30)

NK Idiot

Ante Tomić: Bilo je odvratno posljednjih dana gledati kako se ustaše i četnici oko nečega lijepo slažu

I u Hrvatskoj i u Srbiji propalice ispred sportskih kladionica jednako češu jaja i štrcaju pljuvačku između slomljenih zuba uzdišući: “Eh, prijatelju, to je bio život!”. Kad vidite što nogometni navijači kontaju vrhuncima svojih života, jedva možete i zamisliti što je najgore što im se ikad dogodilo – piše Ante Tomić o 30. godišnjici utakmice Dinamo – Crvena Zvezda.

10.05. (10:00)

Isisali mozak

Ante Tomić: Cetinski se boji da će mu, dok ga budu cijepili, ugraditi čip, a nije se bojao kad su mu isisali 4 kg sala

Neobično je, međutim, kad se Tony Cetinski javi na društvenoj mreži, u izravnom prijenosu iz svoje primaće sobe, s poznatom slaboumnom pričom da će u cjepivu protiv koronavirusa biti jedan mali, golim okom nevidljiv čip, preko kojega će tajanstveni centri moći, masoni, Bilderberška grupa, vatikanski gay lobi, kineska tajna policija i Bill Gates kao takav znati sve o vama. Čak i da je to istinito, ne shvaćamo zašto uzrujava našeg poznatog pjevača. Zašto je danas za svoje privatne podatke zabrinut netko tko je jučer, bez ikakvog skanjivanja, za novine opisivao kako su mu ispumpavali četiri kilograma pancete iz guzice? Vjerojatno ne bi opazio ništa sumnjivo ni da su mu na trticu zašarafili tranzistorski prijemnik marke Rudi Čajavec – piše Ante Tomić za Jutarnji.

04.05. (15:00)

Slabo se pamti i brzo zaboravlja

Ante Tomić: Narod je, generalno, 1992. godine bio bistriji nego danas, a to najbolje pokazuje priča o Franji Tuđmanu i HOS-ovcima

HOS-ovci nisu priznavali vrhovnog zapovjednika Franju Tuđmana. Dapače, pravaški uglednici i osnivači i vođe Hrvatskih obrambenih snaga Tuđmana su u proglasima otvoreno nazivali izdajicom i kukavicom, a ni Tuđman, recipročno, nije imao lijepe riječi za pravaške jastrebove i čađave neoustaše. I onda su jednoga dana napokon institucije, kako bi rekli, napravile svoj posao. Zanimljivo, onih su ratnih dana institucije bile djelotvornije nego četvrt stoljeća kasnije, u miru. Država se obračunala s HOS-om nama danas nepojmljivom brzinom, snagom i odlučnošću. Tuđman je dao razoružati stranačku paravojsku. Razjurio je moderne ustaše dok si rekao keks, a tko je od njih želio i dalje braniti zemlju, morao je pristupiti Hrvatskoj vojsci, staviti pravi, državni grb na kapu i početi pozdravljati nešto mlađim hrvatskim pozdravima – pisao Ante Tomić kolumnu za Slobodnu 2017. godine, a Jutarnji ju danas ponovo objavljuje.

02.05. (01:30)

Činjenice protiv bajki za djecu

‘Narod je, generalno, 1992. godine bio bistriji nego danas, a to najbolje pokazuje priča o Franji Tuđmanu i HOS-ovcima’

Tuđman je dao razoružati stranačku paravojsku. Razjurio je moderne ustaše dok si rekao keks, a tko je od njih želio i dalje braniti zemlju, morao je pristupiti Hrvatskoj vojsci, staviti pravi, državni grb na kapu i početi pozdravljati nešto mlađim hrvatskim pozdravima. Nije ih mnogo plakalo za hosovcima. Narod je, generalno, 1992. godine bio bistriji nego danas, piše Ante Tomić, o povijesti HOS-a.

26.04. (19:00)

Svemu je kriv virus

Ante Tomić: Partijski su šupci svagdje isti – u Kini, u Jugoslaviji, u Hrvatskoj

Napokon, tu je i naš, hrvatski primjerak ove vrste, hadezeovac Ivan Škaričić, upravitelj doma za stare i nemoćne u Splitu, u Vukovarskoj ulici, gdje se berićetno izleglo koronavirusa za čitavu županiju. Kad je u noći sedmog travnja krenulo iseljavanje zaraženih, uglavnom nepokretnih stanovnika doma, Škaričić je u televizijske kamere kazao da su oni već desetak dana imali visoku tjelesnu temperaturu. Bio je to strašan trenutak, i zbog staraca koji su dugo ležali bez prikladne skrbi, i zbog mirne, gotovo slaboumne bezazlenosti s kojom je Škaričić to priznao, kao da ne konta što je loše učinio… – piše Ante Tomić o slučaju o kojem je danas i ministar Beroš bio više puta pitan (i nije se zahvalio na pitanju).

20.04. (15:00)

Narodna medicina

Ante Tomić: Nama cijela apoteka stane u jednu jedinu bocu. U bocu rakije

“Ujutro kad se ustanem, normalno, operem zube i to sve, al mi ostane tu, tu…”, pokazao je građanin na grlo, “onih bakcila. Preko noći hrčem”, dodao je da objasni kako bacili ustvari nastaju. Onda uzmem travaricu, trenem jednu travaricu, i onda kad osjetim još, da se još, u želucu, u grkljunu, da stoji još oni životinja što preko noći uniđu, onda uzmem jednu smokvu, pa prvo smokvu da se svi oni saberu na tu smokvu, ti bakcili tamo, te, te životinjice, i onda puknem drugu travaricu, poništim i nema ni jedne više” – citira Ante Tomić prolaznika koji je jednom za televiziju obznanio svoju tajnu za zdravlje i dug život.

15.04. (10:30)

Čitanje u izolaciji

Priča Ante Tomića: Doživljaji nestašnog penzionera u vrijeme korone

Unatoč zatvorenim tržnicama, djed Grgo je uspijevao negdje naći i domaćeg pivca, i divlje zelje, i šparoge, i senzacionalnu pašku janjetinu, namirnice koje ni u sretnijim vremenima nisu bile jeftine i široko dostupne. Gušili su se u prvoklasnoj spizi, ne mareći mnogo o vijestima o smrtonosnoj zarazi, sve do jednog dana, kad se stari ponovno sasvim otrgnuo kontroli…

14.04. (15:30)

Uskrsni dvostruki kriteriji

Ante Tomić: Kako su ministar i policajci strpljivo čekali da se sudionici korona partija na Sirobuji sami raziđu

U procesiji na Veliki četvrtak, zbog straha od zaraze koronavirusom, od Antoniove tvrđave do bazilike Svetoga groba [u Jeruzalemu] prošla samo četiri svećenika. Više nije moglo, vlasti su strogo zabranile okupljanje vjernika. Istodobno, na Hvaru, režim je bio blag i biblijsko prikazanje nije otkazano. [I] s luđacima poput onih sa Sirobuje vlast je mnogo tiša i opreznija… Došli su napokon na uskrsno jutro na Sirobuju i ispred crkve strpljivo čekali da Josip Delaš završi misu – piše Ante Tomić o vjerskim okupljanjima koja vlasti (prešutno) dopuštaju.

13.04. (14:30)

Uuu, koja kolumna

Ante Tomić: Starenje nije za curice

…I tada sam zbilja zaplakao, i zbog Marianne Faithfull koja se bori za zrak u Londonu, i zbog Johna Prinea kojeg su zatvorili u najlonskoj vreći u bolnici u Nashvilleu, i zbog štićenika splitskog doma za stare i nemoćne koji su deset dana siroti gorjeli u fibri od trideset devet stupnjeva prije nego što su ih prebacili u bolnicu, i zbog milijuna drugih starih ljudi koji su stradali ili će tek stradati pred očima ravnodušnog svijeta. Ni u normalnim okolnostima nije lako imati osamdeset ili devedeset. “Starenje nije za curice”, rekla je jednom Bette Davis… – piše Ante Tomić za Jutarnji. I pripremite maramice za svaki slučaj, ako niste od kamena.