Prilika za lustracijom propuštena je prije trideset godina. Preostala je samo mogućnost da s većim ili manjim gađenjem komentiramo nečije pristajanje da glumi korisnu budalu na montiranom procesu ili kako se netko drugi zaklinjao u Tita i Jugoslaviju – osvrće se Robert Bajruši na slučajeve Žarka Puhovskog i Željka Sašića.
Taj zakonski prijedlog možda će, ako ne zaustaviti, onda barem ozbiljno reducirati količinu mržnje koja bukti na društvenim mrežama. Zato ga pozdravljamo i na neviđeno. Ubuduće će za komentare odgovarati njihovi stvarni autori. Zauzvrat vlasnici medija – ako ne žele biti kažnjeni – morat će potpuno promijeniti pravila igre za svoje čitatelje-komentatore. Morat će registrirati korisnika i “na jasan i lako uočljiv način upozoriti ga na pravila komentiranja i na kršenje propisanih pravila… Piše Robert Bajruši za Jutarnji list
Smije li se vrijeđati osobe koje manipuliraju i ne govore istinu, kako je to Krešimir Macan napravio Karolini Vidović Krišto? Ne, nipošto. Ali, treba li otvarati javni prostor osobama koje mišlju i riječima šire zlo, čak i kad imaju izborni legitimitet? Još manje. Možda je čak dobro da je došlo do skandala jer je ova situacija otvorila pitanja koja traže odgovor, jer je riječ o javnoj televiziji, piše Robert Bajruši.
Na pola puta između ratne publicistike, zabavne beletristike i autobiografije. Ili potpuno precizno, u pitanju su fikcija i proza – piše Robert Bajruši u kritici novog romana novinara i publiciste Vlade Vurušića. Najbolji opis sadržaja ‘Rajskog ključara’ je citat češkog pisca Josefa Škvoreckog u kojem jedan od likova ovako razmišlja – “bio sam spreman dati život za domovinu, ali onda sam se sjetio da domovina raspolaže bezbrojnim životima, a ja imam samo ovaj jedan”.
Saborski zastupnik i bivši ministar Mrsiću prozvao je HDZ-ovu Vladu da braniteljskim mirovinama kupuje izborne glasove, na što je ministar Tomo Medved zaprijetio da je “uznemiravanje javnosti, a posebice braniteljske populacije koje izvodi gospodin Mrsić, opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu”. Od 1990. do sada nitko na važnoj političkoj funkciji nije tako brutalno nasrnuo na slobodu govora i demokraciju u cjelini, komentira Robert Bajruši u Jutarnjem.
“Po svemu sudeći, za porast rejtinga među hrvatskim biračima nije potreban velik intelektualni napor. Pokazatelj je rast Živog zida, koji je postao treća stranka po popularnosti, mada je jedino što su napravili neprekinuti niz incidenata njihova frontmena Ivana Pernara, od švercanja u tramvaju i ležanja u Saboru do divljenja Rusiji i Vladimiru Putinu. Kada se politika pretvara u cirkus, razumljivo je da profitiraju klauni”, komentira Robert Bajruši. Jutarnji