Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Zna Basara i seriju preporučiti
Basara: Koste, kosti i kosturi
Pokazalo se da sam bio u žestokom krivu i da seriji „Kosti“ (scenario Nikola Pejaković, režija Saša Hajduković) osim Bjelinih „Senki“ nijedna tzv. beogradska serija ne može ni prismrditi.. Ali kad se nešto uradi dobro – kao što su urađene „Kosti“ – onda i greške izađu na dobro. Mislim tu na grotesknog „Engleza“, primerenijeg Sin City-ju nego Banjaluci, koji – za razliku od đanki-popadije koja se uklopila – štrči iz naturalističkog okruženja. Loše napisana ulogu koju je Dragan Mićanović briljantno odigrao. I to je moguće. Must see, što reko „naš narod“. Piše Svetislav Basara za Danas






