Iz crvenog u crno
Ivančić: Zašto Split?
Da, zašto se baš urbani centar Dalmacije profilirao kao centar neofašističke desnice? Već nekoliko decenija Split uživa imidž “crnoga grada”, s klimatskim i socijalnim prilikama idealnim za bujanje nacionalističkih strasti, a u zadnje je vrijeme preko nekoliko markantnih događanja taj status potvrđen i osnažen. Stvar utoliko više zbunjuje što je do uspostave samostalne i suverene Republike Hrvatske Split slovio kao “crveni”, lijevi, radnički i napredni.
Prema jednoj teoriji, Split – za razliku od Zagreba, Osijeka, Karlovca ili Zemuna – nije osjetio puno iskustvo življenja u NDH, jer ga je ustaška vlast poklonila Italiji, pa se taj povijesni gubitak sada pokušava nadoknaditi zdušnim i neobuzdanim ustašovanjem. Poznato je da talijanski fašisti, kao bolećivi fićfirići, nikada nisu dosegnuli ustašku razinu averzije prema Srbima, Židovima, Romima ili komunistima. Ako je do pada Italije Split bio zakinut za blagodati Endehazije – smatraju, po toj teoriji, aktualni ustašofili – zašto da si to ne priuštimo danas, kad nas već nitko ne ometa? (Zastupnici ove teze, inače, smatraju da su rečenu strategiju skovali idioti – jer moraš biti ozbiljno umno oštećen da veličaš ustaše u gradu koji su ustaše dali Talijanima – ali napominju da su idiotizam i fašizam savršeno kompatibilni.) Viktor Ivančić za Novosti.




