Boris Dežulović: Svi Srbi u jednoj državi - Monitor.hr
15.01. (12:00)

Fürer iz Laktaša

Boris Dežulović: Svi Srbi u jednoj državi

Čak i čiči Hitleru – koji je onomad rešio da “u svom programu objedini nemački narod i kaže šta hoće u ovim decenijama i ovom veku koji dolazi”, pa programom “Jedna država, jedan narod, jedan vođa” osvojio celu Evropu – na kraju je van granica te “jedne države” ostalo nekoliko miliona Nemaca: živ se polomio čiča Miloradolf da ih sve ugura u Treći Rajh i republiku švapsku, a samo u Americi ostalo mu milion i po Nemaca! Mogao bih, kažem, do Vidovdana, ali shvatili ste. Rezultat tog davnog, zaboravljenog srpskog kurčenja bio je 5 miliona izbeglica i 150 hiljada ubijenih, od čega 35 hiljada samih Srba. Zašto dakle “neki drugi narodi mogu da imaju jednu državu za jedan narod, a Srbi ne mogu”? Pokušaću da objasnim šta je moguće jednostavnije: zato. Novosti


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Hrvatska je najljepša izdaleka

Andrea Andrassy: Otkad je “biti normalan” kompliment?

“Hvala ti što si normalna” – u odnosu na koga? Na ljude koji uvijek kasne i misle da je to simpatično, ljude koji ne rade posao za koji su plaćeni, nekulturne divljake koji napadaju druge ljude na cesti, uhljebe, Ivana Pernara? Zašto “normalan” sve češće zvuči kao “poseban?” Možda zato što sve rjeđe kažnjavamo nenormalne. Nezaposleni otkošteni pileći zabatak iz Ivanić Grada koji živi s mamom hoda centrom Zagreba i snima se kako vrijeđa Indijca koji radi kako bi uzdržavao cijelu obitelj – i nije bez publike koja mu plješće. Klinke u Sesvetama cipelare drugu klinku i snimaju se da bi to kasnije mogle objavit na društvenim mrežama – i sigurno su u nečijim očima “legende”… Ako smo počeli hvalit ljude zbog toga što su “normalni” – jer su pristojni prema drugima i ne kasne na posao – gdje ćemo bit za par godina?

  • Hvala što perete zube?
  • Hvala što ne tučete ženu?
  • Hvala što pišeš zadaću i ne mlatiš druge učenike na odmoru?
  • Hvala što ste se javili na telefon na radnom mjestu?
  • Hvala što ste pustili vodu? Miss7.24sata

 

 

 

 

 

Prekjučer (17:00)

"Za zdravlje društva važno je snažno odgovoriti – pravosudno, represivno, ali i ljudski"

Boris Jokić: “Damir bi za ovo izletio iz škole. Dekanić dobio otkaz na poslu. A Damir Dekanić je i dalje župan. I nikom ništa”

Damir Dekanić

Kako ga tereti Državno odvjetništvo, nije rekao istinu – da je te noći pijan vozio službeni auto i da je nakon nezgode za novac pokušao podmiti žiteljicu Cerne kojoj je učinjena šteta. Lagao je da je za volanom bio njegov rođak kojeg je uvukao u ples laži. Sramotno za njega i za policijske djelatnike, lažirao je iskaz, a oni slijedom toga svoje izvješće – za novac, položaj ili uslugu, sasvim je svejedno. Za nekoga tko upravlja javnim sredstvima jednaka je sramota da je temeljem lažnog iskaza i izvješća tražio odštetu od osiguranja. Hrvatska je politika nažalost odavno postala središnje mjesto neistine, nemorala i nedostatka pozitivnih ljudskih osobina. Posljedica navedenog je društvo oguglalo na prevaru, laž i krađu onih koji ga vode. Tportal

Utorak (19:00)

Prva ljubav i prvi gol zaborava nemaju

Boris Dežulović: Nedjelja kad je otišao Pele (Petar Nadoveza)

Bio sam mali, tek sam krenuo u školu pa me barba popeo na ramena da vidim što se događa tamo iza ograde. Prvi gol vidio sam tako tek dvadesetak minuta prije kraja. Na barbinim ramenima, skoro sam pao uplašivši se da će balun ravno u mene. U gužvi nisam ni vidio tko je pucao, ali semafor s istočne tribine skandirajući je objavio strijelca: “Pere, Pere, splitski Pele!” Bila je nedjelja, 1. studenoga 1972. Velike stvari tek su nas čekale i bit će još lijepih golova, atraktivnijih… ali spektakularni volej Pere Nadoveze u 69. minuti utakmice 12. kola prvenstva Jugoslavije 1972./73. do danas će ostati najljepši gol u mojoj privatnoj povijesti Hajduka. Boris Dežulović

Sportske novosti - Jedan od najvećih napadača u povijesti Hajduka, golgeter kojeg su navijači obožavali

Nedjelja (15:00)

Revolucije jedu svoju djecu

Višnja Starešina: “Ne treba Putin strahovati od uhidbenog naloga ICC-a, već od svojih najbližih suradnika”

Bogati i korumpirani: Ovako žive Putinovi suradnici | Express

Vladimir Putin nikad neće sjesti na optuženičku klupu nekog međunarodnog suda zbog ratnih zločina u Ukrajini. Nikome nije u interesu suditi ruskome predsjedniku pred bilo kakvim međunarodnim sudom i toliko poniziti Rusiju. No zapadnim saveznicima jest u interesu, a možda ni kineskom vođi Xi-ju intimno nije mrsko, da se Putina izolira i ukloni s međunarodne političke pozornice i da se u Rusiji otvori put onome ili onima koji će doći poslije njega. Upravo tome služe i uhidbeni nalog ICC-a i izvješće Moseove ekspertne skupine. Oni su možda znak da se bliži kraj rusko-ukrajinskog rata i početak dugog i kompleksnog mirovnog procesa. A Vladimiru Putinu najvjerojatnije će presuditi “sud” vlastite duboke države, ljudi iz njegovih obavještajnih službi. I to u trenutku kada procijene da s Putinom jedino mogu dublje u ponor, a da bez njega još imaju šanse preustrojiti se, zadržati vlast i umanjiti dojam poraza. Slobodna 

Subota (21:00)

Cinizam je, kako znamo, najviša ustavna vrednota hrvatske države i temeljno obilježje hrvatske vlasti

Boris Dežulović: Kritika ciničkog uda

Da je ova država demokratska, a ne cinična – onda bi, uostalom, i onih sedam i pol somova iz kolone “Ostvarivanje prava građana na javno informiranje” mogao dobiti svaki medij, svaka udruga i svaka osoba koja se ikad na natječaj prijavila, baš svaka osim ugledne građanke Željke Markić i udruge “U ime obitelji”. Sedam i pol somova, štoviše, mogao bi tada dobiti i svaki projekt nazvan “Pravo građana na javno informiranje kao alat istraživačkog novinarstva”, baš svaki osim onoga koji bi pod tim gordim naslovom prijavila ugledna građanka Željka Markić i udruga “U ime obitelji”. Dobro, osim što bi svakom drugom netko blagonaklono skrenuo pažnju kako ne može “pravo građana na javno informiranje” biti “alat istraživačkog novinarstva”, već je istraživačko novinarstvo alat za ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

16.03. (00:00)

A pritom je pjesnik

Miljenko Jergović: Sinan je pripovjedač koji će vas očarati pričom o nečemu za što niste ni znali da vas zanima

Obilaznim i čudnim putovima Sinan Gudžević pristigao u Zagreb i u hrvatsku kulturu. Da je sve normalno među ljudima, reklo bi se da je normalno da netko za svojim životom i jezikom iz Graba pod Golijom, pa preko Novog Pazara i Beograda, Švicarske i Brazila, Njemačke i Italije, te tko zna odakle još, stigne u Zagreb. Ali ništa nije normalno. Također, da je sve normalno, hrvatskoj kulturi bila bi čast i milina od Sinanova dolaska. Jer on je dosljedan u voljenju. Dosljednost u voljenju vjerojatno je pretpostavka svake slobode u mišljenju. Sinan objavljuje u svakome broju zagrebačkog tjednika Novosti. Po prirodi svojoj temeljit i odgovoran prema jeziku, poeziji i ljudima, bez ikakve je sumnje jedan od zanimljivijih ljudi koji pišu danas na ovome jeziku. Jedan je od onih koje treba cijeniti onoliko koliko se cijeni materinji jezik i vlastiti život u njemu, koji vas mogu svojim pripovijedanjem zavesti i zainteresirati za nešto o čemu niste kanili išta doznavati. Miljenko Jergović

SINAN GUDŽEVIĆ: Alfonso Gatto :: Novice :: Lupiga

15.03. (15:00)

Željka Markić ozbiljno drži da je mjerodavna kazati tko je žensko. Ovome zadnjem bih se čak i nasmijao

Ante Tomić: “Nema hrabrijih osoba od transrodnih niti mi ima dražih ljudi od lezbijki”

FOTO Povorka ponosa stigla na Ribnjak, šetnja je prošla bez ijednog incidenta - N1

Ne znam jesam li vam ikad pričao kako sam se uplašio na prvoj splitskoj Paradi ponosa, kad nas je u Marmontovoj ulici dočekala gnjevna rulja. Bilo je nas tridesetak luđaka, većinom žena, nasuprot nekoliko stotina, možda i tisuću nasilnika, većinom muškaraca. Noge su mi se odsjekle kad je prema nama iz gomile poletjela kiša kamenja. Jebeš ovo, idemo kući, pomislio sam i vjerojatno nisam bio jedini koji je htio odustati. Znate što je spasilo događaj da se ne raspadne? Lezbijke. Njih šest, sedam, jedinih homoseksualnih osoba na Paradi, jer gejevi na prvu Paradu nisu došli, srčano su povikale: “Idemo! Idemo dalje!”, a mi smo se ostali šćućurili iza njih i nevoljko nastavili put Rive. To kako se šačica niskih, nabijenih, kratko ošišanih mladih žena neustrašivo zauzela za svoje dostojanstvo i pravo na različitost, kako se nisu povukle pred fašistima i vjerskim fanaticima i glupim nogometnim navijačima, već su ustrajale u borbi da ih svijet prihvati onakve kakve jesu, potreslo me do srži. Slobodna

14.03. (23:00)

Mamin sin i u 35.

Boris Dežulović: Tako je lelujao snovima Juraj M., zvan Juka, iz Ivanić Grada

Znam, niste nikad razmišljali na taj način, niste se nikad našli u njihovoj tetoviranoj koži i zapitali se što tu lijepu, vedru i pametnu mladost tjera da po ulici presreće Indijce, Rome, Crnce, emigrante i ostale one, kako se zovu, nigere pa diže desnice u “zieg heil”, urla na te jebene untermenschove i tjera ih iz grada. A imaju oni svoje razloge, svoje priče i svoje životne drame. Imaju završenu srednju školu i trideset pet, u naponu životne snage, a nezaposleni žive s mamom. Jer im, jasno, nigeri i Židovi otimaju posao. N1

14.03. (20:00)

Bilješka iz Splita

Ante Tomić: “Da mi to napravi, spremačica više ne bi prešla moj prag!”

Umire i zadnji antikvarijat u Splitu, vlasnica tužna: 'Velika je potražnja za neznanjem, ne možemo opstati na tržištu' - Slobodna Dalmacija

Došlo je tako otprije nekog vremena prirodno izdašno platiti nekoga da vam složi police i ladice, košulje i gaće u ormaru, lonce i zdjele u kuhinji, marmelade i kompote u špajzi, šampone i kreme u kupaonici, cipele u hodniku… “To je nešto kao spremačica?”, prekinuo sam jednoga koji mi je oduševljeno opisivao. “Ne, ne, ne razumiješ”, odmahnuo je on nezadovoljno, “riječ je o potpuno novoj razini organizacije prostora. Unošenja reda u kaos”. “Je li to nešto kao zen ili feng shui?” “Ajde, pročitaj intervju”, rekao je on nestrpljivo. Zar sad rade intervjue sa spremačicama, pomislio sam zaprepašteno. Uzeo sam čitati i zbilja do kraja teksta nisam našao da je novo uzbudljivo zanimanje išta drukčije od onoga što u našim stanovima za nisku satnicu jednom do dvaput tjedno rade neke mlađe umirovljenice. Dapače, ove dvije iz članka su mi djelovale i nesposobnije. Jedan je od njihovih savjeta, poslušajte, molim vas, nije vic: “knjige organizirajte prema veličini ili boji”. Slagati knjige po veličini ili boji može samo netko tko ne shvaća njihovu svrhu, kojemu su svi žuti, plavi, crveni i smeđi svesci jedino detalji u interijeru od kojih se samo traži da pašu s lusterom i zavjesama. Ima mnogo takvih nesretnika, svakodnevno ih je sve više, koji ne otvaraju knjige niti išta pod kapom nebeskom oni čitaju… Slobodna

13.03. (00:00)

Ni Orwell ne bi bolje: Mjera iskazanog nasilja ustvari je mjera naše slobode

Ivica Ivanišević: “Naprijed u prošlost!”

Jutarnji list - Meni, kao ateistu, raj i pakao su realnosti koliko i Patkograd iz Paje Patka. A raj je po svojoj definiciji užasni, totalitarni svijet'

Da neku etničku, vjersku ili seksualnu manjinu netko redovito izlaže ceremonijalima javnog prezira i prikazuje kao manje vrijednu, našli bi se mnogi da joj stanu u obranu. No, kad su na meti žene, koje su ustvari većina, iako su u našim mizoginim prilikama ranjive kao minijaturna manjina – nikom ništa. Mi trpimo klečavce dok ih ponižavaju, dok svoje barbarstvo pokušavaju normalizirati i pretvoriti u obvezujuću društvenu normu, trpimo šutnju službene crkve, trpimo uvjeravanja tzv. pravne struke kako se tu ništa ne može jer je ovo slobodna zemlja… I tako se navikavamo na nasilje i, još gore, mirimo s činjenicom da je mjera iskazanog nasilja ustvari mjera naše slobode. Zamislite kako bi nam tek grozno bilo da nismo slobodni pa da klečavci ne smiju izlaziti na trgove ni ponižavati naše supruge, sestre i kćeri, nego da svoje mužjačke fantazije smiju namirivati samo na zahodu, svome jedinom prirodnom okružju. Slobodna