08.06. (08:30)

Splitsko stanje uma

Dežulović: Novinarstvo u Tennesseeju

Mirno sam stoga sklopio „Grom i bojni zov slobodne Dalmacije“, „Jutarnju slavu i ratni poklič“, „Dnevni hura!“ i „Moralni vulkan“, složio ih i vratio na šank, platio kavu, izašao iz kafića i otišao na općinu, promijenio ime i prezime, napisao dugačko, patetično oproštajno pismo i kupio avionsku kartu za francuski Toulouse, pa uzeo taksi do u Rue Pérignon broj 2, pozvonio na kapiji i prijavio se u Legiju stranaca – piše Boris Dežulović za N1, nakon što je pročitao novine u kojima je nekad radio.



Slične vijesti

Srijeda (07:30)

Dežulović: Imbecili, debili i Černobili

Ja, recimo, nisam ni shvaćao da se “Černobil” može čitati ikako drugačije nego kao obdukcija bezumnog totalitarnog sustava koji cijeli počiva na laži. Ukratko, serija o suvremenoj Hrvatskoj. Ako je, naime, distopija o černobilskoj katastrofi priča o čudovišnom sustavu sazdanom na konceptu partijske poslušnosti i političke podobnosti ispred razuma i struke – a jest – onda vam nema druge nego pogledati tu seriju ponovo, iz tog ključa: to je, drugovi i drugarice, serija o sovjetskoj Hrvatskoj. Priča je to o HDZ-ovoj Hrvatskoj od prve epizode, kad se u podzemnom skloništu u Černobilu nakon eksplozije okuplja lokalni partijski komitet… – iščitava razine HBO hit serije Boris Dežulović u novoj kolumni za N1.

Ponedjeljak (06:30)

Boris Dežulović: Bijela desetka

Sjajnu posvetu preminulom Jurici Jerkoviću napisao je, kako samo on može, Boris Dežulović na Novostima: Jure je onda pokazao kako to rade ‘desetke’. U sedamdesetoj minuti primio je jednu loptu na trideset pet metara od gola, povukao je korak-dva i onda desnicom zakucao vrataru Félixu u rašlje za konačnih 2-2. Ono što je cijeli svijet, gledajući prijenos iz Rija, očekivao od Peléa, uradio je naš Jure iz Radunice. Brazilski O’Globo sutradan je objavio kako ‘ljepši gol Maracanã nikad nije vidjela’…

02.06. (14:30)

Dežulović: Tko je glasao za HDZ u Irskoj?

Lako je zamisliti dramu među našima u Irskoj, koji se ovih dana podozrivo zagledaju po Penneysovim dućanima pokušavajući otkriti koji je to jedan od njih što je glasao za HDZ. Nije takve drame među Hrvatima bilo još otkako se siječnja 2010. hercegovačkim gradićem Ravnom pročulo da je jedan u općini glasao za Ivu Josipovića – piše Boris Dežulović u Novostima o velikoj zagonetki proteklih EU izbora.

27.05. (16:30)

Dežulović: Olovka piše srcem

Država je kad negde idemo, pa se lepo obučemo da budemo lepi za državu.’ To je samo jedan od odgovora iz velikog istraživanja koje je šezdesetih godina prošlog stoljeća provedeno među nekoliko hiljada mališana od četiri do četrnaest godina starosti. ‘Izobilje je’, kaže tako jedan mališan, ‘kad majmun stalno jede’, a ‘neimaština’, sasvim logično, ‘kad nemaš maštu’ – prisjeća se svevišnji Boris Dežulović za Novosti dok je čitao ovaj članak Kristine Turčin, a povodom izrade Nacionalne razvojne strategije RH od 2020. do 2030.

21.05. (23:30)

Fimi-Liga

Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

13.05. (06:30)

E, za to treba imati muda

Dežulović: Jaja u kukuruzu

Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

11.05. (11:30)

Ni med cvetjem ni pravice

Polemika Visković – Dežulović: Hrvatski pisci, četnici i ličko rukovanje

Nakon što je Boris Dežulović u svojoj kolumni za N1 u kontekstu napada na Damira Karakaša prozvao Velimira Viskovića da je “javno s oltara denuncirao Jergovićeve ‘simpatije prema Čiči Draži’ i govorio kako je ‘nemoguće naći Hrvata, osim možda Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”; Velimir Visković mu je odgovorio: “Boro Dežulović je valjda zadnja osoba s kojom bih polemizirao; volim čitati njegove kolumne, duhovit je, zna pisati, sviđaju mi se i njegovi politički stavovi… Priznajem, kriv sam: ne volim ustaše, ali bogami ni četnike.”

10.05. (22:30)

Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede

Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče. Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome? A Tito, jedini Hrvat koji je bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time. I to ne jednom, već četiri puta! Da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici – e, to svijet još nije vidio. Uvijek aktualni znani junak Boris Dežulović, Slobodna Dalmacija, 11.05.2015.

09.05. (12:30)

Guzosisovčak

Boris Dežulović: Hrvatski tabui – predsjedničine obline

Dežulović se dohvatio predsjedničinog intervjua i sadržaja njenog posla: Ima li novinar pravo napisati da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise? Ili – ako sama Predsjednica o „sadržaju i rezultatima onoga što je odradila“ nema kome govoriti osim žutom televizijskom magazinu za „slične nevažne teme“, i ako od „konkretnog državničkog rada“ nema pokazati ništa osim instagramski istesanih oblina – na tako nešto novinar nema samo pravo, već i patriotsku obavezu?