Američka pjevačica Taylor Swift zaradila je preko milijardu dolara na svojoj turneji “The Eras” i tako postala prva u povijesti glazbe kojoj je je to uspjelo. Iza nje se nalaze Elton John, Ed Sheeran, U2, Coldplay, Guns N’ Roses, Beyonce i Rolling Stonesi s čak dvije turneje. HRT
Desetodnevni festival Ljeto na Zagrebačkom velesajmu koji je lani krenuo kao svojevrsni eksperiment na kojem je nastupilo čak 250 izvođača. Ove godine je pak spomenuti festival ušao u profesionalnije, time i bolje, gabarite u kojima tijekom jedne večeri nastupa oko 5-6 mladih izvođača dok je headliner neko jače domaće ime. Devetog dana LJNZV-a je ta hedlajnerska uloga pripali Zdenki Kovačiček i pratećem joj Green House Bandu koji broji 10 glazbenika među kojima su neki iz puhačke sekcije ujedno i članovi Jazz orkestra HRT-a. Nek’ mi se ne zamjeri, meni je to u tom trenutku izgledalo kao nešto što bih okarakterizirao riječima: „koncert Tine Turner u Mrduši donjoj“, što zbog ambijenta Zagrebačkog velesajma noću u kojem se osjećate nekako sami i izolirani iako ste u metropoli, što zbog šarolike i neprofilirane publike koja je došla na besplatni festivalski gig. No ta „Mrduša donja“ je sjajno reagirala, kao što je u produkcijskom smislu dizanja letvice kvalitete nastup Kovačiček s raskošnom pratnjom odlično došao kao dobra podloga kovanja novih planova Glazbene kuće na Velesajmu, kaže Zoran Stajčić za Ravno do dna
. Primjerice, ako ste sinoć očekivali da će legendarni njemački pioniri industrijskog noisea u glazbi, Einstürzende Neubauten, odsvirati jedan od onih “Greatest Hits” koncerata poput onoga koji smo imali priliku vidjeti kad su zadnji put nastupali u Hrvatskoj, točnije na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila u sklopu SuperUho Festivala 2015. godine, onda ste mogli ostati zatečeni nedostatkom “hitova” na setlisti. Ako ste, pak očekivali simfoniju buke poput primjerice one iz zloglasnog videa u široj uporabi naslovljenog jednostavno “Autobahn“, onda ste već skoro četiri desetljeća u raskoraku s bendom. Njihova je glazba možda postala pitomijom, melodičnijom i manje šokantnom, a tekstovi gotovo filozofski u svom propitivanju jezika i komunikacije. U svakom slučaju to je nešto više od tipičnog koncerta i možda je previše za one koji su došli čuti hitove i zabaviti se. Vanzemaljci ovog planeta će vam pak reći da je ovo bilo upravo po njihovoj mjeri. Ravno do dna
Za te koncerte Adele nije zauzela stadion, već je doslovce koncertni stadion kapaciteta za 80.000 posjetitelja po večeri bio izgrađen za nju. Dakle, u mjesec dana vidjelo ju je 800.000 ljudi u Münchenu i neformalno se priča da je pjevačica za to inkasirala milijardu eura. Ako se za nekog neće uzalud raditi najbolji zvuk na svijetu, to je svakako za pjevačicu kalibra Adele koja će doći i pokoriti pjevanjem i pjesmama bez cirkuskih točki i vojske plesačica i plesača. Govoriti o rezidencijama Adeline magnitude u smislu je li to budućnost glazbenih mega spektakala ne ovisi pretjerano o tehnologiji (koja uistinu postiže čudesne performanse), već ipak o ljudskom faktoru, a to je da moraju postojati istinske glazbene zvijezde koje su u stanju sve ispuniti sadržajem, a sadržaj u glazbi je bio i ostao isti – pjesme i izvedba, i tako će uvijek biti.
Ona se niti jednog trenutka ne napuhava egocentrično (a ima debelo razloga za to), već stalno odaje dojam obične žene koja se ne može sastaviti sa životom od problema. Čak je i zadigla crnu haljinu i pokazala za nema cipele već da u čarapama nabija kilometražu po ogromnoj bini, pisti i prstenu i još ih naziva „granny socks“ jer su u pitanju crne dokoljenke, baš onakve kakve bake najviše vole nositi. Ravno do dna
Baby Lasagna je nastupio na malom umaškom festivalu Pandemonium, kao uvertiru u velike nastupe na varaždinskom Špancirfestu i karlovačkim Danima piva, i dakako, u tri velika samostalna koncerta na zagrebačkoj Šalati početkom rujna. Pandemonium mu je bio domaći underground teren s kojeg je i potekao, stoga je bila opravdana i njegova velika želja da tamo napokon nastupi. Svirali su samo 20 minuta i nisu izvodili Rim tim tagi dim, budući da na festivalu nešto opuštenija atmosfera. Još uvijek je pod dojmom slave nakon Eurosonga, ali radi na novim stvarima, izbacuje singlove, a uskoro će i prvi album, koji je već spreman za objavu.
Jedna od najvećih britanskih pop zvijezda nastupila je sinoć u Zagrebu. Gotovo 70 tisuća ljudi uglas je pjevalo njegove pjesme, cijelo vrijeme komunicirao je s publikom, a obukao je i crnu majicu s natpisom Zagreb. Ed je bio sam na velikoj, okrugloj pozornici, svirajući gitaru i looper. Redali su se hitovi sa svih njegovih albuma poput “Shivers, “The A Team”, “Dive”, i “Eyes Closed”, koju je napisao kad je umro njegov najbolji prijatelj. Poseban gost na koncertu bio je Calum Scott, koji je uz našeg Dinu Jelusića nastupio kao predgrupa. Večernji kaže kako Hipodrom nije nikad bio posjećeniji. Index
Engleske pop legende koje su nakon više od četiri desetljeća i dalje na samom vrhu svjetske glazbene scene vratili su se tako u Hrvatsku, a nakon što su dosad nastupili dva puta u Zagrebu – u Domu sportova i na Šalati – u Puli su svojim nastupom podsjetili brojne gledatelje na bezvremensku kolekciju hitova i predstavili novi album “Danse Macabre”. HRT
Kako stvari stoje, u nedjelju navečer u Bratislavi smo imali jednu od posljednjih prilika vidjeti AC/DC relativno blizu Hrvatske, dok karavana oproštajne turneje sad putuje prema Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj i Irskoj gdje bi sve trebalo završiti kroz koji tjedan. To se jasno moglo osjetiti i na samom koncertu jer ‘našim’ jezikom je pričalo mnogo ljudi, svi su se htjeli provozati za kraj uz „Rock’n’Roll Train“ još jednom za kraj. Pred kraj regularnog dijela, zaredali su s mnogim velikim hitovima (da nabrojim tek neke „High Voltage“, „You Shook Me All Night Long“, „Highway to Hell“…), a sve je završilo s „Let There Be Rock“ nakon koje je Angus dobio svojih ‘pet minuta’. Recenziju jednog od posljednjih koncerata donosi Muzika.
U post-COVID doba koncertna aktivnost na domaćem terenu povijesno je najveća dosad. Iako je i golim okom vidljiv porast, objavljena su službena godišnja izvješća koja to potvrđuju. Za proteklu je godinu obrađeno je čak 38.043 glazbenih događanja, što znači da se prosječno u Hrvatskoj dnevno odvijalo 104 glazbena događaja. Titulu domaćeg glazbenika s najviše prodanih ulaznica za svoje koncerte u Hrvatskoj dobio je Zlatan Stipišić Gibonni. Značajan rast od čak 52,85% bilježe i autorski honorari od online i digitalnih prava. S trenutnim udjelom većim od 10% u ukupnim prihodima od autorskih prava, streaming je na odličnom putu da uskoro prestigne udio prihoda od klasične diskografije i nosača zvuka iz “zlatnog doba” prodaje fizičkih nosača zvuka s kraja devedesetih i početka 2000-ih godina. Muzika
U Pivovari Medvedgrad su shvatili da se u njihovo dvorište može smjestiti glazbeni festival sasvim solidnog kapaciteta. To su s otvorenjem novog pogona prije pet godina i učinili po prvi put proslavivši tada 25 godina postojanja, da bi ove 2024. taj rođendan došao do jubilarnih tri desetljeća rada. Shodno nazivu svog brenda osmislili su simpatičan naziv „Brundanje“ i rezervirali prvi vikend srpnja za okupljanje domaćih rock snaga. Drugi dan Brundanja u dvorištu Pivovare Medvedgrad nastupili su Pips Chips & Videoclips, Jura Stublić & Film, Kojoti i Savršeni marginalci.
Cijeli show drugog dana „ukrao“ je Jura Stublić, jer je izašao iz koncertnog okvira i ad hoc ušao u domenu stand up komičara. Ovo „ad hoc“ je bitan detalj jer se tu dolazi do onog momenta kad se može pričati o terminu „rođenog frontmena“ oliti karizmatika, jer jedino takvi iz nemogućih situacija izlaze kao pobjednici. Svi drugi koji ne spadaju u tu kategoriju obično budu posramljeni. Zoran Stajčić za Ravno do dna.
S obzirom da Pivovara Medvedgrad slavi 30 godina postojanja, i s obzirom da je u tih 30 godina proizvela rijeke piva, nekako je bilo logično da prvi dan festivala Brundanje pripadne sastavima iz Grada koji teče ili barem sastavu čiji je bubnjar iz Rijeke. Sva tri sastava su dobila priliku da sviraju mrvicu skraćene svoje standardne večernje setove, tako da je koncertna večer počela u 20 sati i trajala debelo iza ponoći, ukupno otprilike pet sati s pauzama. Svirali su Jonathan, Majke i Let 3. Prvi dan je zaključen kako treba, a broj publike (vrlo, vrlo solidno popunjen koncertni prostor) je sugerirao da rock (ipak) nije mrtav. S obzirom na lokaciju (pokraj nekadašnje Tvornice cementa u Podsusedu), najviše glavobolje je izazivao parking, odnosno prijevoz, no to su već druge brige. Ravno do dna