Isti film, samo s obrnutom radnjom
Groupie: Svadba Tompsona i Rijeke
Taksijem smo se dovezli do dvorane Mladost, morao sam se malo isprsit pred budućom mladom. Ispred dvorane hrpetina ljudi s hrvatskim zastavama, barjacima. Zbilja je sve izgledalo kao neka masovna svadba. Svadba na kojoj se Tompson vjenča s crvenom, komunističkom Rijekom koja mu se dugo opirala, a onda napokon popustila pred silinom njegova mača koji na koncertima zabija u kamen ili u šta već.
Jedva smo uspjeli nać mog starog, sto put sam ga valjda moro nazvat na mobitel da mi kaže gdje je točno. S njim su još bila dvojica u crnima majicama, jedan je imao hitlerovske brčiće, ali nije bio HOS-ovac Skejo. Predstavio sam starom Svetlanu.
“Moja buduća žena. Na ljeto mislimo svadbu napravit.”
Stari se zagledao u Svetlanu kao sedmo svjetsko čudo.
“Zgodna si, šesna… Ne mogu vjerovat da se zbilja misliš udat za ovog mog kretena. Mora postojat neka kvaka… Što nije u redu s tobom?”
“Srpkinja sam”, odreže Svetlana.
Stari se nakašljao.
“Znao sam da mora bit nešto! Od sveg mogućeg zla, baš to najgore!”
“Daj, pa šta nisi ponosan. Da će Hrvat uzet Srbima žensku, napravit od nje hrvatsku rodilju…”, rekao sam. Nova zgoda Nacionalne groupie