Ivančić: Silovanje Voltairea - Monitor.hr
05.04. (22:00)

'Što ostaje Voltaireu našeg doba nego da, nakon nove runde silovanja, kaže da ga boli dupe?'

Ivančić: Silovanje Voltairea

“Sve najgore mislim o njegovim izjavama, ali ću svim silama da štitim njegov fizički integritet.” Tim iskazom, isporučenim prije nekoliko dana, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić još jednom se sladostrasno prepustio omiljenoj bludnoj radnji – silovanju Voltairea.Istini za volju, slavna rečenica – “Ne slažem se niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš” – Voltaireu se pripisuje neopravdano, no u kolektivnome kulturnom pamćenju ona je već nepovratno zavedena kao njegov doprinos intelektualnoj historiji čovječanstva. Vučić se oglasio u jeku fašističke hajke na novosadskog novinara i sveučilišnog nastavnika Dinka Gruhonjića, linča koji su organizirali i proveli aktivisti njegove stranke.

Aleksandar Vučić zasigurno nije izumio jezik s dvostrukim diskursom, ali se njime služi češće i gluplje od ostalih pripadnika svoga političkog soja. Njegov je cinizam, može se reći, dovoljno proziran da ostane u gabaritima karikature. A jezik s dvostrukim diskursom ugođen je tako da se poziv na nasilje upućuje pod retoričkom fasadom suprotstavljanja nasilju. Viktor Ivančić za Novosti.


Slične vijesti

Danas (12:00)

To su principi

Jergović: Kako je Marija Selak Raspudić tresnula po stolu gomilom besposlenog briselskog novca

Tko zna kako je uopće došlo do toga da Marija Selak Raspudić dirne u nešto u što se unutar njezine političke grupacije ne dira, pa da kaže da je, istina, protiv upisivanja prava na pobačaj u hrvatski Ustav, ali da je i protiv zabrane pobačaja. Pritom, nije iznenađujući takav njezin stav, ali jest iznenađujuće da je takvo što izgovorila. Ali i to bi ubrzo bilo zaboravljeno da se usred te iste predizborne kampanje nije javio Mostov soap-teolog Marin Miletić, koji je rekao: “Most je jasno za – život. Marija se ovdje pogrešno izrazila, ali neka ona sama to objašnjava.”

Ogradio se, dakle, od kolegice iz istih klupa i s iste liste, ali ne u svoje ime, nego u ime cijele grupacije. I pritom je, izravno ili neizravno, pozvao glasače da ne glasaju za nju. Marija Selak Raspudić je, prema vlastitom iskazu, koji nitko iz Mosta nije demantirao, bila predviđena za nositeljicu liste za europske izbore. Ona je, međutim, tu čast odbila. U odnosu na taj sitan ženski (i muški) svijet, kojemu je hajka temeljni oblik borbe za bolji svijet, Marija Selak Raspudić je ispala velika faca. Koliko god mi o tome šutjeli. Miljenko Jergović za svoj blog.

Jučer (14:00)

I zato su poslali jednu osobu da se bori protiv cijele korupcije

Vučetić: Opozicija ne shvaća da se nominalizmom ne ruši HDZ

Hrvatska se nakon izbora pretvorila u filozofsku arenu u kojoj se, kao da je riječ o borbi na život i smrt, raspravlja o nominalizmu. Nominalizam je, u najkraćim crtama, gledište koje smatra da ne postoje opći pojmovi, univerzalije ili apstraktni entiteti nego samo pojedinačne stvari. Naši poslijeizborni nominalisti ne smatraju da je problem DORH-a u slabosti u borbi protiv korupcije i kojekakvih nezakonitosti, nego u Ivanu Turudiću, kao da je samo on problem, a ne sveprisutnost korupcije koja je, na strukturnoj razini, zahvatila i DORH. Oporba, čini se, zastupa radikalno nominalistički pristup stvarnosti – oni bi promijenili pojedinačna bića na čelu DORH-a, HTV-a, Ustavnog suda, državnih poduzeća itd. Sve to bi učinili u roku od godinu dana i potom bi, sa samozadovoljnim nominalističkim uzdahom, raspisali izbore koji bi se, sukladno nepogrešivom nominalističkom osjećaju za realnost, odigrali u savršenoj, poštenoj i radikalno drugačijoj atmosferi u odnosu na ovu u kakvoj sada živimo. Marko Vučetić za Autograf.

Prekjučer (18:00)

A di smo mi do Amazone...

Basara: Kultura sistematskih grešaka

Ukoliko se blagovremeno ne ispravljaju, sistemske greške prerastaju u sistematske, hoću da kažem, više se ne percipiraju kao greške, nego kao ispravna postupanja kojima zle sile mrse konce. Takvo shvatanje politike, sveta uopšte, zajedničko je svim srpskim politikama, sa izuzetkom dve-tri, koje su po kratkom postupku zatrte da se, ne dao bog, neke greške ne bi ispravile.

Ali takvo shvatanje sveta je zajedničko i animističkim plemenima iz Podsharske Afrike i Amazonije, sa kojima je moja neznatnost odavno primetila ovdašnju srodnost. Ta sličnost, naravno, ne ide tako daleko da bi ovdašnji živalj verovao, kao Amazonci, da smrt i bolest zapravo ne postoje, da nisu posledica opšteg zakona prirode – da to tome nije tako da je, prirodno je da ljudi žive zauvek – nego da su i smrt i bolest posledica delovanja zavidljivih duhova i zlih vračeva koji iz čiste pakosti izazivaju boleštine i smrt.

I šta rade i kako žive Amazonci s takvim pogledom na stvari? Eh, kako. Provode život u saljevanjima amazonskih strava, zavaravanju tragova pred zlim duhovima, konsultacijama s belim vračevima – i kod nas se nađe poneki takav – i na kraju pandrknu kao i svi sinovi Adamovi. Tako zbori Svetislav Basara.

Prekjučer (09:00)

Rekao je Penava da ne može. Ili dvjesto ili ništa

Dežulović: Praznik kurvi

Čuli ste već taj stari vic: kasna je subotnja večer, u polumračnoj ulici kraj željezničkog kolodvora zaustavlja se crna Audijeva limuzina, kojoj prilazi ocvala dama napadno crvene kose, u utegnutoj crnoj kožnoj mini suknji, mrežastim čarapama i crvenim cipelama s vrtoglavo visokim potpeticama. Uz tiho zujanje spušta se tamno staklo, ona se naslanja na prozor izbacujući duboki dekolte, a muškarac unutra – uglađeni neki tip sa svilenom žutom kravatom ispod pažljivo njegovanog podbratka – naginje se preko suvozačkog sjedišta.

– Pošto, sestro?

– Mjesto potpredsjednika vlade, dva ministarstva, europski fondovi i poljoprivreda, i upravni odbor Ine – odgovori ona dubokim muškim glasom, a Adamova jabučica izdajnički joj izviri ispod plastične crvene ogrlice. – Plus dvjesto milijuna eura.

– Dvj… dvjesto milijuna eura?! – zaprepasti se gospodin, ne zna čovjek je li više šokiran muškošću noćne dame ili njenom cijenom. Ili iznenadnom vrelom ugodom u vlastitim gaćama.

– Da, dvjesto. Za mala obiteljska gospodarstva – odgovori ona uvrijeđeno. – Znate, gospodine, ja se ne mislim ovim baviti cijeli život.

Gospodin se malo premišlja, gleda malo u Adamovu jabučicu, malo u Evine bundeve, i svašta mu kroz glavu prolazi.

– Imam samo sto trideset – kaže konačno vrteći novčanik, sad mu je već malo i neugodno, pa se sjeti, otvori pretinac i izvadi neki sitniš, izbroji ga i ozaren nadom pokaže crvenokosoj. – Evo ga, ravno sto pedeset milijuna eura. Može?

– Uf – razočarano će dama uvlačeći sise i pogledavajući niz ulicu. – Ne znam, morat ću se konzultirati s Penavom… Boris Dežulović za Novosti.

Petak (20:00)

Militarizacija, i što smo još ono rekli

Varoufakis: Europska ratna unija

Ekonomija EU danas je u očajnom stanju, dok se njemački poslovni model ubrzano raspada. Odabravši strategiju srednjeg puta (ni fiskalna unija ni sasvim razdvojeni dugovi i aktive centralnih banaka), EU je sebe osudila na dva desetljeća minimalnih investicija, zbog čega nije uspjela ostvariti potreban tehnološki razvoj osvajanjem zelenih tehnologija (koje bi Europi omogućile da se oslobodi ovisnosti o jeftinom ruskom plinu. SAD i Kina monopoliziraju kapital u oblaku, novi instrument akumulacije bogatstva, i nameću Europi novi hladni rat s katastrofalnim posljedicama u vezi s pristupom njemačke industrije kineskim izvoznim tržištima. Nažalost, Europljani na vlasti odbijaju shvatiti koliko je poslovni model EU neupotrebljiv i koliko su stara rješenja u novom pakiranju beskorisna.

Umjesto šarolike demokratske federacije koja će privlačiti ljude iz čitavog svjeta, dobili smo novu viziju bijelog kršćanskog carstva okruženog skupim lanserima raketa i ogradama pod visokim naponom. To nije Europa kojom će se mladi ponositi, pa ni Europa koju će ostatak svijeta uzimati za ozbiljno. Yanis Varoufakis za Peščanik.

Četvrtak (10:00)

Bobi Flips ekonomija

Šajatović: Inovativni ekonomski program Domovinskog pokreta

Ako Domovinski pokret uđe u vladu, Mario Radić kao de facto čelni čovjek stranke bio bi prvi tranzicijski poduzetnik koji bi imao veliku političku težinu u vrhu vlasti. Svojim bi potezima morao dokazati da želi biti glas interesa cijele poslovne zajednice, a ne samo jednog dijela. Stranka je za slobodno tržište. Što bi podrazumijevalo slobodan protok robe, kapitala i ljudi. Ali nakon tog osnovnog stajališta slijedi na desetke primjera u kojima se zagovara ograničavanje slobodnog tržišta. Najzanimljiviji je dio u kojem bi zabranio uvoz niskokvalificirane radne snage za poslove u sektorima digitalnih platformi niske dodane vrijednosti (dostava hrane, vožnja taksija…). U sukobu s idejom slobodnog tržišta je i najava da će država definirati okvir za zaštitu minimalnog udjela domaćih prehrambenih proizvoda na policama trgovačkih lanaca. Miodrag Šajatović za Lider

22.04. (01:00)

Poučak iz istorije koji nikako da nauče

Basara: Priča o zanatima

Ako ostavimo po strani nematerijalnu kulturnu baštinu, istorija sveta je vrlo slična poetici popularnih TV serija, što će reći da se svodi na formulu: pucačina, otimačina, jebačina. „Naši stari“ su u XIX veku dokonali da ako kaniš pobijediti i ujediniti sve Srbe, moraš pucati i otimati (u XIX veku „jebati“ se nije pominjalo, što ne znači da se nije jebalo), ali „naši stari“ nikada nisu dokonali – niti su njihovi potomci do današnjeg dana dokonali – da ako kaniš otimati, iza sebe moraš imati jako puno tenkovskih (u stara vremena konjičkih) divizija, inače si jebo čvorka. (To je onaj jebački deo formule za gledanost TV serija i uspeh istorijskih poduhvata. Neko mora biti jebena stranka).

Uzmimo primer iz balkanskih ratova koji će se docnije ponavljati u sve katastrofalnijim alotropskim modifikacijama. Balkanski ratovi su, uzgred, bili početak serije srpsko-albanskih pičvajza, koji će se potonjim generacijama i generacijama – naročito našoj – obijati o glavu, poglavito zbog toga što, za razliku od Srba, Albanci nisu išli usqwrz kolektivnom zapadu. Neka ovo bude zabeleženo „tamo gde treba“, zlu ne trebalo. Svetislav Basara

22.04. (00:00)

Pojesti govno ozbiljna je i sudbonosna stvar

Jergović: Noć u kojoj se Andrej Plenković održao na čelu Vlade, ali je po svoj prilici izgubio vlast

Kako stvari stoje jutro nakon izbora, čini se da je za inicijacijski postupak spreman Domovinski pokret. Nikoga to naročito ne iznenađuje, nitko nije pretjerano zabrinut. DP će u dijelovima, ili u cjelini, učiniti to što se na našem lijepom hrvatskom jeziku tako dobro i precizno da izraziti, te će pogaziti sve, ili skoro sve, na čemu su u proteklih godinu-dvije zasnivali svoje djelovanje. Tako će se, iz njihove perspektive, ukupni kriminal i korupcija svesti na djelovanje Milorada Pupovca i Srba u prethodnoj Plenkovićevoj vladi.

Ali, ruku na srce, neće pritom kardinalno pogriješiti. Osim što, možda, nije ukusno pojesti govno, osim što to, možda, nije ni naročito muževno – a Domovinski pokret veoma je muška struktura – osim što to nije karakterno, u ovom slučaju ne bi moralo biti škodljivo, niti bi se Penavina, Radićeva (i Vujnovčeva) stranka nakon inicijacije u Plenkovićevu vladajuću većinu i Vladu, nužno morala kastrirati i smanjiti do razine HSLS-a i HNS-a. Budu li vladali potrebnim vještinama i budu li dovoljno hladni i beskrupulozni, te ne budu li se pritom odveć impresionirali Bruxellesom, mogli bi u Domovinskom pokretu silno profitirati ovim svojim činom i mogli bi munjevito prerasti one kojima se kao manji partner pridružuju. Miljenko Jergović za svoj blog.

20.04. (17:00)

Šteta nastala zbog brkanja sjećanja i povijesti

Basara: Idemo Usqwrz

U Srbiji je uvreženo mišljenje da je istorija „kolektivno sećanje“ – koje je moguće koliko i već poslovično kolektivno dupe – ali tome uopšte nije tako. Sećanje je, politički rečeno, lični, a istorija je zvanični stav. Relativan i pristrasan, isto koliko i lična sećanja, ali fiksiran radi smanjenja konfuzije i kakve-takve stabilizacije prošlosti, jednog od najvažnijih nacionalnih resursa za uobličavanje sadašnjosti, s kojim se u Srbiji nedomaćinski posluje.

Svi ovdašnji zvanični istorijski stavovi su privremeni. Ne drži ih mesto. U našoj prošlosti vri kao u kotlu i zato – ni zbog čega drugog – vri i u sadašnjosti. Jer pazite, da je srpska istorija – da upotrebim izraz iz telefonije – „fiksna“, da li bi bilo moguće da partizani četrdeset pet godina budu good guys, da sledećih četrdeset pet godina good guys budu četnici, a da istorijsku zamenu uloga dobrih i loših momaka obave bivši partizani? (Račun s krčmarom kaže da nam ostaje još jedanaest godina do ponovnog uspona nekih novih partizana.) Svetislav Basara

19.04. (01:00)

Sjednete li za pregovarački stol s nekim koga ste do jučer pljuvali, ponašajte se kao da preko puta vas sjedi netko sasvim drugi, mada dosta sličan, pljunuti on

Ivančić: 40 uputa za koaliranje

U slučaju da program vaše stranke nema ništa zajedničko s programom stranke s kojom sklapate savez, računajte da i program stranke s kojom sklapate savez nema ništa zajedničko s programom vaše stranke: to vam je, dakle, zajedničko. Viktor Ivančić za Novosti donosi niz uputa kako uspješno sastaviti Vladu.

  1. Razlika između političkog rada i prostitucije nije vrijedna spomenika.
  2. Skok iz predizborne u postizbornu fazu političkog rada je prelazak s riječi na nedjela.
  3. Ako se zbog sklapanja političkog savezništva morate odreći svojih uvjerenja, ostavite ta uvjerenja na mjestu gdje ćete ih naći kada se savezništvo raskine ili vas iz njega izbace kao isluženo kljuse.
  4. Kada je na stvari glad za vlašću, imati svoje ja znači nemati sreće.
  5. Kičma je atavizam iz predpolitičke ere.
  6. Grize li vas savjest zbog toga što ste ulaskom u neprincipijelnu koaliciju iznevjerili povjerenje svojih birača, ugrizite i vi nju.
  7. Poštujte ljude koji su glasali za vas, a naročito njihovu lakovjernost.
  8. Indeks razvoja parlamentarne demokracije je prosječan broj izigranih na jednog izabranog. Hrvatska, hvala budi nebesima, bilježi kontinuirani indeksni rast.
  9. Zalaganje za opće interese ima smisla samo ako se započinje od osobnog primjera.
  10. Muška masturbacija je prilika da političar drži svoju riječ. Shvatili ste: nije preporučljiva tokom koalicijskih pregovora…