Jergović: Braneći plažu, načelnik Tribunja brani posljednji neosvojeni javni prostor u RH - Monitor.hr
30.07.2019. (16:30)

Baywatch Tribunj

Jergović: Braneći plažu, načelnik Tribunja brani posljednji neosvojeni javni prostor u RH

Običaj da se rezervira mjesto na javnoj plaži proizašao je iz dugog niza hrvatskih običaja, čiji je cilj da se rezervira, privatizira, osvoji i poništi javni prostor. Naravno, taj prostor može biti stvaran – kao što je stvarna plaža u Tribunju – a može biti i simboličan, kao što je, recimo, simboličan novac, ili kao što je, recimo, simboličan položaj predsjednika Vlade. To da živ čovjek koristi položaj predsjednika Vlade svoje zemlje, koliko god ona bila malena, siromašna i nezanimljiva, da bi se kandidirao za položaj predsjednika Vlade u Bruxellesu ne razlikuje se suštinski od rezerviranja najboljeg mjesta na plaži u Tribunju – secira Miljenko Jergović naopako naše društvo.


Slične vijesti

Prekjučer (23:30)

Filmske preporuke

Marko njegić: ‘Stillwater‘ – tihi Damon brege dere

Novi filmski hit Matta Damona kolumnist opisuje ovim riječima: Na momente “Stillwater” djeluje kao francuski festivalski film s Damonom, premda je u osnovi američki srednjostrujaški, jedna od onih hollywoodskih drama devedesetih za zreliju publiku kakve se, navodno, više ne prave, uz dodatak novomilenijske “anti-feel good” mračnosti i moralne dvosmislenosti… Film je doživio petominutni ‘standing ovation’ na premijeri u Cannesu, a zanimljivo je da su i redatelj McCarthy i glumac Damon osvojili scenaristički Oscara, prvi za “Spotlight”, drugi za “Dobrog Willa Huntinga”. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

Prekjučer (23:30)

Ispod glazbene peke

Hrvoje Horvat: Majstorska lekcija iz bluesa britanskog glazbenog veterana

Novi Beakerov album “Running Down the Clock” čak je i snimljen u Zagrebu, u studiju Sound Station gdje je koproducent i bubnjar bio još jedan domaći as iz rukava, talentirani multiinstrumentalist Leo Anđelković, inače član grupa Baltazar i Screaming Wheels… Album predstavlja pravu lekciju suvremenog bluesa, raznovrsne svirke i melodija, s pjesmama koje će vas podsjetiti na genezu čvrstog bluesa iz ruku ponajboljih predavača, ali se i majstorski dotaknuti funka, rocka, soula i jazza. Kao prava lekcija sigurnih ruku, ali i punog srca trojice muzičara kojima su gosti klavijaturist Nick Steed i u dvije pjesme domaći glazbenici Antonija Vrgoč Rola kao prateći vokal i Boris Hrepić – Hrepa na usnoj harmonici. “Running Down the Clock” podsjetit će vas na robusnu svirku kakvu su demonstrirali Buddy Guy ili Stevie Ray Vaughn. Piše Hrvoje Horvat za Večernji list

Prekjučer (21:30)

Glave u pijesku

Klauški: “Klizimo u jednostranačje”. Iz kojega nikada nismo ni izašli

Na upise Jadranke Kosor na Facebooku kako klizimo u jednostranačje kolumnist potvrđuje: Naredne tri godine Hrvatska će biti bez izbora. SDP se iz tog perioda može vratiti jači, a može i u potpunosti nestati. Možemo! ima priliku preuzeti primat u oporbi, a može se rasplinuti i iščeznuti. Desnica će zbunjeno bauljati u očekivanju ponovnog preuzimanja prevlasti u HDZ-u, jer to im je jedino bitno i vrijedno borbe. A Plenkovića se i dalje nitko na ljevici neće u dovoljnoj mjeri bojati. Hrvatska bi mogla sličiti na umivene (a ponekad i prilično musave) verzije Vučićeve Srbije i Orbanove Mađarske, ali i Tuđmanove i Sanaderove Hrvatske. Piše Tomislav Klauški za 24 sata

Prekjučer (19:30)

Novac i sloboda

Jergović: Čemu zavist pred imovinskom karticom Urše Raukar?

Na čemu, dakle, zavidim Urši Raukar? I zašto baš njoj, pa nije Urša najbogatija? Zavidim joj, i ne mogu si pomoći, na onoj vrsti slobode koju čovjeku mogu pružiti samo novac i ostala materijalna dobra. Kako živimo u društvu u kojem vas gotovo svakodnevno materijalno ucjenjuju, u društvu korumpiranog i razbojničkog pravosuđa (Osječkim sucima, kao ni pojedinim sucima Vrhovnog suda, ne zavidim na materijalnom bogatstvu. Aktivno prezirem svaki njihov euro, dolar, kunu!), tako je blagodat, gotovo bih rekao blagoslov zajamčene materijalne sigurnosti nešto što je neprocjenjivo vrijedno u životu. Na prvom mjestu je, bez ikakve dvojbe, fizičko čovjekovo zdravlje. Ali na drugom mjestu su, prije duševnog zdravlja i obiteljske sreće, novac i materijalna dobra. Zašto? Zato što novac i materijalna dobra u ovakvoj zemlji i ovakvom svijetu jamče onu vrstu sigurnosti, slobode i zaštite iz koje gotovo sigurno proizlaze duševno zdravlje i obiteljska sreća. Piše Miljenko Jergović 

Prekjučer (16:30)

Kulturna mafija

Sanja Modrić: Dakle, bivša pročelnica koja je za najam dugovala 200 000 kuna plaća gradski lokal u centru 82 kune. Ima li Zagreb šanse?

Kad je Milana Vuković Runjić prisegnula na vjernost Stranci rada i solidarnosti i ušla na Bandićevu listu za zagrebačke izbore, cijena gradskog prostora za njenu privatnu komercijalnu djelatnost postala je odjednom mačji kašalj. A premda je prostor knjižare formalno u vlasništvu gradske ustanove Kulturno-informativni centar (KIC), cijenu najamnine odredio je osobno bivši gradonačelnik, a ne uprava KIC-a… Kad je Milana Vuković Runjić prisegnula na vjernost Stranci rada i solidarnosti i ušla na Bandićevu listu za zagrebačke izbore, cijena gradskog prostora za njenu privatnu komercijalnu djelatnost postala je odjednom mačji kašalj. A premda je prostor knjižare formalno u vlasništvu gradske ustanove Kulturno-informativni centar (KIC), cijenu najamnine odredio je osobno bivši gradonačelnik, a ne uprava KIC-a. Piše Sanja Modrić za Telegram

Prekjučer (14:30)

Istinozborstvo

Tomislav Marković: Šaip Kamberi, sam protiv ’srpskog sveta’

Kolumnist nas upoznaje s djelovanjem Šaipa Kamberija riječima: Kamberi nije samo personalna, već suštinska opozicija Vučiću i svemu što on predstavlja. To su naprosto dva različita sveta: jedan nacionalistički, devetnaestovekovni, zlikovački, razorni i drugi – građanski, evropski, demokratski. Za istinsku promenu srpskog društva nije dovoljno smeniti Vučića i naprednjake, već iskoreniti ideologiju koja je njih stvorila. Piše Tomislav Marković za Al Jazeeru

Prekjučer (11:30)

Analitika pozitive

Šonje: Gdje je nestao pesimizam (1. dio)?

U ovotjednoj kolumni autor se bavi Dr. Doomovim makroekonomskim predviđanjima, a mi izdvajamo: Jasno je da ne želimo meteorologa koji svaki dan prognozira isto vrijeme, ne želimo instalirati protupožarni alarm koji zvoni svaki put kad temperatura prijeđe 30 stupnjeva (super osjetljiv, ali posve nespecifičan i neupotrebljiv alarm), pa isto tako ne želimo niti slijediti prognoze ekonomista koji stalno najavljuje veliku krizu. Vrijeme da se zapitamo je li Nouriel Roubini – popularni Dr. Doom koji najavljuje stagnaciju zbog prezaduženosti – naš hiper-osjetljiv ali nespecifičan alarm koji proizvodi previše šuma? Ekonomski lab

Prekjučer (00:00)

Ein Fleisch, ein Blut, ein wahrer Glaube, ein Ruf, ein Traum, ein starker Wille. Ja! Ja! Ja! Ja!

Klauški: “Klizimo u jednostranačje”. Iz kojega nikada nismo ni izašli

Dok se opozicija bavi svojim sukobima, problemima i raspadima, HDZ učvršćuje vlast. Što je uvijek put u propast. HDZ je, nakon 45 godina komunističkog jednostranačja, preuzeo ulogu Partije, prekopirao šablone, implementirao recepte za vladanje, zbog čega se društvo, inače nenaviklo na liberalnu demokraciju, postojano vraćalo kao u “zonu komfora”, u prevlast jedne partije i jednog vođe. To je nešto na čemu je Hrvatska odrasla i stasala i čemu se rado vraćala. Pa tako sada imamo i Andreja Plenkovića. No glavni problem ipak nije u slabljenju ili nestajanju opozicije na političkoj sceni. Veći je problem, dosad često ključan, u tome što nema opozicije u HDZ-u. Plenković se u prve četiri godine mandata borio s unutarnjim neprijateljima, dok se prisilno rješavao ministara i partnera, ali sada je konačno zagospodario strankom, pokorio sve nepokorne i marginalizirao ambiciozne. I sada suvereno vlada. Bez unutarnje ili vanjske opozicije. Stabilan i neupitan. A time i nedodirljiv – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Ponedjeljak (11:00)

Invazija srbokradica

Basara: Nostrifikacija Nikole Tesle

Glasovitoj Hegelovoj rečenici: „Istorija se jednom događa kao tragedija, a ponavlja se kao farsa“ – moja neznatnost sklona kuhinjskoj filozofiji dodala je sledeći aneks: i potom završava na kovanici od jednog evra i postaje okidač za ponavljanje istorije kao tragedije. I tako ukrug. Dijalektika, bato. Na ovu filosofsku spekulaciju navela me je golema furtutma koja se podigla diljem srpskog sveta nakon što su hrvatske monetarne vlasti najavile da će na budućoj kovanici od jednog evra biti zapandrčen lik Nikole Tesle. Najviša Instanca se tom zgodom nije oglašavala, ali se zato oglasio Vulin. Povod je naprosto bio takav da bi, ako treba, progovorio i na dupe. Mada je i ono što je rekao na usta zvučalo kao da je rečeno na dupe… Konačno, sve to može izazvati i lančanu reakciju. Jer pazite, Tesla neće biti samo na hrvatskom evru, on je otet Srbima i u naučnoj terminologiji. Tesla (T) je jedinica mere za nekakvu „gustinu magnetnog fluksa“. Srpski naučnici, ne oklevajte – piše Svetislav Basara, srpski pisac i kolumnist, kojeg neki ovdje isto otimaju i drže ko svog najmilijeg. Medij za koji piše ne otimamo, niti spominjemo.
P.S. Bonus iz druge kolumne, Bojkot mozga: Vučić je, dakle, tu gde jeste i nema nameru da odstupi, mada bi mu, da ima smisla za avanturu – a da nema sopstvenu tevabiju za vratom – bilo najpametnije da opozicionim mačkama s jebališta kaže: „Evo vam vlast, jebala vas vlast“, pa da se posle godinu i po dana vrati brži, jači i bolji. (tevabija = svita sljedbenika i poslušnika; prirepice, prišipetlje, slugani, sateliti, skutonoše)

Ponedjeljak (10:00)

Ne morate ni ići tamo, kao da ste bili

Andrea Andrassy: BarTHElona u doba covida – Putuj kao da te razrednica ne gleda

Ko kaže da turisti ne idu u crveno-crvenu Španjolsku? Evo Andrea Andrassy ima lijep putopis iz Barcelone, tekst i fotke, čak i video okrenut naopačke (tipično danas) pa izgleda kao da gledaš kroz ključanicu: Došla sam s najboljom prijateljicom koja se ne voli slikat, što nije nužna informacija, ali za slučaj da nekom bude čudno zašto sam na slikama uvijek sama (s hranom) – zato. Ona nam je pronašla smještaj jer stalno koristi Airbnb – ja imam averziju prema njemu iz nedefiniranih razloga, tj. imala sam ju, više ju nemam. Stan nam je smješten u mirnoj uličici minutu hoda od La Ramble, glavne shopping ulice koja se spaja s Plaça de Catalunya, koja je između ostalog i prva stanica za hop-on autobus. Uglavnom, stan je spektakularan. Zidovi su prepuni slika od kojih su neke na prodaju jer je vlasnica ujedno i umjetnica, svaki kutak je savršeno osmišljen. Ostavila nam je bocu vina za dobrodošlicu, fascikl sa svim važnim stvarima koje je dobro vidjet u Barceloni, a u hodniku je i karta znamenitosti i restorana. Kartu i fascikl smo naravno skužile tek zadnji dan, ali možda i bolje – da smo ih vidjele odmah, ne bi nam bilo onako kako nam je bilo, a bilo nam je najbolje… Sljedeći tjedan Andrea Andrassy obećava report iz Madrida.