Slavenski pijetet
Krasnec: Zašto je Plenkovićevo ‘Krim je Ukrajina’ najprirodnija stvar koju hrvatski državnik može izreći u Kijevu
 
                
                To je bila i ostala gola činjenica, bez obzira na to koliko se u domaćim političkim analizama u hrvatskoj javnosti zagovarao pristup hrvatske šutnje o Ukrajini i nadanja da će nam Rusija nekako honorirati to što šutimo o principu kojemu, zapravo, možemo zahvaliti i našu teritorijalnu cjelovitosti. Nitko si ne utvara da će hrvatski stav o Krimu promijeniti bilo što. Objektivno, iz ove perspektive teško je i zamisliti kako bi čitav ovaj summit Krimske platforme, inicijative koju je ukrajinski predsjednik pokrenuo na 30. obljetnicu neovisnosti Ukrajine, mogao promijeniti činjenice na terenu, koje su takve da je za Rusiju aneksija Krima svršen čin. Fait accompli. Gotovo i nepromjenjivo. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list
 
          


 U suštinskom smislu, naravno, nevažno je tko će se od uzvanika pojaviti na predsjedničkoj inauguraciji, ali ishitreno donošenje takve odluke u afektu dosta govori o trenutačnom psihičkom stanju premijera. Naprosto se ne može pomiriti s time da su građani odriješili Milanovića svega onog što on, Plenković, smatra neoprostivim, pa upada u zamku da čini isto, ili i gore, od Milanovićevih postupaka preko kojih, eto, ne može prijeći. Plenkoviću treba sukob s Milanovićem, makar bio nešto manje intenzivan: misli da svojim biračima i javnosti tako poručuje da nije slab lider i da se ne boji konfrontacije. Plenković bi se mogao naći u velikim problemima nastavi li cijediti suhu drenovinu, u što se pretvorio sukob s Milanovićem, a tu ponajprije mislimo na svibanjske lokalne izbore i na sve jasnije nezadovoljstvo unutar HDZ-a zbog Plenkovićeve iracionalne jurnjave slijepom ulicom – kaže
U suštinskom smislu, naravno, nevažno je tko će se od uzvanika pojaviti na predsjedničkoj inauguraciji, ali ishitreno donošenje takve odluke u afektu dosta govori o trenutačnom psihičkom stanju premijera. Naprosto se ne može pomiriti s time da su građani odriješili Milanovića svega onog što on, Plenković, smatra neoprostivim, pa upada u zamku da čini isto, ili i gore, od Milanovićevih postupaka preko kojih, eto, ne može prijeći. Plenkoviću treba sukob s Milanovićem, makar bio nešto manje intenzivan: misli da svojim biračima i javnosti tako poručuje da nije slab lider i da se ne boji konfrontacije. Plenković bi se mogao naći u velikim problemima nastavi li cijediti suhu drenovinu, u što se pretvorio sukob s Milanovićem, a tu ponajprije mislimo na svibanjske lokalne izbore i na sve jasnije nezadovoljstvo unutar HDZ-a zbog Plenkovićeve iracionalne jurnjave slijepom ulicom – kaže 