https://twitter.com/tanjajorda/status/1072865365149986832
Blokirate križanja i ceste, htjeli biste i parlament? Posadim vam ćacije točno preko puta skupštine! Pješačite od Novog Pazara do Novog Sada? Moji pješaci kreću s još dalje točke, sa ‘svete srpske zemlje’ Kosova! Okupili ste beskrajne mase i snimate ih dronom? Moj ‘Centar za društvenu stabilnost’ takav će vam prosvjed složiti u pet, ma šta pet, deset gradova odjednom, i snimiti mase kakve Srbija u povijesti nije vidjela! Plačete za svojim najmilijima pred željezničkim kolodvorom? Plačem i ja, i cijeli državni vrh, a na mojoj strani su i duhovne sile, jer mi smo vlasnici i zagrobnog života u Srbiji! Ne vjerujete? Eno pitajte Porfirija, upravo drži parastos žrtvama nadstrešnice. Može i morbidnije, kaže Bojan Stilin za tportal, pesimistično, ne vjerujući da će ga izbaciti iz fotelje (osim možda bagerom kao Miloševića)
Uoči godišnjice pogibije 16 građana u padu nadstrešnice Željezničkog kolodvora u Novom Sadu, u godinu dana prosvjeda, osveti režima Aleksandra Vučića i političkoj budućnosti Srbije na Idejama su razgovarali s Dinkom Gruhonjićem, novinarom i profesorom Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Profesor Gruhonjić osobno je na meti srpskih tabloida, i kaže da je svjestan da je situacija vrlo opasna. Cijeli razgovor možete preslušati i ovdje.
43 posto ispitanika tvrdi kako nije bitno tko će doći na vlast umjesto Vučića, dok 39 posto ispitanika smatra da bi im bilo gore bez Vučića. Što se tiče prosvjeda protiv vlasti, 58 posto ih podržava, a 39 posto ne podržava. Više od polovice građana misli da Srbija ide u pogrešnom smjeru. Istovremeno, trećina ispitanika vjeruje da je Srbija na dobrom putu. Polarizacija se vidi i u tome što ispitanici prepoznaju kao najveći problem Srbije. Za 26 posto ispitanika najveći je problem sistemska korupcija, a za 20 posto ispitanika su najveći problem studenti i blokade. Podsjetimo, Vučić je prošli tjedan izjavio da će predsjednički i parlamentarni izbori vjerojatno biti održani zajedno u prosincu iduće godine. Napomenuo je kako neće mijenjati Ustav, odnosno da se neće ponovno kandidirati za dužnost predsjednika. Index
Prosvjed u Novom Sadu pod sloganom „Srbijo, čujemo li se?“ završio je brutalnim sukobom s policijom, uz pendrake, suzavac i šok-bombe. Dok vlast tvrdi da je reagirala na napade prosvjednika, svjedoci i pravnici ističu da je nasilje izazvano namjerno radi kompromitacije okupljenih. Oporba i pravni stručnjaci ocjenjuju da režim Aleksandra Vučića koristi represiju i zastrašivanje kao glavno sredstvo održavanja na vlasti. Unatoč pritiscima, najavljeni su novi prosvjedi i studentske blokade pod parolom „Indeks je jači od pendreka“. DW
Osvrnimo se samo na poslednjih 35 godina: međuetnički rat devedesetih, zimski protesti zbog izborne krađe 1996/97, bombardovanje Republike Srpske 1995. i SR Jugoslavije 1999. i konačno 5. oktobar, okončavani su samo pod pritiskom pobunjenog i pokradenog naroda i/ili stranih sila, uz stavljanje potpisa u tuđim vojnim bazama, kroz lex specialis, kapitulacije pod šatorom… Zato je teško očekivati da čovjek koji je zakleti baštenik i radikalski kreator tog i takvog mentaliteta isključivosti, društvenih podjela i ratobornih politika, posle svega se izvini onima koje je nazivao teroristima, ustašama, izdajnicima, stranim plaćenicima, separatistima, pozivajući tako na linč i odmazdu prema sopstvenim građanima. Jer, ko će u okolnostima besramne stigmatizacije neistomišljenika sjesti preko puta takvog predsjednika države? Momčilo Đurđić za Index
Analiza portala Nova.rs ukazuje na znakove slabljenja i mogućeg raspada vlasti Aleksandra Vučića. Režim se suočava s financijskim problemima, o čemu svjedoče kašnjenja plaća u javnom sektoru i na lokalnoj razini. Istodobno, sve je očitije da se policija izjednačava sa stranačkim batinašima, dok se autonomija sveučilišta bezobzirno gazi. Kritički mediji su pod pritiskom, slično kao 1999. godine. Najveći pokazatelj slabosti je, međutim, unutarnji raspad Srpske napredne stranke, čija je podrška na terenu sve manja, a koalicije se raspadaju. Index
Mali je napisao da voli Đokovića, a Vučić je to preskočio. Novak Đoković, “najveći tenisač svih vremena i jedan od najvećih sportaša ikad”, je postao državni neprijatelj otkako je dao podršku sudentima koji prosvjeduju. Tportal Lijepo se vidi na videu što stvarno piše.
Nije želeo da pročita " Gledam prvaka sveta u tenisu Novaka Đokovića " ❗
Na Novaka gleda kao na državnog neprijatelja pic.twitter.com/7AImPv5QO7— Ne lomite mi bagrenje (@janjic_vladan) April 14, 2025
Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, pokušat će silom zaustaviti studentske blokade i prosvjede. Planovi postali sasvim jasni nakon izjave koju je prije nekoliko dana dao za TV Pink, u kojoj “praktički najavljuje masovna uhićenja novinara, profesora i dekana”. Na skupu održanom u subotu navečer, upozorio je državne institucije da “počnu raditi svoj posao, inače će uslijediti posljedice”. “Više neće biti nekažnjenog blokiranja gradskog prometa, željezničkih stanica i drugih javnih službi. Gotovo je s obojenom revolucijom. Ni izvana ni iznutra nećemo dopustiti da nam ruše državu. Neka hodaju koliko god žele, ništa im to neće pomoći” – rekao je Vučić. Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine: “Srbija je ponovno pokazala toleranciju i strpljenje, većinska Srbija je to pokazala i to je pobijedilo. Nismo poduzeli nijednu represivnu mjeru. Sada kažemo: “Dosta je!”. Studenti moraju učiti, Srbija mora raditi i moramo nadoknaditi sve što smo izgubili u posljednjih pet mjeseci.” Nova.rs
Među prosvjednicima baš i nema europskih zastava, već sve vrvi od Kosova, a poruke i nisu toliko različite od onih kojima godinama barata i upravlja sâm Vučić. Jasno je da svaka studentska generacija želi biti dio nečeg većeg i povijesno važnijeg i misle da će baš oni biti neki novi šezdesetosmaši i jasno je da se neku prirodna solidarnost s drugim studentima koji na ozbiljnoj muci svakako može shvatiti i pozdraviti, no u potrazi za nekim novim Janom Palachom, valja imati oči širom otvorene da se ne bi ispalo nasamarenim i duboko razočaranim. Za konsolidaciju demokracije potrebno je da neka zemlja prođe barem dvije mirne smjene vlasti u kojima će se promijeniti ključne osobe i/ili stranke u izvršnoj vlasti. Međutim, od osamostaljenja od osmanske vlasti 1878. do danas, Srbija, bilo kao neovisna država, bilo u okviru jugoslavenske države, nije nikada prošla dva mirna prijenosa vlasti. Višelav Raos za tportal