Da, premijeru
Plenković: Dan pobjede nad fašizmom veliki je dan u hrvatskoj povijesti
 
                
                Na pitanje o istupu jedne desne političarke, koja je na Facebooku napisala kako je 8. svibnja 1945., kada je partizanska vojska oslobodila Zagreb, tragičan dan hrvatske povijesti i dan koji simbolizira pljačku, pokolje i početak višegodišnje okupacije Hrvatske, Plenković je u intervjuu Večernjem listu odgovorio da te izjave nisu vrijedne komentiranja. “Hrvatska je u Drugom svjetskom ratu bila na pobjedničkoj strani. Obilježili smo kraj Drugog svjetskog rata, Dan pobjede nad fašizmom te Dan Europe”, izjavio je. Osvrnuo se i na populizam: “Velik broj novih političkih aktera koristi novo komunikacijsko ozračje kako bi ciljano slali dezinformacije, osobito prema mlađem biračkom tijelu.” Upravo Brexit Plenković ističe kao “pokazatelj što se može dogoditi kad profesionalni destruktivci uđu u političku utakmicu i ne prezaju od korištenja lažnih vijesti i dezinformacija o pojedinoj europskoj temi”.
 
          


 U suštinskom smislu, naravno, nevažno je tko će se od uzvanika pojaviti na predsjedničkoj inauguraciji, ali ishitreno donošenje takve odluke u afektu dosta govori o trenutačnom psihičkom stanju premijera. Naprosto se ne može pomiriti s time da su građani odriješili Milanovića svega onog što on, Plenković, smatra neoprostivim, pa upada u zamku da čini isto, ili i gore, od Milanovićevih postupaka preko kojih, eto, ne može prijeći. Plenkoviću treba sukob s Milanovićem, makar bio nešto manje intenzivan: misli da svojim biračima i javnosti tako poručuje da nije slab lider i da se ne boji konfrontacije. Plenković bi se mogao naći u velikim problemima nastavi li cijediti suhu drenovinu, u što se pretvorio sukob s Milanovićem, a tu ponajprije mislimo na svibanjske lokalne izbore i na sve jasnije nezadovoljstvo unutar HDZ-a zbog Plenkovićeve iracionalne jurnjave slijepom ulicom – kaže
U suštinskom smislu, naravno, nevažno je tko će se od uzvanika pojaviti na predsjedničkoj inauguraciji, ali ishitreno donošenje takve odluke u afektu dosta govori o trenutačnom psihičkom stanju premijera. Naprosto se ne može pomiriti s time da su građani odriješili Milanovića svega onog što on, Plenković, smatra neoprostivim, pa upada u zamku da čini isto, ili i gore, od Milanovićevih postupaka preko kojih, eto, ne može prijeći. Plenkoviću treba sukob s Milanovićem, makar bio nešto manje intenzivan: misli da svojim biračima i javnosti tako poručuje da nije slab lider i da se ne boji konfrontacije. Plenković bi se mogao naći u velikim problemima nastavi li cijediti suhu drenovinu, u što se pretvorio sukob s Milanovićem, a tu ponajprije mislimo na svibanjske lokalne izbore i na sve jasnije nezadovoljstvo unutar HDZ-a zbog Plenkovićeve iracionalne jurnjave slijepom ulicom – kaže 