Posavčev paradoks: Ako može Matija, zašto se u politiku ne bi vratili i drugi? - Monitor.hr
08.12.2021. (19:00)

Za mito treba imat dušu

Posavčev paradoks: Ako može Matija, zašto se u politiku ne bi vratili i drugi?

Da je Gabrijela Žalac osumnjičena za ‘samo’ deset tisuća kuna mita, možda bi birači i prema njoj bili blagonakloni, kao prema Matiji Posavcu koji je priznao da je primio mito te dao ostavku, a dva i pol mjeseca kasnije ga je gotovo 80 posto birača vratilo na čelo županije. Kada je hrvatska politika u pitanju – i političari i birači – očito treba znati mjeru korupcije. Deset tisuća kuna mita može se i oprostiti. Više se svote tek trebaju testirati na izborima. A i njih se može prikazati kao donacije – piše Boško Picula. T-portal…


Slične vijesti

Jučer (20:00)

Jedan bi u penziju, drugi u EU, treći nikako do Pantovčaka

Milanović i Tomašević najavili svoje zadnje mandate na trenutnim funkcijama, Plenkoviću ostaje dilema: novi mandat ili europska karijera

Ishod ovogodišnjih lokalnih izbora nije označio samo završetak intenzivnoga superizbornog niza u Hrvatskoj, nego je i (re)konfigurirao odnose političkih snaga u zemlji. Njih i dalje predvode isti akteri kao i u prethodnom izbornom ciklusu, pri čemu su najzvučnije izjave dali Zoran Milanović i Tomislav Tomašević, one o svojim zadnjim mandatima na aktualnim položajima. Hoće li zemlja i njezin glavni grad krajem desetljeća imati nove čelne ljude? Tomašević, potpuno drukčijega političkog i osobnog profila, ima isti limit kao i Bandić: i dalje se ne uspijeva nametnuti kao političar nacionalnog utjecaja. Plenković, koji je premlad za političku mirovinu, će ili četvrti put voditi svoju stranku na parlamentarnim izborima te nastojati i dalje biti premijer ili ga čeka odlazak s te dužnosti, ako ne u oporbu, onda u neke od europskih institucija, gdje bi ga željeli vidjeti i mnogi iz HDZ-a. Boško Picula za tportal

02.06. (18:00)

Onih koji su izašli na izbore, bolje reći

Picula: Unatoč svim aferama, uhićenim ministrima, korupciji i nepostojećoj strategiji razvoja zemlje, HDZ ostaje izvorni ‘prvi put’ birača

HDZ je s Andrejom Plenkovićem na čelu ne samo učvrstio položaj najjače hrvatske političke stranke u najvećem broju jedinica lokalne i regionalne samouprave, nego je već trideset i pet godina, uz rijetke oscilacije, ‘prvi put’ hrvatske politike i birača. SDP mu može samo ‘dihati za vratom’, kako to slikovito kaže Siniša Hajdaš Dončić, a i primjer Splita svjedoči o krhkosti ‘trećeg puta’. Čak i kada su kao Most došli do nacionalne ili lokalne vlasti, pokazali su nerijetko kobna ograničenja. Centar odlazećega splitskog gradonačelnika posljednji je dokaz tomu. Čak je i Peđa Grbin izjavio da je zatečen svojim izbornim uspjehom, dok uspjeh Možemo u Zagrebu ima veze s gubljenjem urbanog i nacionalnog utjecaja SDP-a, a ima i povoljnu okolnost da je u hrvatskoj metropoli gradski HDZ drugorazredni akter, a stranka kompromitirana još u drugoj polovici 1990-ih. Boško Picula za tportal

01.05. (20:00)

Ljubav na skandinavski način

Je li seks samo seks? Odgovor ima pobjednik Berlinalea, potražite ga u kinima

Na njegovu 75. jubilarnom izdanju u veljači ove godine glavna festivalska nagrada Berlinskoga međunarodnog filmskog festivala Zlatni medvjed pripala je norveškoj drami ‘Snovi’. Riječ je o središnjem dijelu trilogije u režiji Daga Johana Haugeruda, čiji se prvi dio ‘Seks’ prikazuje u hrvatskim kinima. Unatoč zvučnom naslovu, riječ je o suptilnoj drami o identitetu i normama. Kada je krenuo u ovaj projekt, Haugerud je istaknuo da ga je za njega nadahnula druga poznata te visoko ocijenjena trilogija ‘Tri boje’, a nju je 1993. i 1994. kroz filmove podnaslovljene ‘Plavo’, ‘Bijelo’ i ‘Crveno’ autorski osmislio i realizirao poljski redatelj Krzysztof Kieślowski. I dok su njegove priče kroz osobne sudbine tematizirale ljudske gubitke, pokušaje i veze u kontekstu načela Francuske revolucije te cijeloga francuskog društva – sloboda, jednakost, bratstvo – Norvežanin ostaje unutar intime svojih junaka i junakinja te o socijalnom kontekstu njihovih postupaka ne progovara izravno niti im pristupa bilo kroz indukciju, bilo kroz dedukciju. Boško Picula za tportal

01.05. (01:00)

Promjene na razini statističke pogreške

Boško Picula: Lokalni će izbori biti ograničena korekcija prošlogodišnjih parlamentarnih, većina stranaka ni nema promišljenu politiku

HDZ od 1993. i prvih lokalnih izbora u ovakvu teritorijalnom ustrojstvu osvaja vlast u najvećem broju hrvatskih općina, gradova i županija. Što više to za njih bolje, jer od velikih gradova ima šanse samo u Osijeku. K tome, ima novu prigodu trijumfirati u najvećem broju županija. SDP bi se mogao naći u paradoksalnoj situaciji. Ankete mu pokazuju da je trenutačno izjednačen s HDZ-om u podršci ispitanika, ali će na lokalnim izborima to teško moći kapitalizirati osim povećanjem broja izabranih vijećnika te čelnih ljudi izvršne vlasti. U Zagrebu je SDP inferioran Možemu, gdje je čak podržao njihovog kandidata. S druge strane, Možemo! i Centar ostaju u biti gradske stranke koje u protekle četiri godine ni na koji način nisu učinkovito proširile svoj utjecaj u drugim dijelovima zemlje, a Domovinski pokret isto to, ali u regionalnom smislu. Boško Picula za tportal

07.04. (20:00)

Se je trijeba s bremenom akomodavat

Picula o “novom svjetskom poretku”: Sve ovisi kakve će biti promjene u SAD-u, no potraju li i jedan mandat – posljedice bi mogle biti dalekosežne

Premda je glavnina dosadašnjih prvih ljudi SAD-a u svojim mandatima razvijala i provodila koherentne vanjskopolitičke doktrine temeljene na pojedinim političkim vrijednostima i idejama, novi stari američki šef države (koji se pokazuje kao ključnim svjetskim političarom) u svom je prvom mandatu i na međunarodne odnose gledao kroz slogan ‘Amerika na prvom mjestu’ (engl. America first), shvaćajući ga kao spoj nacionalnog egoizma, međunarodnog izolacionizma, bilateralnih transakcija i razumijevanja za autokrate, odnosno za one s ‘jakim kartama u ruci’. Od 1940-ih do Trumpa, SAD se održao na prvom mjestu upravo suprotnim postulatima vanjske politike: umjesto pukog egoizma uspostavljala su se formalna i neformalna savezništva, umjesto izolacionizma – intervencionizam itd. Boško Picula za tportal.

25.03. (15:00)

Otvaranje Pandorine kutije

Picula: Priznavanje okupiranog dijela teritorija Ukrajine kao ruskog moglo bi ohrabriti i druge države za širenjem

Obistine li se najave da će ruska vojna agresija na Ukrajinu, započeta 2022., dijelom završiti i zbog priznavanja ruskog zauzimanja petine ukrajinskog teritorija, hoće li ovakav model nagrađivanja agresije postati pravilom u svijetu u sljedećem razdoblju? I to neovisno o tome provode li ga vojno znatno nadmoćnije države nad svojim slabijim susjedima ili ostale države koje će na sličan način pokušati riješiti dugogodišnje sukobe i osporavanja granica. Ipak, Balkan, kada i nije bačva baruta, ostaje barem šalicom baruta. Zbog toga i najave o prekrajanju granica u ovom dijelu Europe, kakve zaziva jedan od kandidata na rumunjskim predsjedničkim izborima, služe isključivo za mobilizaciju birača. Problem će nastati mobiliziraju li se tako mobilizirani birači za izvaninstitucionalne obračune. Boško Picula za tportal

17.03. (15:00)

Ako je dobar za Berlin, dobar je i za nas

Snažna priča o zabranjenoj gej ljubavi: Je li ‘Zečji nasip’ već sad hrvatski film godine?

Nakon što je postigao uspjeh uvrštavanjem u jedan od natjecateljskih programa ovogodišnjeg 75. međunarodnog filmskog festivala u Berlinu, novi dugometražni igrani film redateljice Čejen Černić Čanak o prekinutoj romantičnoj vezi dvojice prijatelja u unutrašnjosti Hrvatske potvrđuje da je riječ o radu koji režijom, zapletom i glumom generira i svježinu i oštrinu… Ukratko, riječ je o sporogorućem, ali intenzivnom prikazu ograničenja i prelaženja granica kada je u pitanju ljudska potreba za ljubavlju i prihvaćanjem. I to ona u formativnim godinama, kada se štošta doživljava fatalistički te određujuće za cijeli život. Boško Picula za tportal

10.03. (20:00)

Ali neka ga prvo uspostave

Picula o ‘Jedinoj zemlji’: Autori tog dokumentarca zaslužuju Nobela za mir

Priznanje Akademije za najbolji dokumentarac ove godine je pripalo palestinsko-norveškom ostvarenju ‘Jedina zemlja’, u kojem se mladi palestinski aktivist i izraelski novinar zajednički bore i zalažu za pravedan mir i suživot…djeluje kao donkihotovski, ali neustrašiv pokušaj dokazivanja da je područje na Levantu od Sredozemnog mora do rijeke Jordan uistinu jedna i jedina zemlja za cijelo njezino stanovništvo, Izraelce i Palestince, Židove i Arape, neovisno o budućem političkom i državnom rješenju višedesetljetnog sukoba. Film je u prvom redu trijumf svoja dva autora i protagonista iza i ispred kamera. Boško Picula za tportal.

26.02. (11:00)

Nema labavo

Picula: Merz će možda napraviti neke ustupke socijaldemokratima, ali na redu je naoružavanje i striktnija migrantska politika

Nova restriktivna njemačka migrantska politika važna je za Hrvatsku, budući da se naša zemlja nalazi na vanjskoj šengenskoj granici. Kada bi Njemačka krenula masovno protjerivati osobe koje nemaju pravo boravka u njoj u prvu zemlju Unije kroz koju su ušli, nije nemoguće da bi veći broj njih završio upravo u Hrvatskoj. To se neće dogoditi jedino uz pretpostavku da su evidentirani negdje ranije, u Bugarskoj ili Grčkoj, da se ponovno nešto dogovori s nekom trećom zemljom, izvan Unije, kao i uz pretpostavku da 2015. godine MUP nije popisivao, već samo propraćivao rijeke migranata koje su prolazile kroz Hrvatsku. tportal

23.02. (13:00)

Vrijedno 10 nominacija, ali ipak manje samih Oscara

Picula: Najbolja stvar u ‘Brutalistu’ je – brutalizam… Veliki favorit Oscara ipak pada na emocijama

Corbet je nesumnjivo darovit i vizualno iznimno pismen redatelj koji već od prvih kadrova ‘Brutalista’ potvrđuje da uspješno vlada ne samo filmskim prostorom, nego i metaforama koje provlači kroz cijeli rad. Premda traje više od tri i pol sata, ovoliko trajanje nije zamorno, dapače, no sam je film neujednačen. Njegova druga polovica u kojoj se uvode novi likovi, a odnosi među postojećima doživljavaju kulminaciju, otkrivaju da je temeljna karakterizacija plošna. Sve se manje-više svodi na klišeje, te se u biti teško emotivno povezati s likovima neovisno o osjećajima koje ih pokreću. Pritom Adrien Brody kao László djeluje kao da reprizira svoju, Oscarom nagrađenu glavnu ulogu u filmu ‘Pijanist’ Romana Polanskog, mada i njegova ‘repriza’ djeluje snažno i suvereno. Boško Picula za tportal