12.01.2019. (18:00)
Prema prvoj procjeni, koju je danas objavio Eurostat, godišnja stopa inflacije u rujnu u Hrvatskoj je iznosila 4,6 posto. Hrvatska s Estonijom i Slovačkom i dalje vodi mrtvu trku za tron po rastu godišnje stope inflacije u Europi. No u jednom njezinom segmentu ipak smo ispred svih, pa i Slovaka i Estonaca – ulaznice su poskupjele čak 12 posto. Valja dodati da je stopa PDV-a na ulaznice za koncertna događanja i kulturne priredbe od 2022. godine snižena na pet posto. tportal
Kino pod zvijezdama: popis ovogodišnjih ljetnih kina
U 2023. je radilo 113 kina. U suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom (HAVC) od 2023. je povećan broj registriranih kinoprikazivača jer su u obuhvat ušli obrti i nezavisne udruge koje prema očevidniku Hrvatskoga audiovizualnog centra obavljaju djelatnost prikazivanja filmova. Spomenuto povećanje broja kinoprikazivača, većinom u ruralnim naseljima, upućuje na zaključak i o rastu broja izvještajnih jedinica u odnosu na prijašnje godine. Ukupan broj gledatelja u hrvatskim kinima prošle godine iznosi 3 milijuna i 880 tisuća, od čega najviše u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Državni zavod za statistiku
U kinima lani sveukupno bilo prikazano 39 hrvatskih filmova, od čega čak 28 premijernih naslova, , a 11 filmova je kino distribuciju započelo 2022. godine. Ukupno je domaći film privukao u kinima 278.053 gledatelja i ostvario utržak od skoro milijun eura. Ostvareni ukupni broj gledatelja se tumači kao uspjeh, ipak je daleko od rekordne 2013. godine kada je domaće filmove pogledalo 436.074 gledatelja. Forbes
U vrlo dobroj godini za domaća kina, Barbie Grete Gerwig i Oppenheimer Christophera Nolana privukli su dobar dio publike u dvorane te su jedina dva filma koja su zaradila više od milijun eura u Hrvatskoj. Marvel je za razliku od godine prije doživio flop, dok je najgledaniji animirani film bio Super Mario Bros. U prvih deset najgledanijih (druga statistika, pokraj one po zaradi) našla su se i dva domaća filma, Dnevnik Pauline P. i animirani Cvrčak i mravica. Kinofilm donosi statistiku:
Prošlotjedno zatvaranje kina Tuškanac zbog obnove snažno je odjeknulo u javnosti. Reakcije ne čude jer se kinoprikazivački prostor u Zagrebu godinama sužava, pri čemu je obustava rada kina Europa bila prijelomna točka. U Zagrebu više ne postoji redovita distribucija neholivudskog filma, a krivca ne možemo tražiti u nekoliko preostalih kina, nego u tome što odgovorni ne prepoznaju urgentnost situacije. Kino mreža je funkcionirala dobro dok je na njezinom čelu bilo kino Europa iz Zagreba i formatiralo repertoar za čitavu državu – ističe bivši ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar. U vidu novih spoznaja teško se oteti dojmu da je do zatvaranja Tuškanca došlo naglo, bez promišljanja konkretnog zamjenskog prostora. No, i bez obzira na to, posljednjih nekoliko godina repertoarna ponuda nije dostatna niti za hobističke potrebe građana, a kamoli razgovor o ikakvom promicanju filmske kulture u svim njenim varijacijama. Novosti
Od kada su ukinute interne mjere da je za kino-predstavu potrebno najmanje petero gledatelja, sve više sam u prilici da sam uživam u najboljim filmovima s repertoara, bez bojazni da će mi netko čitavu predstavu ružiti s kartonskim kutijama i glasno krckati kokicama. U poziciji smo da gledamo ‘svoju’ kinopredstavu, kojoj još samo viski nedostaje za pravu, titovsko ekskluzivnu projekciju. Slične su okolnosti i za druge kulturne manifestacije: što je program bolji, suvremeniji i ‘teži’ to je i publike manje. Ne ističem to da bi naglasio neku svoju elitističku poziciju ili zazor od ‘popularnih’ sadržaja. Naravno, neoliberalni koncept kulturne politike sve će više nastojati takve modernije, ekskluzivnije i avangardnije programe reducirati ili ih stavljati u izdvojene niše ‘alternativne kulture’, eksperimentalnih centara, avangardnih klubova, art kina… S druge strane, da bi ‘opravdale’ svoje postojanje kulturne institucije sve više pribjegavaju populističkim programima sumnjive kvalitete: doista, nema ‘krize publike’ kada su na programima blokbasteri, stand-up komedije, kazališni ‘humoristički’ čušpajzi… Marijan Špoljar za Glas Podravine.
Nakon otvaranja Kinoteke 2017., u užem su gradskom centru kratko postojala tri kina sličnog programskog usmjerenja, da bi šok uslijedio zatvaranjem kina Europa zbog navodne nužne rekonstrukcije. Činjenica jest da u Zagrebu već godinama ne postoji adekvatan kinoprikazivački prostor, a koji bi dosegom i programom mogao zadovoljiti potrebe publike – prije svega kada govorimo o redovitoj distribuciji art i festivalskog filma. Tu ulogu djelomično ispunjavaju Tuškanac i Kinoteka, do mjere za koju uopće imaju kapacitet. Međutim, porast publike odražava izostanak sličnog sadržaja, kao i preseljenje dijela festivalske scene. U Kinoteci su sami svjesni da je prostor neprimjeren, još bi i funkcionirao kao manje kino namijenjeno specijalnim projekcijama, ali svaka veća posjećenost naprosto onemogućava kvalitetno kino iskustvo. Slično će vam reći i posjetitelji Tuškanca. Iz Grada tvrde kako su u tijeku aktivnosti oko privremenog uređenja Europe kako bi održavali projekcije i prije cjelovite obnove. Kulturpunkt
Okrugla obljetnica rada Kino Split: Sedamdeset godina otvorenosti filmu
Da bismo danas govorili o kinoprikazivačkoj delatnosti na prostoru naše regije, moramo probati zamisliti vreme koje je prethodilo ovome danas. fimsko prikazivaštvo i distribucija su iskočili iz svog prethodećeg, socijalističkog ležišta ili zgloba, iz epohe u kojoj su vrednovane sa posebnim prestižom, postavši odjednom suvišna i neisplativa delanost usred dominacije onoga što se jednokratno isplati po merilima tržišne, neoliberarne matrice “poduzetništva”. Šta je onda prikladnije od toga da u hiperkapitalističkim, hiperrealističkim uslovima kinoprikazivačka delatnost, bude smeštena, praktično sanitarno sklonjena, evakuisana u tržne centre, u 2D ili 3D digitalizovani format raznih “Cinepleks” kutija. Pri tome, filma istovremeno sve manje ima u raskošnim kino dvoranama koje sada predstavljaju čist prostorni višak i anomaliju. Iste te dvorane koje zakatančeno čekaju neizvesnu sudbinu podizane su i štovane u bivšoj domovini kao hramovi vizuelne taktilnosti u kojima se odvijala čarobna predstava pretvorbe snova čuvanih na posebnim trakama koje su se predavale isključivo spretnosti ruku kinooperatera. Kulturpunkt