Protiv Orbana najbolje je oružje - satira - Monitor.hr
04.01.2017. (19:48)

Smijehom protiv nacionalizma

Protiv Orbana najbolje je oružje – satira

Satirička Stranka psa s dva repa odgovor je na nacionalistički populizam Viktora Orbana u Mađarskoj. Svojim provokacijama i humorom izazivaju premijera. Sprdali su njegovu politiku prema azilantima plakatom “Dobrodošli u Mađarsku! (nedjeljom zatvoreno) Ne treba nam žičana ograda – dovoljno je da napišemo iznos naših plaća na granici”. Smijeh je mnogo bolje sredstvo protiv političara, ne mogu ništa ljudima koji im se smiju, kaže šef stranke Gerg Kovacs. Deutsche Welle


Slične vijesti

Ponedjeljak (19:00)

Negdje kriza, negdje profit

Robi K.: Gorka kava

Dida je rekao: „Sinoć je jedan ekonomski stručnjak tumačija da je u Hrvackoj stopa gospodarskog rasta najuže vezana za stopu mortaliditeta! Al tu mladi isto moraju dat ruke! Ne mogu starci sami krčit put u blagostanje!“ Tata je pitao: „Ma di si ti čuja tog stručnjaka?“ Dida je rekao: „U Bepovoj konobi, di ću drugo! Evo, uzmi kako je Šolta procvitala u zadnju godinu dana! Normalna stvar – umra je stari Kaštelanac, umra je stari Bezić, umra je stari Radman, umra je stari Cecić… i sve je odma živnilo! Aparpman do aparpmana! Otok postaje poslovni raj!“ Tata je rekao: „A daj, fosilac, stvarno si malo…“ Dida je rekao: „Al kurac bi oni ciknili da in dica nisu pomogla! Šta, pa nijedan nije uvatija ni devet banki! Aj dobro, stari Cecić je skviknija sa devedes četri…“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

09.04. (22:00)

Ne znaju oni ko se na njih namjerio...

Robi K.: Uskršnja priča

Moj dida i njegov frend Tonino su ukrcali se na kajić i upalili su pentu. Onda su oni zaprdecali se sa kajićom prema pučini. Onda je za deset minuti dida pitao: „Šta je ono tamo crno i veliko?“ Barba Tonino je rekao: „To ti je Đerald Ford, najveći nosač avijona na svitu!“ Dida je pitao: „Pa šta se nasra taman na našu poštu?“ Barba Tonino je rekao: „Neam blage! Al nema šanse da bacimo parangal dok je on uparkiran!“ Dida je rekao: „E saćemo mu jebat mater!“

Onda su dida i barba Tonino doprdecali se sa kajićom do Đeralda Forda. Dida je ustao i viknijo je: „Alo, Đeralde! Zašto si nan se nasra na poštu?“ Barba Tonino je viknijo: „Dišmo mi bacit parangal?“ Dida je viknijo: „Potira si nan sve mole i ugore! O lubinima da ne pričan!“ Barba Tonino je viknijo: „Nećemo mi zbog neke američke karampane ostat bez obida!“ Dida je viknijo: „Aj hitro briši odavde! Nemoj nas tirat da primjenimo silu!“

Onda su na palubu od Đeralda Forda izašle tri face u uniformama. Prva faca je pitala: „Šta oće ona dva fosilca u kajiću?“ Druga faca je gledala kroz kanoćal. Onda je viknila: „Asti iruda, pa ono je Robijev dida!“ Treća faca je rekla: „Nemoj me jebat?!“ Onda je ona uzela kanoćal od druge face. Onda je skriknila: „Je, čoviče, on je!“ Prva faca je pitala: „Ko je Robijev dida?“ Druga faca je rekla: „Nemoj brumavat da ne znaš? Oni mrga šta je u drugon svjeckon ratu sa svojin kajićen potopija njemačku krstaricu Vilhelm Treći!“ Prva faca je pitala: „Šta je to drugi svjecki rat? I ko je Vilhelm Treći?“ Treća faca je rekla: „Dok ti učiš gradivo iz povjesti, bolje da mi brišemo odavde!“ Druga faca je rekla: „Slažen se! Pali motore!“ Novo poglavlje Bilježnice Robija K...

29.03. (10:00)

O fortuna, velat luna, statu variabilis...

Groupie: Srbin režira smak svijeta u Zagrebu

Zamislio sam se o predstavi koju sam gledao maloprije. Bila je to, između ostalog, predstava o kraju svijeta. Koju je režirao Kokan Mladenović. Da, baš simptomatično da komad o kraju svijeta usred Zagreba režira Srbin. U predstavi je izneseno da smak svijeta ne dolazi naglo, nego postupno, zapravo da on već traje. Možda je čak smak svijeta počeo raspadom Jugoslavije. Barem za nas Hrvate i Srbe. Nikad se nećemo moći riješiti rasprava, polemika o toj mitskoj bivšoj državi u kojoj su kao u drevnoj Atlantidi narodi živjeli zajedno, u izobilju, svi su imali vlastite stanove, izvrsnu zdravstvenu zaštitu, svi su išli na more, nisu bili izloženi pohlepi Dalmatinaca, nije bilo interneta ni umjetne inteligencije, svi su bili prirodno inteligentni, snalažljivi, susjed je pomagao susjedu. A nedjeljom se navečer na zajedničkoj, jugoslavenskoj televiziji gledala serija Bolji život. Doduše, čudno da je u Jugoslaviji itko uopće priželjkivao bolji život. Što je moglo biti bolje nego što je bilo? Sva sreća da moj stari i branitelji nisu doznali da Srbin usred Zagreba režira Karminu Buranu. Branitelji bi poludili da znaju da Srbi okupiraju hrvatska kazališta… Nova zgoda Nacionalna groupie

15.03. (09:00)

Da ti i Dubai čokolada prisjedne

Groupie: Nisu sve Hrvatice u Dubaiju kurve

Jedna od Hrvatica koje su se evakuacijskim letom vratile iz Dubaija u Hrvatsku bila je i moja rođakinja Suzana. Ona je prije tri godine iz Vinkovaca otišla u Dubai, rijetko se kome javljala. Mene stara molila da se pobrinem za nju jer je bez prebitog centa u džepu, a ne želi natrag u Vinkovce i njezina stara je očajna.

Posebno poniženje za nju je bilo što nisam naručio taksi nego smo se iz Velike Gorice do Glavnog kolodvora vozili u običnom ZET-ovu busu punom velikogoričkih putnika. Bila je sva preplanula, našminkana, u minjaku s nekakvim orijentalnim uzorcima. Svi muški u busu buljili su u nju. Netko iza nas prilično je glasno komentirao:

“Gle ovu, izgleda da je ravno iz Dubaija sletila. Skoro gola i bosa. Ko zna šta su sve šeici radili po njoj… E, tako završavaju Hrvatice koje su se išle kurvat u Dubai.”

“Mama ti se kurvala, ali ne po Dubaiju nego po Velikoj Gorici, kretenu ružni, glavati!” sasula mu je Suzana.

Pravo razočaranje čekalo ju je tek kad smo došli u moju potleušicu i kad je vidjela da unutra uopće nemam vode, samo vani na pumpi.

Nova zgoda Nacionalne groupie

08.03. (00:00)

Barem se u saboru ne apstinira...

Groupie: Zastupnik koji nikad nije spolno općio

“Zanima me kako ste onako sigurno na sjednici rekli da zastupnik Možemo! Matko Dujmović nikad nije jebo? Jel mu se to vidi na faci ili ste to samo tako bubnuli?”

“Znači novinari se danas takvim temama bave, a ne koliko je Možemo! uzeo novca, a ništa nije napravio, pogotovo u vezi Jakuševca i onog odrona na tom smetlištu.”

“Novinarima je sve važno. Jel shvaćate koliku ste vi psihičku bol i stigmu nabili zastupniku Dujmoviću? Da nikad nije jebo!? Znam to jer to su meni govorili, rugali mi se i znam kakve to posljedice ostavlja na čovjeku, kamoli na političaru. Totalno ti ubije samopouzdanje.”

“To se baš vidi na vama”, odvratila je Dina Dogan.

Sledio sam se.

“Čekajte, nemojte mi samo reći da se i na meni vidi da nikad nisam jebo. Mislim, jesam…”

“Jesi, onog Nepalca, svi to znaju. Kad si budala još išao pisat o tome”, zlurado se osmjehnula Marija Selak Raspudić.

“Nisam jebo!” viknuo sam.

“Pa to se baš vidi na vama”, nonšalantno će Dina Dogan.

Nova zgoda Nacionalne groupie…

01.03. (17:00)

Od svega u Madridu žele posjetiti groblje

Groupie: Plenki, vrati Pavelićeve kosti

Nazvao sam starog. Čim se javio, pitao sam ga:

“O kakvoj je to grobnici od zlata u Madridu pjevao Dabro? Jel zbilja sva od zlata, jel uopće postoji?”

“Postoji, tamo je, kako kaže pjesma, sahranjen vođa svih Hrvata.”

“Znači, kao neki Tuta Naletilić Kamon. Neki faraon ili šta?”

“Faraon, dabome.”

“Ajmo ti i ja kao Indijana Džons i njegov stari otić u avanturu, u Madrid, naći tu grobnicu i uzet zlato, obogatit se.”

“Uzet će zlato naši Vatreni kad tad. Uostalom, jedan stari Vatreni svojevremeno se fotkao u Madridu pored te grobnice. Davor Šuker.”

“Jebeš to nogometno zlato, jebeš fotkanje, ja hoću to zlato s grobnice. Možda je u toj grobnici skriven i neki sveti gral popa Dukljanina.”

“Jel to Srbin?” upitao je stari.

“Ne znam, to je ko da me pitaš jel Dabro Srbin ili Hrvat. Otkrilo se da mu je mama Srpkinja i da su ga u školi zvali Srbin. E, sad… Ako je stvarno Srbin, onda je čudno da pjeva ustaške pjesme. Mogla bi to bit neka srpska posla, pjeva to kao član Domovinskog pokreta i tako svima u svijetu daje povod da na nas Hrvate na čelu s Tompsonom gledaju kao na ustaše.” Nova zgoda Nacionalne groupie

22.02. (12:00)

Nije za buržuje

Groupie: Može li Severina u Školu komunizma?

Nisam završio Filozofski fakultet, samo prvu godinu sam dao na jedvite jade. I zato se spremam upisati Školu komunizma, uskoro se otvara u Zagrebu (tportal). Sigurno predmeti neće biti previše teški za učit. Vjerojatno ćemo nastavu imati i na otvorenom, u šumi, kao pioniri u Drugom svjetskom ratu. To će me pomladit. Posebna pogodnost je to što je škola besplatna, grad Zagreb, gradska vlast pokriva sve troškove. Baš po uzoru na druga Tita. Tito je svim siromašnima omogućio besplatno školovanje, fakultet. Evo, Možemo! sad to vraća. I još nam daje besplatne, plave bicikle da se sretno i radosno vozimo na njima do Škole komunizma, ne mareći za skupi benzin, registracije auta, pretrpane parkinge u gradu. Pa i partizani su se vozili na biciklima, a ipak su pobijedili fašiste koji su imali tenkove, kamione, čak i avione.

Jedan od učitelja u Školi komunizam bit će možemovac i glumac Vili Matula, on će nas učit glumit kako da budemo komunisti. Nadam se da će nam glazbeni predavat Severina. To kako se na fašniku u Samoboru hrabro s pozornice suprotstavila Tompsonu i njegovom nacionalističkom svjetonazoru stavlja je u prve redove antifašistkinja. A u Hrvatskoj uzak puteljak vozi od antifašizma do komunizma. Volio bih da nas Severina na glazbenom odgoju uči pjevati one stare, divne, već pomalo zaboravljene partizanske pjesme… Nova zgoda Nacionalne groupie

15.02. (16:00)

Dress code i bicikl

Groupie: Nema počasne lože za Senfa

S vremenom sam totalno zaboravio da u HNK imam svoje počasno sjedalo. U vrijeme kad je intendantica bila Dubravka Vrgoč, u njemu je sjedio književnik Miljenko Jergović. Ovog vikenda sjetio sam se tog svog mjesta u HNK. Iskreno, puno više mi znači moje mjesto u Kroli za šankom. Nema mi goreg mučenja nego gledat hrvatske predstave, ali toliko sam zapao u čamotinju u ovom kišnom, oblačnom Zagrebu da mi se i premijera u HNK i domjenak nakon premijere učinio privlačnim. Vidio sam da je premijera Trilogije o Agamemnonu u režiji Livije Pandur. Ispred HNK odmah sam naišao na neobičnu, upravo kazališnu scenu. Obavijen maglom, na kazališnim stepenicama stajao je moj kolega kolumnist Boris Rašeta s buketom cvijeća.

“Koga čekaš s tim buketom?” pitao sam ga.

Nije mi odgovorio, odmah je skrenuo temu na to kako su mu se u inboks počeli javljat mnogi gejevi otkako sam o njemu počeo pisat u svojim kolumnama. Dok smo raspravljali o gejevima, pored nas je prošao predsjednik Sabora Goran Jandroković. Pogledao sam u tom smjeru i kod Meštrovićeva Zdenca života spazio gradonačelnika Tomaševića. Bio je u crnom odijelu i bijeloj košulji. Takav u svečanom odijelu djelovao je bizarno sjedeći na biciklu. Bizarnosti su doprinosile i bliješteće bijele tenisice. Eto na šta je spao Zagreb, pomislio sam. Na gradonačelnika koji na večernje odijelo nosi bijele tenisice. Iz nove zgode Nacionalne groupie.

08.02. (18:30)

Isti film, samo s obrnutom radnjom

Groupie: Svadba Tompsona i Rijeke

Taksijem smo se dovezli do dvorane Mladost, morao sam se malo isprsit pred budućom mladom. Ispred dvorane hrpetina ljudi s hrvatskim zastavama, barjacima. Zbilja je sve izgledalo kao neka masovna svadba. Svadba na kojoj se Tompson vjenča s crvenom, komunističkom Rijekom koja mu se dugo opirala, a onda napokon popustila pred silinom njegova mača koji na koncertima zabija u kamen ili u šta već.

Jedva smo uspjeli nać mog starog, sto put sam ga valjda moro nazvat na mobitel da mi kaže gdje je točno. S njim su još bila dvojica u crnima majicama, jedan je imao hitlerovske brčiće, ali nije bio HOS-ovac Skejo. Predstavio sam starom Svetlanu.

“Moja buduća žena. Na ljeto mislimo svadbu napravit.”

Stari se zagledao u Svetlanu kao sedmo svjetsko čudo.

“Zgodna si, šesna… Ne mogu vjerovat da se zbilja misliš udat za ovog mog kretena. Mora postojat neka kvaka… Što nije u redu s tobom?”

“Srpkinja sam”, odreže Svetlana.

Stari se nakašljao.

“Znao sam da mora bit nešto! Od sveg mogućeg zla, baš to najgore!”

“Daj, pa šta nisi ponosan. Da će Hrvat uzet Srbima žensku, napravit od nje hrvatsku rodilju…”, rekao sam. Nova zgoda Nacionalne groupie

01.02. (14:00)

Je l' moguće da je netko zaspao na straži?

Groupie: Ne lomite mi Čavoglave

Rašeta je parkirao uz pustu, čavoglavsku cestu, uz asfaltirani puteljak koji je vodio do Tompsonovih ilegalnih nastambi. Izašli smo iz auta. Rašeta je ostao stajat na mjestu.

“Ajmo, šta si stao?”

“Pa ne smijemo mu upadat na privatni posjed. Ne želim završit kao naša kolegica Derifaj. I dan danas je povlače po sudovima jer se ljestvama popela na Tompsonovu terasu na Žnjanu”, odgovorio je Rašeta.

“Gle, ovi tu objekti su proglašeni ilegalnim, dakle imamo pravo ovdje hodat, to je sad ničija zemlja.”

“Pa i za onu terasu na zgradi na koju se penjala kolegica Derifaj tvrdili su da nije u Tompsonovu vlasništvu pa si vidio kako je sve završilo.”

“Misliš da će i za ove objekte u Čavoglavama Plenković i HDZ odlučit da su ipak legalni, Tompsonovi… Možda imaš pravo, Plenković mora saprat sa sebe bruku iz Davosa, ono što je izjavio da je Domovinski rat bio samo problem, neusporediv s ratom u Ukrajini. Ubila ga je ta izjava, desničari pozivaju na linč. Čini se da ga samo može spasit to da legalizira ove Tompsonove objekte u ovim ubavim Čavoglavama”, rekao sam. Nova (ne)zgoda Nacionalne groupie.