Miljenko Jergović: Sinan je pripovjedač koji će vas očarati pričom o nečemu za što niste ni znali da vas zanima - Monitor.hr
15.03. (23:00)

A pritom je pjesnik

Miljenko Jergović: Sinan je pripovjedač koji će vas očarati pričom o nečemu za što niste ni znali da vas zanima

Obilaznim i čudnim putovima Sinan Gudžević pristigao u Zagreb i u hrvatsku kulturu. Da je sve normalno među ljudima, reklo bi se da je normalno da netko za svojim životom i jezikom iz Graba pod Golijom, pa preko Novog Pazara i Beograda, Švicarske i Brazila, Njemačke i Italije, te tko zna odakle još, stigne u Zagreb. Ali ništa nije normalno. Također, da je sve normalno, hrvatskoj kulturi bila bi čast i milina od Sinanova dolaska. Jer on je dosljedan u voljenju. Dosljednost u voljenju vjerojatno je pretpostavka svake slobode u mišljenju. Sinan objavljuje u svakome broju zagrebačkog tjednika Novosti. Po prirodi svojoj temeljit i odgovoran prema jeziku, poeziji i ljudima, bez ikakve je sumnje jedan od zanimljivijih ljudi koji pišu danas na ovome jeziku. Jedan je od onih koje treba cijeniti onoliko koliko se cijeni materinji jezik i vlastiti život u njemu, koji vas mogu svojim pripovijedanjem zavesti i zainteresirati za nešto o čemu niste kanili išta doznavati. Miljenko Jergović

SINAN GUDŽEVIĆ: Alfonso Gatto :: Novice :: Lupiga


Slične vijesti

Jučer (18:00)

Lijepa Naša: Sergej Trifunović je kažnjen zbog duge jezičine, a silovatelj pasa Ivor Ivanišević je slobodan čovjek

Heni Erceg: Mile je kriv za sve

Pas o kojemu bruji čitava Hrvatska zove se Mile, četiri su mu godine - Index.hr

  • Priznao je glumac da Mile nije bio vezan, ali i da nije vidio znak zabrane za pse na plaži, no bio je drzak, bezobrazan, kakav je i inače glumac Sergej Trifunović, sklon da jezičini pusti na volju, a k vragu još je i Srbin. Organi reda držali su ga u stanici sedam sati – nadamo se samo, vjerojatno uzalud, da je Mile, umiljati ovčar, dobio barem vodu za piće – potom mu ekspresno odrezali kaznu od 500 eura, pa još 1000 zbog „vrijeđanja policije“. A uvrijedio ih je zato jer je „lajao“, ne njima direktno, nego mnogo kasnije, na svom instagramu, da ga mogu odvesti u Loru, pa tamo priključiti na struju. Da, strašna uvreda! Jer, kao, nije logora Lora za mučenje srpskih civila 90-tih u Splitu bilo, niti su za taj logor ikada čuli revni isljednici, pa su duševno teško podnijeli Trifunovićevo laprdanje.
  • Elem, dok je Mile, krivac za sve, šutio kao zaliven, Sergej je nervirao pandure, onako kako, marširajući beogradskim ulicama u protestima protiv vlasti, stalno provocira autokratski režim srpskog vožda Vučića, svakako branio se divlje i bezobrazno tih sedam sati, a onda je hrvatska policija – boga ti, kao u komunizmu – oživila kaznu za verbalni delikt kao odgojnu mjeru i primjer kakva ovo država jest. Uljuđena i civilizirana. Pa je Sergeju Trifunoviću, glumcu kojega želi svaki režiser s ovih prostora, mangupu svakako kratkog fitilja, uz onih 1500 eura kazne zbog Mileta, dosuđen još i izgon, ne samo iz Hrvatske, nego i iz EU. Tačno
Jučer (14:00)

Ne vredi. Džaba sve

Boris Dežulović: Vicešampioni sveta

  • Džaba sve. U tri od tri najpopularnija sporta naši su nesrećni mali narodi ozbiljne svetske supersile – Srbi su trostruki prvaci Evrope u košarci, dva puta svetski šampioni i još dvaput viceprvaci sveta, Hrvati svetski fudbalski vicešampioni i još dva puta treći na svetu, a Novak Đoković, od oca Srbina i majke Hrvatice, osvajač 24 Grend Slema i najbolji tenisač u istoriji čovečanstva pa opet – ne vredi. Kad su Srbi i Hrvati u nečemu najbolji, to im  znači samo to da ostali ne vrede ništa. A kad su u nečemu drugi, to im znači da su žrtve čudovišne svetske zavere i istorijske nepravde. Srbi i Hrvati prosto ne umeju da podnesu pobedu. Ima naroda i sportista koji ne umeju da podnesu poraz, ali Srbima i Hrvatima on je prirodno stanje, oni samo poraženi imaju sportskog i istorijskog smisla, svaki njihov poraz u finalu nekog šampionata sveta im je tek podsećanje na slavne istorijske poraze kojima su definisani.
  • Hrvatski fudbaleri polomili su se u Rusiji porazbijavši Mesijevu Argentinu i odigravši s produžecima i penalima celu jednu utakmicu više od Francuza, krv su ispišali po travi i otišli do kraja, a sve samo da bi bili zvezde provincijske svadbe negde u ličkoj vukojebini, sa pedeset janjaca na ražnju i lokalnim pevačem ustaških bećaraca. Prosto ne vredi. Džaba sve.
  • Srpski košarkaši i Nole živi su se polomili po Filipinima i Njujorku, krv su ispišali po parketu i betonu i otišli do kraja, a sve samo da bi bili zvezde provincijske svadbe negde na ibarskoj magistrali, sa pedeset prasića na ražnju i lokalnom pevačicom velikosrbadijskih liturgija. Ne vredi. Džaba sve. Srbi i Hrvati, shvatili smo na kraju, ne umeju da pobeđuju. Novosti
Prekjučer (19:00)

Ako ste se ikad pitali zašto za HDZ uporno glasa 25 do 30 posto birača

Marko Vučetić: Političko zlo djeluje tako da automatizira naše djelovanje

Jean Baudrillard je tematizirao inteligenciju zla. Potpuno mi je jasno da ovo mnogi neće razumjeti, no to uopće nije bitno, nitko od nas ne ovisi o spoznajnim mogućnostima drugih ljudskih bića, ljudi su, nažalost, takvi kakvi jesu, većina njih je otuđena u jeziku, kulturi, povijesti, društvu, religiji i politici. Političko zlo djeluje tako da automatizira naše djelovanje, da ono to zlo kroz nas progovara. Zašto za HDZ uporno glasa 25 do 30 posto birača? Misli li itko da su ti birači vlastitim spoznajnim moćima pristali uz HDZ? Naravno da nisu. Oni glasaju za HDZ pukim automatizmom političkog zla. Kroz birače HDZ-a progovara političko zlo. Ista stvar je i s ostalim biračima koji su unaprijed pristali uz neku političku opciju. Oni to ne čine zbog općeg ili javnog dobra, nego upravo suprotno – oni to čine kao zarobljenici nekog političkog zla koje oduzima opće dobro, prisvaja ga i klijentelizira. Političko zlo teži da prijeđe put od želje ili ideje do stvarnosti, a za to mu, najprije, trebaju nesvjesni, spoznajno umanjeni birači, a potom i političari koji će, poput Plenkovića, političku moć davati Banožiću, Josipi Rimac ili Lovri Kuščeviću. Riječ je lancu političkog zla koje progovara kroz birače i političare. Autograf

Prekjučer (10:00)

Viša matematika

Andrea Andrassy: Subota je, vrijeme je za “girl math”

What is girl math? Here's how economic thinking can actually be fun. | Mashable

Riječ je o trendu u kojem žene dijele simpatične laži koje si govore da bi opravdale (prekomjernu) potrošnju. Na primjer: Ako sam nešto kupila za 30 eura i onda to vratila, zapravo sam zaradila 30 eura. Naravno, kako i priliči internetu, iz ovog su se trenda izrodile razne “škole misli” – s jedne strane imamo muškarce koji su #girlmath shvatili kao finalnu potvrdu da su žene glupe i nesposobne, s druge imamo žene koje su duboko uvrijeđene jer je to seksizam i promoviranje stereotipa da žene ne znaju s novcem. Imamo i nas koji smo negdje na sredini i koji u cijelom trendu vidimo samo dobru zajebanciju i potvrdu da smo svi povremeno kreativni kad je u pitanju opravdavanje troškova koji možda nisu bili nužni. Evo nekoliko “girl math pravila” za ugodan šoping:

  • Sve što je ispod 1 euro je praktički besplatno i ne priznaje se kao trošak.
  • Ako je nešto sniženo 50 posto, zaradila sam 50 posto iznosa, a tu dodatnu zaradu smijem potrošit na nešto za što bi inače trebala platit iz “svog džepa”.
  • Sve što je plaćeno karticom se praktički ne računa jer u novčaniku i dalje imam isti iznos kao i prije. Ako novčanik ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.
  • Sve što je plaćeno kešom se ne računa jer mi je stanje na tekućem računu nepromijenjeno. Ako banka ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.
  • Sve što si želim kupit, ali je preskupo, svejedno povremeno smijem kupit ako izgovorim magičnu rečenicu “Ne drogiram se pa imam budžet koji ne bih imala da kupujem kokain”.
  • Struja u stanu je uvijek besplatna – ako je račun već plaćen, onda je besplatna, a ako račun još nije plaćen, opet je besplatna.
  • Benzin koji je u autu je besplatan jer je već tamo. Andrassy

 

Srijeda (01:00)

I nakon svega, šok i nevjerica: ustaška zastava na Rujevici!

Boris Dežulović: Zakon o zastavi

  • Trideset godina, eto, ta se zastava vije na hrvatskim tribinama, praćena nacističkim salutiranjem, mrzilačkim skandiranjem i zakletvom “Za dom spremni!” – osim još možda onog zatupljujućeg “u boj, u boj” ništa drugo se na utakmicama Hrvatske zapravo i ne viče – cijela se Dalićeva najslavnija generacija hrvatskog reprezentativnog nogometa jasno deklarirala kao ljubiteljica žanra, a izbornik i nogometni savez zajedno sa šokiranim novinarima istražuju otkud službena zastava NDH na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije! Zbilja, otkud? Možda, sad napamet govorim, da provjere svlačionicu?
  • Svih tih trideset godina, od prve utakmice te reprezentacije pa do dana današnjeg, zastava NDH na hrvatskim je stadionima svoja na svome, a skandiranje, pjevanje i salutiranje ustaškoj vojsci uobičajeni je navijački folklor. Evo, samo napamet iz moždanog plićaka, bez guglanja: 2006. na prijateljskoj utakmici s Italijom u Livornu hrvatski su navijači tijelima formirali kukasti križ; sljedeće godine na utakmici protiv Bosne i Hercegovine na Koševu formirali su pak slovo U; prije deset godina, na kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Srbije, cijeli Maksimir je grmio “Ubij Srbina!” i “Za dom spremni!”, a nakon pobjede nad Islandom Josip Joe Šimunić uzeo je službeni mikrofon i zajedno s tribinama poveo “Za dom spremni!”, za što je, osim Fifine kazne, dobio i posao pomoćnika selektora Ante Čačića; 2014. na prijateljskoj utakmici protiv Švicarske u St. Gallenu hrvatski su navijači skandirali “Za dom!” i “Ajmo ustaše!”, a 2016. HNS je kažnjen jer su navijači uz nacistički pozdrav skandirali “Za dom spremni!” i na utakmicama protiv Izraela i Mađarske.
  • Konačno, nije ustaški resentiment stran ni Dalićevoj generaciji: na masovnom dočeku srebrnih Vatrenih na Jelačića placu nakon svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. sami su reprezentativci na binu pozvali ustaškog šlager pjevača Marka Perkovića, pa zajedno s njim i stotinu hiljada ljudi pjevali „loša bila četres’ peta, rasula nas preko svijeta“, sve uz arijevski nacistički refren, “plave krvi, bijela lica, rađaju se nova dica“… I nakon svega, šok i nevjerica: ustaška zastava na Rujevici! N1
Utorak (20:00)

Spaliti vunu, kaže, grehota je, i priča kako je neki čovjek s Pešteri to učinio, pa mu udarila bolest u ovce i sve mu pomrle

Sinan Gudžević: Nekada je vuna bila jedno od mjerila imetka, a danas nije ništa

U BiH pale ovčju vunu, a u svijetu za kilogram daju 30 KM - Stočarstvo | Agroklub.ba

Ovoga ljeta mi često u sjećanje dođe davni rođak Rahim Gudžević. Čobanin tuđih ovaca, cijeli život najamnik od Đurđevdana do Mitrovdana, nije čitao ni pisao, a mnogoj je zvijezdi na nebu dao ime. Imao je odgovor na svako pitanje koje bismo mu mi dječaci kraj ovaca postavili. Kad smo ga jednom upitali, kad će biti kraj svijeta, rekao je: “Ovo naše selo je na kraju svijeta. A svijetu će doći kraj kad kraj počne kod nas. A to će biti kad nestane pčela, i kad ovcama ne poraste vuna, te se ne mogne ništa s njih šišati.” Selo je tada, kad je Rahim ovo kazao, imalo više stotina ovaca, a pčele je imalo nekoliko kuća. Pčele nisu bile neka jaka zanimacija mojih rođaka, ovce jesu. Čudno ljeto ove godine prizvalo je Rahimove riječi. U pčele je udarila kuga i ne množe se, a ovaca je u selu samo osam. U ovce nije udarila kuga, nego je selo spalo na tri stanovnika, pa nema ni ovaca. A kuga je udarila u vunu. Sudbina ovčije vune pouzdan je znak da selo umire, kako se to kaže, u prisustvu vlasti. Umrli su razboji, kudelje, vretena, preslice i prelje, umire drndanje, povesma i pređa. Vunu ne otkupljuje niko, stočari ne znaju šta bi s njome. Novosti

17.09. (20:00)

Slobodno kažite da sam bezobrazna glupača, ali...

Andrea Andrassy: Što mislite o “child-free” restoranima, hotelima i letovima?

Demonic' Kid Threw an 8-Hour Tantrum on a Flight & People Are Blaming the Mom | CafeMom.com

Mislim da bi svijet bio bolje mjesto da postoji više zona na kojima su djeca jednostavno zabranjena – ne na način da im se onemogući slobodno postojanje na mjestima kao što su avioni, hoteli i restorani, nego da se odraslima ponekad omogući da odaberu opciju da djece nema u blizini. Avion je odličan primjer. Uglavnom, let je trajao 14 sati, a oko mene su gotovo sve vrijeme trčala, skakala i urlala djeca mlade dame koja ih uopće nije pokušavala smirit jer “takva su djeca, ko vas jebe”. Stjuardesa nije mogla ništa jer “to su djeca”, ružni i tužni pogledi ostalih putnika nisu mogli ništa jer je majka odlučila ignorirat osnove pristojnosti. Godinu ranije sam na letu od 6 sati sjedila ispred klinca koji mi je cijelo vrijeme nogama udarao sjedalo, a mama i tata mu ni u jednom trenutku nisu rekli “Alo, još jednom i ići ćeš u internat.” Andrassy

 

17.09. (01:00)

Intrigantnija i drskija rukavica izazova suvremenoj demonologiji i marijanskoj teologiji još nije bačena

Boris Dežulović: Posljednje Sotonino iskušenje

  • Čak i tako shvaćena, priča svejedno nudi samo jedan zaključak: ako je to u Draženovoj sobi zaista bio sam Sotona, ako ga je živog jezikom žigosao poslije godina glavinjanja u “bludu, alkoholu, kokainu, laži, kocki, parama koje padaju s neba, životu prostitucije, prodaje roblja, pakla na zemlji, Sodome i Gomore, bla-bla-bla”, nakon čega je Dražen zatvorio striptiz klub, završio karijeru, otkrio Boga i priključio se Marijinim ratnicima, ispada – samo trenutak da izračunam – da ga je na glavni gradski trg s krunicom u ruci i molitvom na usnama utjerao sam Nečastivi. Nije se opsjednuti Dražen, shvaćate, izbičevan vrelim račvastim jezikom odao demonu alkohola, kokaina, kocke i prostitucije pa otvorio striptiz bar s curama “koje su mu donosile zaradu”, već se opsjednut i izbičevan vrelim račvastim jezikom odao klečanju na trgovima, prebiranju krunice i mrmorenju Zdravomarije.
  • No zašto bi Sotona uopće izveo svog ratnika iz svijeta javnih kuća i striptiz klubova? Zašto bi ga, eto – to mene zanima – izveo iz takvog svijeta samo da bi se ovaj s krunicom u ruci javno molio za svijet u kojemu će (baš kao nekad) imati punu kontrolu nad ženama i njihovim životima, u kojemu će žene biti zatvorene u kući i raditi, hm, kućne poslove, u kojemu će se njega pitati što će koja žena, kad i pred kim odjenuti, što će koja, kad i pred kim skinuti, kad će koja i s kim leći u krevet i koja će od njih smjeti prekinuti trudnoću, a koja neće? Intrigantnija i drskija rukavica izazova suvremenoj demonologiji i marijanskoj teologiji, barem što ja znam, još nije bačena. Novosti
16.09. (21:00)

Zavidim im, oni vladaju materijalom za roman koji bih tako rado napisao: putopisni roman po Zagrebu

Miljenko Jergović: Zagreb nitko ne poznaje tako dobro kao dostavljači hrane iz Azije i Afrike

VIDEO Razgovarali smo s dostavljačima iz Indije i Nepala: Ima svega, ali više pozitivnih iskustava - Večernji.hr

Zamijenili su ih tamnoputi i kosooki stranci, himalajski šerpe, hindusi, Sikhi sa svojim prelijepim turbanima, muškarci kojima ne možemo odrediti godine jer nisu iz našega svijeta pa ih nismo gledali kako se rađaju, odrastaju i stare, ali koji uglavnom izgledaju kao istočnjački mudraci i filozofi, majstori duhovnih i borilačkih vještina, tajni gurui i borci protiv depresije. Zagledate li se u te ljude koji jednako žure kao i njihovi bljedoliki kolege, ali mnogo su pristojniji i manje agresivni pa vam ne ulaze u putanju i fizički vas ne ugrožavaju, vidjet ćete da nitko od njih nije običan, onako kako smo mi jedni drugima, da nitko nije ružan i nikome se na licu ne pozna ono strašno čega se najviše bojimo na svojim licima: da će zauvijek raditi posao koji rade i da nikada neće biti sretni i bogati. Jergović

16.09. (15:00)

"Snjeguljica danas više ne traži ljubav, nego sebe". Cool, ali ipak ne kužim: zašto žena mora birati, zašto ne bi imala oboje?

Andrea Andrassy: Smije li se moderna žena zaljubit ili je to zastarjeli koncept?

In New Brothers Grimm 'Snow White', The Prince Doesn't Save Her

Slobodno recite da sam rasist, ali nasilna inkluzivnost pod svaku cijenu nije baš najbolji odabir u svakoj situaciji, a to nam se sve češće gura kao jedino ispravno rješenje. Druga stvar koja me iritira puno više od činjenice da ni Snjeguljica više ne smije bit bijela jest prezentiranje ljubavi kao nečeg zastarjelog, neprihvatljivog i suprotnog “modernoj ženi”. Ako pogledate način na koji se unatrag nekoliko godina promoviraju novi-stari Disney filmovi, perspektiva je uvijek na istom tragu: “Glavna junakinja više ne traži ljubav, nego sebe” – i opet, to je odlično, ali traženje (ili slučajno pronalaženje) ljubavi sve češće dolazi uz negativnu konotaciju, kao da su se žene “opametile” i shvatile da je ljubav glupa, nepotrebna i nazadna. “Snjeguljica više neće htjet pravu ljubav, htjet će bit vođa, yeeeah!” – kako smo krenuli, do 2024. umjesto Snjeguljice možda dobijemo film “Linda Hamilton i sedam Terminatora”. Let’s nemojmo.  Andrea Andrassy