Tomić: Kad se odričemo Tita na ulicama, red je da se odreknemo i cijele obale - Monitor.hr
01.07.2017. (16:07)

Lekcija iz dosljednosti

Tomić: Kad se odričemo Tita na ulicama, red je da se odreknemo i cijele obale

„Odbacujemo li Tita, skidamo li njegovo ime s imena trgova i ulica, ispravno bi se bilo odbaciti i njegovu ostavštinu. Jer, oprostite, kako vas nije sram svađati se za nešto što ne biste imali da nije bilo jednoga nakaznog, sadističkog ubojice? Ako je ovaj iz Kumrovca bio zločinac, nije red ustrajavati da je Piranski zaljev naš, upravo kao ni bilo koji drugi dio zemlje koji njemu imamo zahvaliti. Što bi u crkvi rekli, odričemo se Sotone, svih djela njegovih i sve slave njegove. Trebali bi jednostavno lijepo pustiti i Piranski zaljev i Savudriju, Slovencima, Talijanima ili nekom trećem. Pa početi sve iznova. Žele li da Istra, Kvarner i Zadar budu hrvatski, neka ih naši desničari iz zagrebačke gradske skupštine sami osvoje. Rodoljubima to ne bi bilo teško“, piše Ante Tomić.



Slične vijesti

12.07. (12:30)

Ante Tomić: I dalje živimo u ’41., i dalje se pjeva o ‘gustoj magli’. Zato je važno pogledati “Dnevnik Diane Budisavljević”

I kad završi, ne znate šta je prošlost, a šta sadašnjost, jer se crno-bijela priča nastavlja. I kad se ekran zacrni, znate i sami, mi i dalje živimo u četrdeset prvoj. Sve je isto. Upitate se, na primjer, je li neprovidna magla kroz koju na početku vesla muškarac bez prošlosti ona magla iz stare ustaške pjesme “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”, ili je posrijedi magla iz stiha “Opet će se gusta magla spustiti” iz nešto novije pjesme “Reci brate moj”, a koju su zajedno snimili Marko Perković Thompson i Miroslav Škoro dok su još bili kumovi i prijatelji. Zbog toga je “Dnevnik Diane Budisavljević” nešto najistinitije, najvažnije i najaktualnije što ćete vidjeti unatrag mnogo godina – piše Ante Tomić za Slobodnu.

06.07. (13:30)

Ante Tomić: Iz dnevnika jedne sobarice

Cijena rada dobre čistačice već je sada, na početku turističke sezone, dvostruko viša nego lani, i do kolovoza će vjerojatno rasti. Za novac za koji bi vam nekad očistili cijeli apartman, da sve blista kao na reklami za Mister Muscolo, danas se dobije samo sažaljivi osmijeh, a nisu rijetke ni čistačice koje će dodati: “Moj prijatelju, neka ti mater za te pare čisti.” – piše Ante Tomić za Slobodnu.

30.06. (13:30)

Vlast kakvu zaslužujemo

Tomić: Seljaci su dobili što su tražili

“Ostavi nam, načelniče, televiziju dok utakmica ne završi’, preklinje ga netko, ali bezdušni se načelnik na to ni ne osvrne. Doda u dvorištu Samsungov ekran od šezdeset pet inča radniku na kamionskoj prikolici pa se vrati po kompjutor i PlayStation, kožni kauč, naslonjače, kristalni luster, čupavi sag, viski iz regala, iz spavaće sobe iznese bračni krevet i noćne ormariće, a iz blagovaonice stol i stolice. Istrgne prostak čak i Barbie lutku iz naručja uplakane male djevojčice, a djedu Markanu zaplijeni zube”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

24.06. (19:30)

Ante Tomić: Trebamo li se bojati onih koji plaču govoreći o narodu?

Na snimci što se posljednjih dana dijeli internetom Aleksandar Vučić divlje ponižava nekog Babića čija je krivnja što je luksuzno ljetovao kod druga na Brijunima i na Hvaru. Takva socijalno neosviještena rasipnost u trenutku kad građani Srbije kusaju posni pasulj, totalno je izbezumila pravdoljubivog predsjednika – piše Ante Tomić za Jutarnji zapravo o našem predsjedničkom kandidatu: Škoro je, eto, prost narodski čovjek kojemu je i parizer dobar, za razliku od odnarođenih političkih elita, Zorana Milanovića i Kolinde Grabar-Kitarović koji jedu škampe.

23.06. (09:30)

Nerad do stote

Ante Tomić: Koliko hadezeovci rade, oni ustvari i ne moraju ići u penziju

“Milijarda kuna koja je Europska unija dala za sitne plaće egzistencijalno najugroženijima, bespomoćnim ženama koje su po selima peglale i kuhale nekim jadnim bakama bez ikoga svoga, na kraju će lijepo propasti, rasut će se u prašinu jer se između nekoliko stotina tisuća magaraca, luda, obješenjaka, spadala i tuduma koje je HDZ namjestio po kancelarijama, nije moglo naći dovoljno kvalificiranih da čitko ispišu dva papira. Kad to shvatite, postane vam jasniji smisao mirovinske reforme za koju se srčano zauzima ministar Pavić, zašto je njemu prirodno da se radi do šezdeset sedme godine?” – komentira Ante Tomić za Jutarnji.

17.06. (08:30)

Antilliam Tomispeare

Ante Tomić: Tužna i jadna povijesna vožnja splitske podzemne željeznice

Prihvatili smo da ćemo mnogo puta svjedočiti ekonomskom, političkom, kulturnom, moralnom i svakom drugom nazadovanju. Usprkos svemu tome, povijesnu vožnju splitske podzemne željeznice nije bilo lako gledati. To je bilo tako jadno i tužno. Gotovo bi se čovjek sažalio nad hadezeovcima koji jedan mračni tunel nazivaju podzemnom željeznicom, koji jedan traljavo obavljen posao komunističkih vlasti otprije četrdeset godina danas nazivaju svojim uspjehom – osvrće se Ante Tomić na bizarno “otvaranje podzemne željeznice” u Splitu.

09.06. (14:30)

Tomić: Da sam sedamdeset pete izabrao pošten posao konjokradice, što bih propustio? Možda onaj skup besramnih lažljivaca iz Čakovca

“Po duši govoreći, da sam sedamdeset pete, šeste, otišao s popravljačem kišobrana i gatarom, izabrao pošten posao konjokradice, švercera ili violinista, što bih propustio? Što bi mi nedostajalo iz našega svijeta bijelaca? Možda ono otprije nekoliko dana u Čakovcu, gdje je tisuću desničara izašlo na ulicu protestirajući protiv svojih ciganskih susjeda, visoko podižući natpise: “Hoću normalan život.” Ma, znate šta, poserem se na njihov normalan život. Tko je uopće Bujancu i Rojsu rekao da su zdravi u glavi?”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

02.06. (06:30)

Eh, da je meni vlast na pet minuta...

Ante Tomić: U svim našim birtijama spava po jedan neostvareni diktator

Hrvati prosto obožavaju apsolutističke fantazije, piše Ante Tomić: “U svim našim birtijama po jedan neostvareni diktator spava s glavom na stolu, u lokvici sline, smiješeći se snu u kojemu pokvarenim ministrima i zastupnicima odsijeca ruke. Napokon, jednoga smo takvoga u nedjelju izabrali na izborima za Europski parlament. U Bruxelles ćemo poslati Hamurabija iz našeg sokaka, bivšeg trgovačkog suca Mislava Kolakušića, koji je više od osamdeset četiri tisuće punoljetnih građana Republike Hrvatske očarao obećanjem da će vratiti opljačkano, do zadnje lipe, i da će sve besprijekorno štimati, država će biti kao apoteka, moći će se jesti s poda, samo da njemu pet minuta daju vlast…”