• 01.07.2017. (16:07)

    Lekcija iz dosljednosti

    Tomić: Kad se odričemo Tita na ulicama, red je da se odreknemo i cijele obale

    „Odbacujemo li Tita, skidamo li njegovo ime s imena trgova i ulica, ispravno bi se bilo odbaciti i njegovu ostavštinu. Jer, oprostite, kako vas nije sram svađati se za nešto što ne biste imali da nije bilo jednoga nakaznog, sadističkog ubojice? Ako je ovaj iz Kumrovca bio zločinac, nije red ustrajavati da je Piranski zaljev naš, upravo kao ni bilo koji drugi dio zemlje koji njemu imamo zahvaliti. Što bi u crkvi rekli, odričemo se Sotone, svih djela njegovih i sve slave njegove. Trebali bi jednostavno lijepo pustiti i Piranski zaljev i Savudriju, Slovencima, Talijanima ili nekom trećem. Pa početi sve iznova. Žele li da Istra, Kvarner i Zadar budu hrvatski, neka ih naši desničari iz zagrebačke gradske skupštine sami osvoje. Rodoljubima to ne bi bilo teško“, piše Ante Tomić.



  • Slične vijesti

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    06.05. (14:30)

    Nacionalno pitanje

    Ante Tomić jedan dan s Episkopom dalmatinskim: Ja sam Srbin iz Dalmacije. Nacionalno i zavičajno uporedno postoje u meni

    Tomić: Jednom ste mi kazali da ste iz nacionalističke obitelji i to mi se svidjelo jer sam i sam sličnog podrijetla, iz jedne, ne bogzna kako drske i glasne, ali ipak nacionalističke obitelji, sumnjičave prema jugoslavenskoj državi i njezinim vrijednostima, osobito prema bratstvu i jedinstvu. Pretpostavljam i da nacionalizam vaših nije bio drugačiji.

    Episkop Nikodim: Ne bih rekao da je to bio nacionalizam koji se neprijateljski postavljao prema nečemu. Bio je to zdrav nacionalizam, da to tako kažem…

    Tomić: Dopustite, oče Nikodime, ne vjerujem da postoji nešto takvo kao što je zdravi nacionalizam.

    Episkop Nikodim: Meni se čini da postoji. Voljeti svoj narod, a ne mrziti druge, to bi valjda trebalo da bude pozitivno. Moji stričevi, pa i moj otac, više su se bavili sa kulturom srpskog naroda, sa postojanjem i opstankom naših ljudi, koja je naša budućnost u ovim krajevima. Iz tih razloga kažem da su bili nacionalisti. Mene su uspeli da zadoje sa takvim nacionalizmom, nacionalizmom sa kojim volim svoj narod i brinem se za njega, ali poštujem i druge, posebno one sa kojima dijelimo ulice i trgove, zemlju, pa i zrak koji dišemo, a naročito sinje more i divne rijeke. I zato i smatram da se treba voljeti svoj narod i da to ne treba da bude problem, ali ujedno i poštovati drugoga i drugačijeg.
    Zabilježio Ante Tomić za Jutarnji.

    05.05. (07:30)

    Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

    Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

    04.05. (18:30)

    Dogodilo se na današnji dan

    Twitter priča: Tito, trebamo tvoj povratak!

    Na današnji dan umro je “najveći sin Jugoslavije”, kako godinama obožavatelji laskaju predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu. Za života bio je markantna i karizmatična ličnost, a u godinama poslije smrti, posebice nakon raspada Jugoslavije, na Titov račun izrečeno je mnogo neutemeljnih kritika. Ali, da Titova popularnost i poštovanje među običnim ljudima nije ništa manje nego u vrijeme kada je bio živ svjedoče salve pohvala koje se mogu danas pročitati na društvenim mrežama. Al Jazeera

    01.05. (22:30)

    A tak su se pogodili

    Ante Tomić: Nije Mađarska najgore što nam se moglo dogoditi

    Globus tako jedan dan otkrije da je ministar državne imovine Goran Marić u Živogošću kupio cijelu kuću od dvjesto pedeset kvadrata za osamsto pedeset tisuća… Drugi dan sve nas iznenadi da obnova manje od četiri kvadrata zahoda stoji gotovo dvjesto devedeset tisuća kuna. Praktično, da su montirali još jednu školjku i vodokotlić i razmazali još jednu ruku piture, to bi vrijedilo kao cijela, više od šezdeset puta veća kuća ministra Marića u prvom redu do mora na Makarskoj rivijeri – piše Ante Tomić u Slobodnoj.

    29.04. (16:30)

    Promisli dvaput ako misliš prevariti vlast

    Ante Tomić: Htjeli su ispasti pametni, a ispali su glupi

    Svevremensku kolumnu s široko primjenjivom poukom napisao je Ante Tomić: Prođe tako stotinu i više godina, odavno više nema ni Austro-Ugarske Carevine ni Franje Josipa, jedva ih se više i sjećamo, a Guzine, Puzigaće, Derikoze i Ubiparipi još nose svoja smiješna ili sramotna imena. Baš kao i oni iz Baćin Dola, htjeli su biti pametni, a ispali su glupi. I to se nekako ponavlja sve do naših dana. Premda su komično neuspješni, mudrijaši ne odustaju. Iz generacije u generaciju ustrajno se izmotavaju, izvlače, varaju, lažu, vrdaju, muljaju, kenjaju, maslaju, hvataju krivine, prave se blesavi i na bezbrojne druge načine pokušavaju zajebati državu, da bi naposljetku obično zajebali samo sebe.
    Kako je Matija Babić zeznuo državu.

    22.04. (09:30)

    Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

    Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    18.04. (00:45)

    Ante Tomić: Crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića

    Plenkovićev i Keqiangov crveni botun ne da nije zabijao pilot u dno zaljeva, već ni usisivač, električnu četkicu za zube ili štapni mikser ne bi mogao uključiti. Kinezi vjerojatno nemaju pojma kako su pogodili, a ako imaju, to je demonski cinizam, genijalna dosjetka. Jer lažni uređaj, crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića. Hrvatski premijer jednako je beskoristan. Premda on nešto, kao, radi, pi-ar podrepine i dodvorice ne mogu dovoljno nahvaliti njegovu mudrost i energičnost, njegove odlučne poteze od kojih se zemlja trese, sve je to samo scenografija, kulisa, prividno i za šalu, bez veze sa stvarnošću – piše Ante Tomić za Slobodnu.

    14.04. (21:30)

    Hrvatske basne

    Ante Tomić: Crne kratkodlake ustaše napolju zapjenjeno laju

    “Postrojavaju se oni tako svake godine na deseti travnja, samo zato što je to bio praznik u NDH, ni zbog čega drugoga, i viču ‘za dom spremni’, a policija ih mirno gleda jer smo negdje i nekako, nitko zapravo točno ne zna gdje i kako, povjerovali u naprosto slaboumnu tvrdnju da ustašama dugujemo slobodu, mir, blagostanje i ljudsko dostojanstvo. Ne znam za vas, ali ni ja ni itko moj musavoj ustaškoj klateži ne dugujemo ništa, a osobito ne usranu slobodu, prokleti mir, ušljivo blagostanje i jebeno dostojanstvo”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

    10.04. (17:30)

    Lista ili ništa

    Ante Tomić: Napetost u HDZ-u bila je užasna, da su se na sidu testirali, ne bi im bilo lakše

    Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli. Napetost je bila užasna. Kad je napokon izvukao papir iz džepa i pročitao imena, to je ovako bilo: “Broj jedan: Ariel Mountain Spring. Broj dva: Head & Shoulders za suhu i oštećenu kosu. Broj tri: troslojni toaletni papir. Broj četiri: tablete magnezija. Broj pet: bezglutenski keksi…”, nabrajao je Plenković. Onda se on ipak zaustavio i ispričao: “Oprostite, ovo mi je ženin popis za kupovinu. Čini se da je ona otišla u DM s našom listom za europske izbore.” – piše Ante Tomić u SLobodnoj o imenovanju 12 EU apostola u HDZ-u.

  • Slične vijesti

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    06.05. (14:30)

    Nacionalno pitanje

    Ante Tomić jedan dan s Episkopom dalmatinskim: Ja sam Srbin iz Dalmacije. Nacionalno i zavičajno uporedno postoje u meni

    Tomić: Jednom ste mi kazali da ste iz nacionalističke obitelji i to mi se svidjelo jer sam i sam sličnog podrijetla, iz jedne, ne bogzna kako drske i glasne, ali ipak nacionalističke obitelji, sumnjičave prema jugoslavenskoj državi i njezinim vrijednostima, osobito prema bratstvu i jedinstvu. Pretpostavljam i da nacionalizam vaših nije bio drugačiji.

    Episkop Nikodim: Ne bih rekao da je to bio nacionalizam koji se neprijateljski postavljao prema nečemu. Bio je to zdrav nacionalizam, da to tako kažem…

    Tomić: Dopustite, oče Nikodime, ne vjerujem da postoji nešto takvo kao što je zdravi nacionalizam.

    Episkop Nikodim: Meni se čini da postoji. Voljeti svoj narod, a ne mrziti druge, to bi valjda trebalo da bude pozitivno. Moji stričevi, pa i moj otac, više su se bavili sa kulturom srpskog naroda, sa postojanjem i opstankom naših ljudi, koja je naša budućnost u ovim krajevima. Iz tih razloga kažem da su bili nacionalisti. Mene su uspeli da zadoje sa takvim nacionalizmom, nacionalizmom sa kojim volim svoj narod i brinem se za njega, ali poštujem i druge, posebno one sa kojima dijelimo ulice i trgove, zemlju, pa i zrak koji dišemo, a naročito sinje more i divne rijeke. I zato i smatram da se treba voljeti svoj narod i da to ne treba da bude problem, ali ujedno i poštovati drugoga i drugačijeg.
    Zabilježio Ante Tomić za Jutarnji.

    05.05. (07:30)

    Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

    Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

    04.05. (18:30)

    Dogodilo se na današnji dan

    Twitter priča: Tito, trebamo tvoj povratak!

    Na današnji dan umro je “najveći sin Jugoslavije”, kako godinama obožavatelji laskaju predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu. Za života bio je markantna i karizmatična ličnost, a u godinama poslije smrti, posebice nakon raspada Jugoslavije, na Titov račun izrečeno je mnogo neutemeljnih kritika. Ali, da Titova popularnost i poštovanje među običnim ljudima nije ništa manje nego u vrijeme kada je bio živ svjedoče salve pohvala koje se mogu danas pročitati na društvenim mrežama. Al Jazeera

    01.05. (22:30)

    A tak su se pogodili

    Ante Tomić: Nije Mađarska najgore što nam se moglo dogoditi

    Globus tako jedan dan otkrije da je ministar državne imovine Goran Marić u Živogošću kupio cijelu kuću od dvjesto pedeset kvadrata za osamsto pedeset tisuća… Drugi dan sve nas iznenadi da obnova manje od četiri kvadrata zahoda stoji gotovo dvjesto devedeset tisuća kuna. Praktično, da su montirali još jednu školjku i vodokotlić i razmazali još jednu ruku piture, to bi vrijedilo kao cijela, više od šezdeset puta veća kuća ministra Marića u prvom redu do mora na Makarskoj rivijeri – piše Ante Tomić u Slobodnoj.

    29.04. (16:30)

    Promisli dvaput ako misliš prevariti vlast

    Ante Tomić: Htjeli su ispasti pametni, a ispali su glupi

    Svevremensku kolumnu s široko primjenjivom poukom napisao je Ante Tomić: Prođe tako stotinu i više godina, odavno više nema ni Austro-Ugarske Carevine ni Franje Josipa, jedva ih se više i sjećamo, a Guzine, Puzigaće, Derikoze i Ubiparipi još nose svoja smiješna ili sramotna imena. Baš kao i oni iz Baćin Dola, htjeli su biti pametni, a ispali su glupi. I to se nekako ponavlja sve do naših dana. Premda su komično neuspješni, mudrijaši ne odustaju. Iz generacije u generaciju ustrajno se izmotavaju, izvlače, varaju, lažu, vrdaju, muljaju, kenjaju, maslaju, hvataju krivine, prave se blesavi i na bezbrojne druge načine pokušavaju zajebati državu, da bi naposljetku obično zajebali samo sebe.
    Kako je Matija Babić zeznuo državu.

    22.04. (09:30)

    Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

    Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    18.04. (00:45)

    Ante Tomić: Crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića

    Plenkovićev i Keqiangov crveni botun ne da nije zabijao pilot u dno zaljeva, već ni usisivač, električnu četkicu za zube ili štapni mikser ne bi mogao uključiti. Kinezi vjerojatno nemaju pojma kako su pogodili, a ako imaju, to je demonski cinizam, genijalna dosjetka. Jer lažni uređaj, crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića. Hrvatski premijer jednako je beskoristan. Premda on nešto, kao, radi, pi-ar podrepine i dodvorice ne mogu dovoljno nahvaliti njegovu mudrost i energičnost, njegove odlučne poteze od kojih se zemlja trese, sve je to samo scenografija, kulisa, prividno i za šalu, bez veze sa stvarnošću – piše Ante Tomić za Slobodnu.

    14.04. (21:30)

    Hrvatske basne

    Ante Tomić: Crne kratkodlake ustaše napolju zapjenjeno laju

    “Postrojavaju se oni tako svake godine na deseti travnja, samo zato što je to bio praznik u NDH, ni zbog čega drugoga, i viču ‘za dom spremni’, a policija ih mirno gleda jer smo negdje i nekako, nitko zapravo točno ne zna gdje i kako, povjerovali u naprosto slaboumnu tvrdnju da ustašama dugujemo slobodu, mir, blagostanje i ljudsko dostojanstvo. Ne znam za vas, ali ni ja ni itko moj musavoj ustaškoj klateži ne dugujemo ništa, a osobito ne usranu slobodu, prokleti mir, ušljivo blagostanje i jebeno dostojanstvo”, piše Ante Tomić za Jutarnji.