Una Mujer Fantastica - fantastična uloga u tek solidnom filmu - Monitor.hr
19.02.2017. (14:14)

Una Mujer Fantastica – fantastična uloga u tek solidnom filmu

Može se reći da Marina (Vega) živi ugodnim životom. Dnevnu rutinu konobarskog posla razbija pevanjem u noćnom klubu, a njen nešto stariji i izuzetno bogati, sveže razvedeni verenik Orlando (Reyes) joj pruža emotivnu i materijalnu sigurnost. Vidimo ih kako slave godišnjicu i kako se Orlando stresira oko toga gde je zaturio vaučere za zajedničko putovanje. Marinina sreća se menja kad Orlandu preko noći pozli. Iako ga Marina hitno vozi u bolnicu, nema mu spasa. Ispostavlja se da Marina nije ostala samo bez svoje velike ljubavi i finansijske sigurnosti, već je postala predmetom istrage i uplitanja u najintimnije aspekte života, a Orlandova familija jedva čeka da joj oduzme sve što su njih dvoje delili i zabranjuju joj dolazak na sahranu.

Marina je, naime, transrodna osoba i kao takva je suočena sa predrasudama na svakom koraku. Orlandova familija ne shvata kako je “normalan”, oženjen muškarac i otac dvoje dece preko noći postao frik zaljubljen u “himeru”, kako je oni zovu. Orlandov lekar “sabira dva i dva” tako što njegove modrice usled pada dovodi u vezu sa njenom seksualnom orijentacijom i društvenim statusom. Čak je i policajka koja pokazuje dozu saosećanja podvrgava ponižavajućem pregledu jer takva su pravila.

Transrodne osobe su navikle na nasilje i Marina je svesna da je njena veza sa Orlandom nalikovala bajci. Nju, međutim, najviše pogađaju dve stvari. Prvo, želi priznanje da je normalna osoba od krvi i mesa kao i svaka druga i da stoga uživa jednaka prava. Iz toga sledi i to da ona traži da joj se prizna belodana činjenica da je ona volela svog verenika, da ga nije zavodila, prisiljavala ili šta sve ne, već da su njih dvoje bili u odnosima svojom voljom, kao dvoje odraslih i slobodnih ljudi.

Pre četiri godine, Sebastian Lelio se pojavio u Berlinu sa ultimativnom feminističkom dramom o ženskoj slobodi i pravu na nju, Gloria, koja je svojoj glavnoj glumici donela Srebrnog Medveda. Lelio ni pre toga nije bio nepoznat na festivalskom ciklusu, njegovi filmovi su igrali u Cannesu, San Sebastianu, Locarnu, Torontu i osvajali poneku nagradu na manjim festivalima. Ma koliko njegova rana, prilično mračna faza bila snažna, ipak mu je Gloria sa svojom nedogađajnošću iz koje se pojavljuje gomila bitnih detalja i posvećenošću temi žene i njenog života donela najveću slavu i globalnu arthouse distribuciju.

Čini se da sa Una mujer fantastica Lelio pokušava da podigne uloge. Kao i u Gloriji, i ovde su izuzetno bitni detalji iz svakodnevnog života, klasne razlike, sitna zadovoljstva i opsesije (recimo ona sa Orlandovim zaboravljenim ključem koja otvara neobičan, iako ne sasvim uspeli hitchcockovski pod-zaplet). Kao i u slučaju Glorije, i Marinine želje su sasvim normalne, ali ih društvo smatra u najmanju ruku ekscentričnim. Gloria se se borila za slobodu da živi kako hoće sa svojih 60-ak godina i da nikome ne polaže račune za to, Marina se bori da prvo bude priznata kao ljudsko biće, onda i kao žena.

https://www.youtube.com/watch?v=LJcwcsRpPBE

Ali izgleda da podizanje uloga ovde nije urodilo plodom. Glorijina priča je profitirala od svakodnevnosti i gotovo nevidljivog luka, sa Marininom to nije slučaj. Lelio sa jedne strane pokušava da naglasi njenu normalnost kroz svakodnevnost, ali ipak ima potrebe dati i jaku, nimalo suptilnu izjavu, što film svodi na nivo tipičnog festivalskog aktivističkog filma za podizanje svesti.

Lelio čak odustaje od svoje potpisne diskrecije u dva ključna momenta i poseže za “on the nose” simbolikom. Prvi je izbor pesme koju Marina peva sama u autu sećajući se Orlanda (čiji se duh takođe pojavljuje na ključnim mestima kao svojevrsni vodič). Druga je jedna kasnija scena sa ogledalom strateški postavljenim preko genitalija u kojem gledamo odraz Marininog lika. Jasno nam je šta nam Lelio želi reći u oba slučaja, šta uostalom govori kroz ceo film, tako da ovo deluje kao “nabijanje”.

Ono što se, međutim, može ispostaviti kao jača strana filma je apsolutno sjajna, vrlo osećajna uloga Daniele Vege. Lelio je imao hrabrosti da za glavnu ulogu zaista izabere transrodnu osobu, bez ikakvog ranijeg glumačkog iskustva, a Vega se smatra favoritom za nagrade na festivalskom ciklusu od Berlina nadalje. Nju možemo bez problema kupiti kao fantastičnu ženu, iako Una mujer fantastica teško možemo smatrati fantastičnim filmom. (6/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.


Slične vijesti

02.03. (12:00)

Crveni tepih, crvene linije i još crveniji obrazi

Umjetnost ili aktivizam? Berlinale u vrtlogu političkih prijepora zbog Palestine

Ovogodišnje Berlinale obilježile su rasprave o odnosu umjetnosti i politike nakon izjava o Gazi, govora nagrađenog palestinskog redatelja i otvorenih pisama umjetnika. Dana Budisavljević smatra da umjetnici imaju odgovornost reagirati na nepravdu te podsjeća da je svaki film politički čin, pozivajući na otpor “lokalnom fašizmu”. Josip Mlakić upozorava na opasnost površnog aktivizma i samopromocije, držeći da institucije ne mogu imati jedinstven stav. Dok jedni traže jasnu političku poziciju festivala, drugi brane autonomiju umjetnosti, pa je više pozornosti izazvala politika nego filmovi. tportal

22.02. (13:00)

Političke poruke mogu, ali samo ako su u filmu

„Žuta pisma“ osvojila Zlatnog medvjeda na 76. Berlinaleu, festival obilježila politička prepucavanja

Zlatnog medvjeda na 76. Berlinale dobio je film „Žuta pisma“ njemačko-turskog redatelja Ilker Catak, drama o represiji intelektualaca u Turskoj. Predsjednik žirija Wim Wenders istaknuo je univerzalnu temu totalitarizma. Veliku nagradu žirija osvojio je film „Spas“ Emina Alpera, a za režiju je nagrađen Grant Gee. Svečanost su obilježili i politički govori o Gazi, uključujući istup redatelja Abdalah Alkhatib, dok je vodstvo festivala odbacilo optužbe o ograničavanju slobode izražavanja. HRT

19.02. (19:00)

Festival bez politike. Postoji li to?

Berlinale pod pritiskom zbog šutnje o ratu u Gazi

Otvoreno pismo 81 međunarodnog filmskog radnika, među kojima su Tilda Swinton, Javier Bardem i Mike Leigh, optužuje Berlinale da se nije jasno odredio prema ratu između Izraela i Hamasa te govori o „institucionalnoj šutnji o genocidu nad Palestincima“. Predsjednik žirija Wim Wenders poručio je da se filmaši trebaju držati podalje od politike, što je izazvalo dodatne kritike. Njemački povjerenik za kulturu Wolfram Weimer odbacio je optužbe o cenzuri i stao u obranu festivala, ističući da Berlinale ostaje prostor otvorene rasprave. DW

14.02. (00:00)

Politika, glamur i malo vampirskog humora

Afganistanski film otvara Berlinale 2026, 22 naslova u borbi za Zlatnog medvjeda

Ovogodišnji Međunarodni filmski festival u Berlinu (12.–22. veljače) otvara afganistanska drama „No Good Men“ redateljice Shahrbanoo Sadat. Festival donosi više od 200 filmova raznih žanrova, a 22 se natječu za Zlatnog i Srebrnog medvjeda. U Berlin stižu zvijezde poput Pamela Anderson, Ethan Hawke i John Turturro. Žirijem predsjeda Wim Wenders, a počasni Zlatni medvjed primit će Michelle Yeoh. Berlinale i ove godine potvrđuje reputaciju politički angažiranog i međunarodno raznolikog festivala. DW… Čeka se i predstavljanje kratkometražnog igranog filma Imaginarni brojevi redateljice i scenaristice Jelice Jerinić te scenarista Aleksandra Markovića. Glavnu ulogu igra Goran Bogdan. Journal

26.02.2025. (20:00)

A sad - na Oscare

Završilo 75. Berlinale: nagrade idu u Norvešku, Brazil, Argentinu, Kinu… Tildi Swinton nagrada za životno djelo

‘Pobjednički film se vrti oko procesa pisanja, ljubavi i ljubavi jedna mlade osobe prema svojoj učiteljici’, rekao je predsjednik žirija. Srebrnog medvjeda, veliku nagradu žirija dobio je brazilski film ‘The Blue Trail’, a nagrada žirija odlazi u susjednu Argentinu za film ‘Message’. Nagradu za najbolju režiju dobio je kineski redatelj Huo Meng za film ‘Living the Land’. Srebrnog medvjeda za najbolju glavnu ulogu pripala je američkoj glumici Rose Byrne, a za sporednu ulogu američkom glumcu Andrewu Scottu. Za najbolji scenarij nagrađen je rumunjski redatelj Radu Jude za film ‘Kontinental 25’. Prvog dana Berlinalea, 13. veljače, Zlatnog medvjeda za životno djelo dobila je britanska glumica Tilda Swinton. Ukupno je na festivalu prikazano više od 200 filmova u nekoliko sekcija. tportal

13.02.2025. (12:00)

Berlin gori, ali ne od poplava

Berlinale 2025: Zvijezde, klonovi i šutanje bez nogu

Berlinale slavi 75. izdanje svjetskom premijerom drame ‘Das Licht’ Toma Tykwera. Richard Linklater donosi iščekivani ‘Blue Moon’, dok Bong Joon-ho predstavlja ‘Mickey 17’ s Robertom Pattinsonom. U konkurenciji su 18 filmova, uključujući trilere, drame i jedan film u kojem Conan O’Brien ne koristi noge. Na crvenom tepihu prodefilirat će Benedict Cumberbatch, Jessica Chastain i Tilda Swinton, koja prima Zlatnog medvjeda za životno djelo. Hrvatsku predstavljaju ‘Zečji nasip’ Čejen Černić Čanak i slovensko-hrvatska koprodukcija ‘Dobre djevojke’. tportal

11.02.2022. (09:00)

Medvjed i zec

Berlinale otvorio film koji propituje teme moći i kontrole

Film ‘Peter von Kant’, o redateljevu posesivnom odnosu s mladim glumcem, tematizira moć koju redatelji imaju nad glumcima, pitanje koje je aktualno u doba pokreta #MeToo, rekao je redatelj filma Francois Ozon. Von Kant zavede Amira šampanjcem i obećanjima slave, no kada mladić iznenada postigne velik uspjeh to promijeni njegov odnos s posesivnim pokroviteljem. Ozon je rekao da je želio pokazati kako ljubav mijenja odnose moći. Novi list

05.03.2021. (22:30)

Bad teacher

Zlatni medvjed pripao hrvatskoj koprodukciji ‘Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’ Radua Judea

Film ‘Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’ rumunskog reditelja Radu Jude osvojio je glavnu nagradu na filmskom festivalu u Berlinu. Radnja prati profesoricu koja se suočava s problemima nakon što se na internetu pojavi privatni porno film nje i njenog supruga. Film je nastao kao koprodukcija producentskih kuća iz Rumunjske, Češke, Luksemburga i Hrvatske. N1

04.03.2021. (19:30)

Prvi orgazmički rat

Jurica Pavičić: Odavno nije viđen tako vrući “hardcore” početak filma

‘Zlosretna jebačina ili ludi pornić’ Radua Judea jedan je od nekoliko uvrnutih filmova koji su obilježili prva tri dana online Berlina – piše Jurica Pavičić o rumunjskom filmu o učiteljici čiji kućni seks video (s mužem) iscuri na Internet pa je roditelji školaraca žele smijeniti. Jude se bavi razizemljem tranzicije u kojem se miješaju naivna potrošačka kultura, novopečena religioznost, nacionalizam i relikti sovjetskog komunizma. Poput vizualnog arheologa, Jude gradi sliku Rumunjske iz otpadaka arhitekture, murala, reklamnih natpisa i malih urbanih situacija.

02.03.2020. (01:30)

Berlinale: Zlatni medvjed iranskom filmu ‘Nema zla’, režisera koji ima zabranu izlaska iz zemlje

Kao izrazito politizirani filmaš, Mohammad Rassulof je stalno na piku iranskog pravosuđa. Godine 2010. osuđen je na godinu dana zatvora, s tim da je izvršenje pretvoreno u kućni pritvor. Rassulof je odmah odgovorio tako što je u gerilskim uvjetima snimio film „Rukopisi ne gore“ koji je 2013. dobio nagradu kritike u Cannesu. U Cannesu je nagrađen još jednom, 2017., za film “Čovjek od integriteta”… Žirijem je predsjedavao Jeremy Irons, pogledajte ostale nagrađene u izvještaju Jurice Pavičića.