U posljednja dva mjeseca, svaki bih dan pogledao barem 3 sata tutorijala, pravio popis alata i ostale opreme. Nekoliko sam vikenda shadowao susjeda koji u fušu radi po gradilištima, ali me sterao u tri lepe kad sam ga pitao što ne fugira gumenim gleterom, nego špahtlom, što nije izmjerio prostoriju ranije, nego je “šacovao”, a onda psovao što mu je ostala masa sitnih pločica za rezati na kraju. Kao susjedu, dajem mu ocjenu 5/5, kao mentoru minus dva.
Nakon toga sam se muvao oko obližnjeg gradilišta, stajao tamo oko 25 minuta, sve dok mi nisu viknuli – a što ti trebaš, momak? Nakašljao sam se i pitao jel’ trebaju pomoć s pločicama, kao i gdje je majstor keramičar. Rekli su mi da ne znaju – njegov alat je tu, ali on je otišao na ručak i nije se vratio, a već se bližilo 15 sati. Pitali su znam li zamijesiti ljepilo i dovršiti red pločica koji je majstor krenuo postavljati prije no što je nestao. Pa što ne bih znao, dovoljno sam tutorijala pogledao. Priča korisnik Reddita o promjeni struke, iako bi nakon svega mogao razmisliti o karijeri pisca. Priču prenosi Netokraciija.
