Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Mudre misli
Vučetić: U neslobodnom društvu slobodni pojedinci ulaze u bitke koje moraju izgubiti
Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu. Ako nas prošlost uvjetuje u donošenju odluka, onda odluke ne donosimo mi, nego naša prošlost. Bez ”reza ništavila” nismo slobodni, osuđeni smo na bezličnost zarobljenika prošlosti u besmislenoj sadašnjosti. Koji, naime, smisao ima sadašnjost koja je kontrolirana opunomoćenica prošlosti? Nikakav. Budući da je sloboda dislokacija iz dominantnog uzročno-posljedičnog lanca, svi slobodni pojedinci računaju s time da ih neslobodna većina nikada neće prihvatiti jer to ni ne može. Marko Vučetić za Autograf.
